Mještanke koje žive u neposrednoj blizini Kaštijuna: 'Ove godine smrad je nepodnošljiv. Politika je Kaštijun dovela, politika ga mora i riješiti!'

Svake godine, što bi se reklo, "jedno te isto, jedno te isto"... Nesnosan smrad, zakamuflirani prozori i život pod klimom, svakodnevica su mještana Općine Medulin koji godinama u špici turističke sezone, sve zbog ogromnih količina otpada koji se iz čitave Istre „slijeva“ na Kaštijun, žive kako kažu „ne kao građani drugog, već desetog reda“.

Mijenjanju se uprave, direktori, nadzorni odbori u tvrtki koja upravlja Županijskim centrom za gospodarenje otpadom… Mijenjaju se vlasti i stranački dresovi, a preplaćena istarska tvornica otpada na jugu Istre otvorena s čak 400 nedostataka, i dalje grca u problemima i nema konkretno rješenje za nekontrolirani dovoz biootpada i viškove koji stižu iz istarskih turističkih meka.

Ne nazire se rješenje ni za više od 20 tisuća bala krcatih gorivom iz otpada koje samo što ne progutaju centar. Najrazvijenija regija Istra, kako joj se voli tepati, nema sortirnice, kompostane, nema dovoljno podijeljenih smeđih kanti, nema bioplinsko postrojenje, a ostaci hrane iz ugostiteljskih objekata i domaćinstava, završavaju u postrojenju za mehaničko biološku obradu otpada koji čini jezgru Kaštijuna i puca po šavovima.

Sve u svemu, dojam je da svih ovih godina nije bilo prave političke volje za rješavanjem problema na Kaštijunu - ni što se tiče vlasnika Grada Pule i Istarske županije - kao i države koja se prema gorućem okolišnom problemu u Istri od početka odnosi maćehinski.

Slažu se s time i mještanke Vinkurana, Vintijana, Valbonaše i pulskog kvarta Gregovica kojima je Kaštijun „prvi susjed“, pa rastuće nezadovoljstvo mještana Općine Medulin, koji su direktno izloženi neugodnim mirisima, nije izostalo ni ovog ljeta.

Ana, Mirna, Vesna, Divna i Valerija odlučile su javno istupiti i apelirati na vlasnike, konkretno Grad Pulu i Istarsku županiju da poduzmu konkretne korake i prestanu zatvarati oči pred Kaštijunom koji je svima narušio zdravlje i kvalitetu života.

Kako kažu, dojam je da je Kaštijun omiljena politička tema pred svake izbore, a kada izbori prođu, Kaštijun više nitko niti ne spominje.

- Ove godine smrad je krenuo već sredinom lipnja. U Valbonaši živim od rođenja i moram reći da današnji centar ipak djelomično bolje rješenje nego deponij smeća koji se samo zatrpavao. Imali smo najlone po drvećima koja su izgledala kao kićena božićna drvca, a dio otpada se spaljivao i to je još tada bila katastrofalna situacija. Danas imamo zatvoreno postrojenje, ali zbog ogromnih količina viškova, ponajviše biootpada, živimo u svakodnevnom smradu, kaže nam Vesna Matticchio Svigir. Svjesna je da se Kaštijun ne može izmjestiti .

Vesna Mattichio Svigir

- Razmišljati o tome da će se Kaštijun zatvoriti je naučna fantastika. Nužno je otvoriti još jedan županijski centar na sjeveru Istre, možda i dva, kako bi se ovaj na samom jugu rasteretio. Dok je Kaštijun bilo gradsko smetlište samo za područje bivše Općine Pula, to je donekle funkcioniralo. U trenutku kada je otpad počeo stizati iz svih ostalih dijelova Istre, pokazalo se da je Kaštijun promašen model. Činjenica je da po zimi ne smrdi ništa, a kaos nastaje u udarnim turističkim mjesecima. Smrad nastaje zbog biootpada koji stiže iz restorana, hotelskih kuća, ali i otpada iz domaćinstva. Nažalost, ni građani nisu svjesni koliko je važno reciklirati i odvajati i dio krivice svakako snose građani koji i dalje sve bacaju u jedan najlon ili u prirodu, kaže Vesna.

Mirna Sloković iz Vintijana kaže da je demotivirajuće kada se Kaštijun spominje samo u kontekstu ugrožavanja turističke sezone.

- A što s nama mještanima koji ovdje živimo cijelu godinu i gušimo se u smradu? Definitivno treba krenuti u planiranje još jednog centra u centralnoj ili sjevernoj Istri, kazala je Mirna Sloković.

