Lokaciju Rupe u šumici Lungomare iznad Valkana poznajem od rane mladosti. Tu smo najprije skakali s biciklama, zatim s motorinima. Udubine nastale bombardiranjem Pule u Drugom svjetskom ratu idealne su za vratolomije mountain bikeom dok se on još nije tako ni zvao.
Posljednjih 12 godina uz Rupe redovno prolazim šetajuću psa Groma. Barem jednom tjedno, a otkad ponovno živim u Puli i nekoliko puta.
Scenu koja me danas zatekla nisam nikad vidio: uz glavnu rupu ostaci su logorske vatre.
Najprije sam zaključio da se radi o vrlo riskantnom nemaru. Mladež pije, zahladilo pa upalili vatricu. Koje budale?
A onda sam se, stojeći uz rupe, sjetio desetaka komentara na Facebook-u koji svaki požar stavljaju u funkciju nastojanja da se neko šumsko područje urbanizira. Jedan komentator je prije neki dan tako objasnio čak i požar u pulskoj Mehanici gdje nema nikakve šume.
U svjetlu burne političke rasprave o izmjeni urbanističkog plana Lungomare koji predviđa da se potpuno iskrči šuma sve do Rupa, a riječ je o nekih 300 stabala, što ako je nekom pala na pamet ideja da malo ubrza stvar. Netko će reći: potpuno neprimjerena paranoja. Drugi će reći: možda i nije!
Kako bilo, nemar ili pokvareni plan, šumica je bila u opasnosti i to na dan početka javne rasprave o izmjeni prostornog plana Lungomare.
