Komunal

nekretninsko prokletstvo brijuni rivijere

NASTAVLJA SE PARKIRNA BOJNA Za probleme s parcelama u Barbarigi jedini su krivci Vodnjanski kumovi

Vodnjanski kumovi najprije su podigli tužbu i pokazali snažan gard. Potom su ga spustili i drugoj strani bez ikakve pravne potrebe prepustili građevinsko zemljište vrijedno milijune eura. Onda su im aneksom poklonili i tisuće parking parcela koje su kasnije skupo preprodane. Ipak, smrt javnog interesa najočitija je u prepuštanju naplate komunalnog doprinosa privatnim tvrtkama. Kao šlag na torti tu je i Hypo kredit od pet milijuna eura čija je konačna destinacija nepoznata


 
3 min
Dražen Majić

Vodnjanski kumovi najprije su podigli tužbu i pokazali snažan gard. Potom su ga spustili i drugoj strani bez ikakve pravne potrebe prepustili građevinsko zemljište vrijedno milijune eura. Onda su im aneksom poklonili i tisuće parking parcela koje su kasnije skupo preprodane. Ipak, smrt javnog interesa najočitija je u prepuštanju naplate komunalnog doprinosa privatnim tvrtkama. Kao šlag na torti tu je i Hypo kredit od pet milijuna eura čija je konačna destinacija nepoznata

Veliku pažnju nacionalnih medija izazvala je informacija o javnom savjetovanju vezano za uknjižbu Grada Vodnjana na javne prometnice i površine na području Turističkog naselja Barbariga.

Radi se o Odluci o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Vodnjan - Dignano.

Ukoliko se odluka prihvati, pretežno slovenski vlasnici tamošnjih apartmana, koji su od tvrtke GU Barbariga u zadnjih desetak godina kupili parkirališta po cijeni od dvije, tri ili pet tisuća eura, sada su suočeni s opasnošću da svoju privatnu imovinu moraju bez naknade prepustiti Gradu Vodnjanu.

Grad Vodnjan se prilikom stavljanja odluke na e-savjetovanje pozvao na Zakon o komunalnom gospodarstvu koji propisuje da se jedinice lokalne samouprave moraju uknjižite na sve javne prometnice, parkinge, javne površine ili parkove na dan stupanja tog zakona 2018. godine. Brojne su hrvatske jedinice lokalne samouprave koje su to učinile i već postoji nekoliko pravomoćnih sudskih odluka po tom pitanju.

Međutim, ključni uzrok vodnjanskog problema leži u katastrofalnim političkim odlukama koje je 2005. godine donio tadašnji IDS-ov gradonačelnik Klaudio Vitasović, pravno savjetovan od pulskog odvjetnika i svog kasnijeg vjenčanog kuma Gorana Pajića.

Radi se o sklapanju nagodbe iz rujna 2005. godine, nakon sudske tužbe koju je Grad Vodnjan pokrenuo protiv tvrtki TRP d.o.o., Urbis 72 d.d., Gradis skupina G i Hrvatskih šuma. U trenutku nagodbe tvrtka TRP imala je udio od 59 posto, tvrtka Urbis 72 9 posto, Hrvatske šume 1 posto u slovenski Gradis 30 posto.

Tužitelj, Grad Vodnjan, je pokrenuo parnicu s ciljem stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište u okviru „Projekta Barbariga“, odnosno projekta izgradnje turističkog naselja Barbariga, kojega je još u doba Jugoslavije gradila Poslovna zajednica Euroturist čiji su pravni sljednici bile tužene tvrtke.

Unatoč dobro sastavljenoj tužbi nagodbom iz 2005. godine tužitelj je velikodušno odustao od tužbenih zahtjeva na sve nekretnine koje su tada predstavljale neizgrađeno građevinsko zemljište, te ih prepustio tuženicima.