Mirna Sloković

S njom se slaže i Ana Dodoš iz Vinkurana.

- Mijenjaju se direktori, a na Kaštijunu se ništa nije promijenilo. Duboko se nadam da će s promjenom vlasti u Puli nešto pokrenuti. Mislim da se i načelnik Medulina Ivan Kirac treba više angažirati i raditi pritisak prema osnivačima odnosno vlasnicima Kaštijuna. Zadnjih desetak dana smrad je nepodnošljiv. Doduše, cijelo ljeto se šire neugodni mirisi, ali zadnjih desetak dana je sve kulminiralo. Smrdi po noći, prozori su nam stalno zatvoreni. Stvarno je neizdrživo, rekla je Ana.

Ana Dodoš

Na štetnost Kaštijuna po ljudsko zdravlje godinama upozorava i Divna Radolović Rosanda iz Vinkurana, ujedno i bivša županijska vijećnica.

- Mislim da je Općina Medulin jedan od boljih primjera po pitanju odvajanja otpada i potrebne infrastrukture za odvajanje i recikliranje. S druge strane, nemoćni smo jer ostali gradovi i općine u Istri selektiraju jako malo i sve i dalje bacaju u isti kontejner. Bez pomoći države, Fonda za zaštitu okoliša i nadležnog ministarstva, problem Kaštijuna, Grad Pula i Županija ne mogu sami riješiti. Već sada imamo prekomjernu količinu smeća izloženog na plohi. Naime, imamo kompletnu plohu a1 koja je zatrpana i na kojoj je prema nekim informacijama 250 milijuna kilograma otpada koji je odložen na livadi i samo je prekriven travom. Istovremeno imamo preko 20 tisuća bala punih SRF-a koje su godinama pohranjene u okolici centra i raspadaju se. Na Kaštijun nerijetko dolaze kamioni s otpadom iz kojih curi tekućina, kaže Radolović Rosanda. 

Smatra da bi se Grad Pula i Istarska županija trebali zajedno angažirati i na dnevnoj bazi kucati i hodočastiti na vrata nadležnog ministarstva.

- Za početak, odmah treba zabraniti dovoz viškova. Ako se oni već dovoze, neka se izvoze negdje drugdje i neka svi jednako učestvuju u financiranju tog odvoza. Na kraju krajeva, gdje je tu financijska računica da se smeće iz Umaga dovozi u Medulin?Politika je Kaštijun dovela, politika ga treba i rještiti, ali političke volje definitivno nema. Na kraju krajeva, nije donesen ni županijski Plan gospodarenja otpada i o čemu mi onda uopće govorimo? Odgovorni kao da čekaju da prođe ljeto iako su pred izbore svi govorili o Kaštijunu. Grad Pula kao većinski vlasnik i tvrtka koja upravlja centrom ozbiljno neka razmisle o promjeni loga. Umjesto „zeleno srce Istre“ logo bi im trebao biti „crna rupa Istre“. Spavamo i živimo smradu i nije fer da sav otpad iz Istre završavau Medulinu, rekla je Divna Radolović Rosanda.

Divna Radolović Rosanda

Valerija Lucić živi u pulskoj četvrti Gregovica i svakodnevno osjeća smrad.

- Nije stvar samo u smradu već u toksičnim česticama koje udišemo. Neshvatljivo mi je da je Kaštijun smješten u srce turizma gdje je i poljoprivreda jako razvijena. Neshvatljivo mi je i da političari, pa i oni recentno izabrani, ne shvaćaju da svoje političke bodove mogu skupljati angažiranjem oko ovog gorućeg problema. Ovo može biti win-win situacija za sve. I za političare kojima je stalo do funkcija kojih se nakon izbora dočepaju, kao i za građane koji godinama protestiraju protiv Kaštijuna. Bitno je samo imati političku volju, smatra Valerija Lucić.

Valerija Lucić

Mještanke s kojima smo razgovarali, svjesne su da najviše otpada dolazi iz Poreča, Rovinja i Umaga te da je značajna odgovornost i na tim gradovima.

- Njihovi gradonačelnici dobili su mandate i trebaju krenuti s odvajanjem i selektiranjem otpada u svojim sredinama. Neka svi zajedno sjednu za stol i preuzmu odgovornost. To što nisu vlasnici Kaštijuna manje je bitno, ali itekako imaju odgovornost, jer najveće količine otpada stižu iz njihovih gradova, zaključila je Radolović Rosanda.