Ravno je mjesec dana otkako smo ušli u Uljanikovu kasarnu i uvjerili se da je puka sreća što se dosad već nije nešto slično dogodilo. I nikom ništa! Ionako smo već svi oguglali; priče o opasnim mjestima više se i ne doživljavaju kao upozorenje već, u najboljem slučaju, kao zabavna reportaža iz zemlje Apokalipse. Ali, ono što je i gore od toga je stav da to opasno mjesto "nije naše". Ako pozvonimo vlasniku na vrata, možda ga probudimo, pa onda bolje da ga ne uznemiravamo. Gore tako kasarne, gore robne kuće, a mi sjedimo, gledamo i gutamo dim
Ravno je mjesec dana otkako smo ušli u Uljanikovu kasarnu i uvjerili se da je puka sreća što se dosad već nije nešto slično dogodilo. I nikom ništa! Ionako smo već svi oguglali; priče o opasnim mjestima više se i ne doživljavaju kao upozorenje već, u najboljem slučaju, kao zabavna reportaža iz zemlje Apokalipse. Ali, ono što je i gore od toga je stav da to opasno mjesto "nije naše". Ako pozvonimo vlasniku na vrata, možda ga probudimo, pa onda bolje da ga ne uznemiravamo. Gore tako kasarne, gore robne kuće, a mi sjedimo, gledamo i gutamo dim
Usred noći s ponedjeljka na utorak u ogromnoj pulskoj "Uljanikovoj kasarni" buknuo je požar. I to ne mali! Vatra je šikljala kroz prozore, brežuljkom Monte Zaro i okolnim naseljima širio se smrad paleži i Pula je jutro dočekala prekrivena gustim, apokaliptičnim dimom. Stihija je, srećom, zaustavljena u zoru.
"Što to bi?", pitaju vas turisti...
Ništa se ne brinite, dragi naši sezonski gosti! Samo opušteno! Malo nam se zapalila jedna od najvećih zgrada u srcu grada koja godinama stoji napuštena i nema tko nije upozorio na mogućnost da će se kad-tad nešto gadno i dogoditi i sad je, eno, gase vatrogasci. Imamo stvar pod kontrolom! Pa, nije nam prvi put!
U 'Uljanikovu kasarnu' ili Sauru, kako je stanovnici Pule još zovu, ušli smo prije ravno mjesec dana i donijeli reportažu o njenoj unutrašnjosti godinama nakon što je prestala služiti svrsi. I pored sve spremnosti na to da ćemo je zateći ispunjenu otpadom starijeg datuma, ono što smo tamo zatekli prevazišlo je naša očekivanja.
"Iz hodnika u hodnik, iz prostorije u prostoriju, preko polomljenog stakla, kabela, otpalih stropnih obloga i ostataka razvaljenog namještaja, na 20 tisuća kvadrata (pa čak i nešto preko toga), nižu se jedne te iste „razglednice“ nekadašnjeg giganta zaleđenog u vremenu. Na zidnom kalendaru 2012. godina. Po podovima nacrti brodova. A prodana je još 2024. za skoro osam milijuna...", napisali smo tada.
I zaista, teško se odlučiti je li nam stresnije bilo vidjeti najsvjetliju povijest Pule tako nonšalantno razbacanu po podovima ili prihvatiti da u srcu grada, praktično bez ikakvog nadzora, puna smeća "čuči" jedna od najvećih zgrada.
Što je točno dovelo do ovotjednog požara odgonetnut će stručne službe, no ni prije požara nije trebalo biti prorok za donošenje zaključka - kada nešto ovako očigledno izaziva sudbinu, šanse su velike da će je i izazvati. To se i dogodilo. U Puli, nažalost, ne prvi put!
Uljanikova kasarna, nekadašnji vojni objekt koji je sedamdesetih godina prepušten brodogradilištu Uljanik, o čemu smo više pisali u srpnju, svoje "potucanje" po desetljećima privatizacije završila je prvo kao jamstvo za jednu od Uljanikovih višemilijunskih pozajmica, a potom i "na bubnju". Pretprošle godine, naime, na javnoj je dražbi prodana za nešto ispod osam milijuna eura, prešavši u dvotrećinsko vlasništvo Republike Hrvatske i trećinsko tvrtke LNS International Limited obitelji Danka Končara. Nekoliko godina prije toga već je uvelike bila prazna, uz tek privremeno iznajmljivanje dijela prostora Hrvatskom zavodu zdravstveno osiguranje, Glazbenoj školi i KUD-u Uljanik.
Od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje smo kontaktirali prošlog mjeseca, kao ni od Državnih nekretnina, kojima smo se prvi put javili još početkom godine, do danas nismo dobili nikakvu informaciju o planovima za uređenje, ali ni o mogućnosti da država proda svoj udio ili otkupi trećinu koju trenutno ne posjeduje.