Radi se o nekretninama vrijednim milijune eura na kojima je, temeljem hipoteke kod kontroverzne Hypo Alpe Adria Banke, potom podignut kredit od 5 milijuna eura čija sudbina nikad nije bila jasna. Netko se, čini se, dobro naplatio.

Grad Vodnjan je u toj prvoj verziji nagodbe dobio javne ceste i sve nekretnine na kojima je izgrađena komunalna infrastruktura. To i nije bio neki veliki uspjeh jer su sve te nekretnine ex lege, temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu već bile u vlasništvu tužitelja, dakle Grada Vodnjana.

Međutim, aneksom nagodbe Grad Vodnjan odustaje i od tih nekretnina. Na taj način su tuženici, nakon građevinskog zemljišta, stekli i parkinge koje su dobrim dijelom preprodali i koji su danas za nove vlasnike veliki problem.

Za razumijevanje pogodovanja drugoj strani treba sagledati i druge detalje iz nagodbe. Smrt javnog interesa najočitija je u činjenici da su Vitasović i Pajić tuženicima prepustili i naplatu komunalnog doprinosa.

Tvrtka GU Barbariga, koju su formirali tvrtke sljednice Euroturista, potom je parkinge i druge, dotad javne površine, počela prodavati ili na njima naplaćivati parking.

Temeljem tužbe jednog od slovenskih vlasnika apartmana Ustavni sud donio je odluku o zabrani naplate parkinga, a sada su u pitanje došli u kupoprodajni ugovori onih vlasnika apartmana koji su se odlučili na kupovinu parkinga.

Iako su o sudskoj nagodbi u više navrata pisali razni mediji istarsko tužiteljstvo dosad nije pokazivalo velikog interesa za ovu nagodbu koja je sporna u mnogim svojim dijelovima.

Možda će sudske tužbe koje će definitivno pokrenuti privatni vlasnici parking parcela trgnuti i DORH iz desetljetnog drijemeža.


Nastavite čitati

Istra
 

Bastijanić: "Dragi naši čelnici imate dvije opcije - da kušate i dalje kašu koju su vam skuhali vaši ili da se pridružite nama, vašem narodu i da zajedno zaustavimo kamione koji iz Gospića voze smeće u Koromačno"

Kaštijun je „rodio“ spalionicu otpada u Koromačnu i to pred više od 20 godina.“Babice„ su bili Jakovčić, Miletić, Demetlika i ostala klika. Rockwool je „rodio“ čisti plavi dim u lugu i okolici a „babice“ su bili Jakovčić, Ružić, Miletić, Demetlika, Škopac & company

Istra
 

Nije slučajno poznati istarski speleolog otvorio na litici iznad Pazinske jame - multimedijalan prostor

U Pazinsku su jamu 30-ih godina prošlog stoljeća bacili markirane jegulje. Više ih je isplivalo na izvoru Raše, a nešto ih je bilo u dolini Mirne. Sve je povezano, kaže Legović * 'Od 1986. zaštitili smo četiri jame kao spomenike prirode, među kojima Markovu jamu s najvećom kolonijom šišmiša u Istri, dok je Pincinova jama stanište endemične i najstarije od sedam vrsti čovječjih ribica, koja se prva odvojila iz spleta Dinarida' * Nije slučajno u novoj galeriji i izložba Branka Gulina 'Oslobodioci Istre'

Istra
 

Gracijano Cerin jedne je noći 1957. godine pješke preko Ćićarije otišao na Zapad. "Račja Vas je tad imela 600 ljudi, dva bara, školu i zadrugu! Danas ni nič!"

Osim njega koji je otišao u Nicu, i sestra i brat otišli na drugi kraj svijeta; on u Kanadu, a ona čak u Australiju. No, sestra se s obitelji nedavno vratila u Račju Vas pa njegova ruka, dok nam priča o selu, od radosti često poleti u smjeru njene kuće. Lijepo su djetinjstvo imali u rodnom mjestu, prisjeća se, ali i teško. Radilo se puno. "Smo hodili u Slaveniju palit ugljen"

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.