Nitko ništa ne govori, nitko ništa ne poduzima, a usred noći gori zgrada u srcu Pule, naslonjena na stambeno naselje i smještena preko puta najveće gradske zgrade, Društvenog centra Rojc, pune korisnika i mladosti!
I sve je ovo tek deja-vu jedne druge pulske priče, koja se ispisuje ni pola kilometra dalje, još dublje u centru, u zgradi Robne kuće (gradske teme kojoj smo, vrijedi ovdje spomenuti, također posvetili brojne retke. Ma, nebrojene!).
Ta je nesretnica pak izašla kao ranjenik iz privatizacije drugog pulskog giganta - Istre veletrgovačko - prešavši u ruke privatnih investitora prije više od desetljeća. No, od najava prenamjene u hotel pa sve do vizije novog trgovačkog centra, do danas nije postala ništa osim ogromnog hazarda u najstrožem centru Pule. U samo pet jesenskih dana 2023. godine, naime, u njoj je triput izbio požar, i opet je do danas ostala prazna i jednako opasna. I nikom ništa!
Grad Pula, koji smo kontaktirali u više navrata (i za vrijeme različitih gradskih uprava) po pitanju Robne uglavnom nam je objašnjavao kako su mu ruke vezane jer je "zgrada u privatnom vlasništvu".
I, tako, kao da vlasnički list oslobađa vlasnika od odgovornosti da nas zaštiti od tempirane bombe u srcu Pule, pred očima nam prolaze godine u kojima je mogućnost da zlo dogodi samo raste. Pola je godine prošlo otkako smo na ovom portalu upitali tko će biti kriv ako Robna kuća izgori kao Vjesnik, a od tada na ovamo svjedočili smo samo "novitetima" u kolapsu te zgrade kojoj je proljetos usred suše potopljen podrum.
Jezive slike iz Uljanikove kasarne, na čijim podovima leže nepregledne hrpe opušaka, raspadnuti upaljači i lako zapaljivi materijali, ovotjedni su požar pretekle za mjesec dana. I, kao što već rekosmo, u međuvremenu nikom ništa!
Ono što je i gore od činjenice da smo već oguglali i da se nijedan spomen opasnog mjesta niti priča o njemu više ne doživljavaju kao upozorenje već, u najboljem slučaju, kao zabavna reportaža iz zemlje Apokalipse, stav je da to opasno mjesto "nije naše".
Ako pozvonimo vlasniku na vrata, možda ga probudimo, pa onda bolje da ga ne uznemiravamo, skoro da je redovni modus operandi Pule. Tužno, ali i opasno stanje u gradu kome su, ugašeni industrijski pogoni i vojska ostavili nepregledne prazne objekte. Možemo još eventualno biti sretni što ovakve požare I dalje brojimo na prste i gledamo ih do jutra ugašene. Jer - što god da se desi i koliko god puta da se upozori - nikom ništa!
Grad Pula jučer je, nakon izbijanja buktinje, doduše, zatražio hitnu reakciju države i osiguranje "Saure",. Ali, požar se već dogodio, a upozorenja se čuju godinama. Cilj je da se ne zapali, a ne da budemo sretni što je ugašeno!
Drugi vlasnik zgrade, Danko Končar, pak, bio je iznenađen viješću o požaru, rekavši da ne zna što je moglo dovesti do iskre.
Gore Saure, gore robne kuće, a mi sjedimo, gledamo, gutamo dim i nadamo se da će se požari barem poklopiti s poplavama pa da spasimo živu glavu.
Vlasnici su zaduženi za svoju imovinu, gradske uprave za kvalitetan i siguran život u gradu, građani za sebe i sve oko sebe, a vatrogasci da nikoga ne proguta vatra. U ovom nizu samo vatrogasci su položili ispit.
Iza imena Hibou stoji Boris Dragojlović, zaljubljenik u glazbu kojemu je istraživanje zvuka obilježilo život od najranijih dana. Svoje prve nastupe gradio je kroz zagrebačke kolektive CASA i CYCLE, a iskustvo stjecao u klubovima poput Mastersa i Epica, gdje je razvijao vlastiti pristup houseu, discu i klupskoj kulturi
Susret je bio prilika za razgovor o odnosima Sjedinjenih Američkih Država i Hrvatske, kao i o mogućnostima daljnjeg povezivanja i razvoja suradnje na područjima od zajedničkog interesa
Gradonačelnik Peđa Grbin primio je predstavnike jednog od najstarijih sportskih klubova u Hrvatskoj. Obljetnički program kulminirat će u petak regatom krstaša od Pulske luke do Tršćanskog zaljeva
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
