Veliku pažnju nacionalnih medija izazvala je informacija o javnom savjetovanju vezano za uknjižbu Grada Vodnjana na javne prometnice i površine na području Turističkog naselja Barbariga.
Radi se o Odluci o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi u vlasništvu Grada Vodnjan - Dignano.
Ukoliko se odluka prihvati, pretežno slovenski vlasnici tamošnjih apartmana, koji su od tvrtke GU Barbariga u zadnjih desetak godina kupili parkirališta po cijeni od dvije, tri ili pet tisuća eura, sada su suočeni s opasnošću da svoju privatnu imovinu moraju bez naknade prepustiti Gradu Vodnjanu.
Grad Vodnjan se prilikom stavljanja odluke na e-savjetovanje pozvao na Zakon o komunalnom gospodarstvu koji propisuje da se jedinice lokalne samouprave moraju uknjižite na sve javne prometnice, parkinge, javne površine ili parkove na dan stupanja tog zakona 2018. godine. Brojne su hrvatske jedinice lokalne samouprave koje su to učinile i već postoji nekoliko pravomoćnih sudskih odluka po tom pitanju.
Međutim, ključni uzrok vodnjanskog problema leži u katastrofalnim političkim odlukama koje je 2005. godine donio tadašnji IDS-ov gradonačelnik Klaudio Vitasović, pravno savjetovan od pulskog odvjetnika i svog kasnijeg vjenčanog kuma Gorana Pajića.
Radi se o sklapanju nagodbe iz rujna 2005. godine, nakon sudske tužbe koju je Grad Vodnjan pokrenuo protiv tvrtki TRP d.o.o., Urbis 72 d.d., Gradis skupina G i Hrvatskih šuma. U trenutku nagodbe tvrtka TRP imala je udio od 59 posto, tvrtka Urbis 72 9 posto, Hrvatske šume 1 posto u slovenski Gradis 30 posto.
Tužitelj, Grad Vodnjan, je pokrenuo parnicu s ciljem stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište u okviru „Projekta Barbariga“, odnosno projekta izgradnje turističkog naselja Barbariga, kojega je još u doba Jugoslavije gradila Poslovna zajednica Euroturist čiji su pravni sljednici bile tužene tvrtke.
Unatoč dobro sastavljenoj tužbi nagodbom iz 2005. godine tužitelj je velikodušno odustao od tužbenih zahtjeva na sve nekretnine koje su tada predstavljale neizgrađeno građevinsko zemljište, te ih prepustio tuženicima.
Radi se o nekretninama vrijednim milijune eura na kojima je, temeljem hipoteke kod kontroverzne Hypo Alpe Adria Banke, potom podignut kredit od 5 milijuna eura čija sudbina nikad nije bila jasna. Netko se, čini se, dobro naplatio.
Grad Vodnjan je u toj prvoj verziji nagodbe dobio javne ceste i sve nekretnine na kojima je izgrađena komunalna infrastruktura. To i nije bio neki veliki uspjeh jer su sve te nekretnine ex lege, temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu već bile u vlasništvu tužitelja, dakle Grada Vodnjana.
Međutim, aneksom nagodbe Grad Vodnjan odustaje i od tih nekretnina. Na taj način su tuženici, nakon građevinskog zemljišta, stekli i parkinge koje su dobrim dijelom preprodali i koji su danas za nove vlasnike veliki problem.
Za razumijevanje pogodovanja drugoj strani treba sagledati i druge detalje iz nagodbe. Smrt javnog interesa najočitija je u činjenici da su Vitasović i Pajić tuženicima prepustili i naplatu komunalnog doprinosa.
Tvrtka GU Barbariga, koju su formirali tvrtke sljednice Euroturista, potom je parkinge i druge, dotad javne površine, počela prodavati ili na njima naplaćivati parking.
Temeljem tužbe jednog od slovenskih vlasnika apartmana Ustavni sud donio je odluku o zabrani naplate parkinga, a sada su u pitanje došli u kupoprodajni ugovori onih vlasnika apartmana koji su se odlučili na kupovinu parkinga.
Iako su o sudskoj nagodbi u više navrata pisali razni mediji istarsko tužiteljstvo dosad nije pokazivalo velikog interesa za ovu nagodbu koja je sporna u mnogim svojim dijelovima.
Možda će sudske tužbe koje će definitivno pokrenuti privatni vlasnici parking parcela trgnuti i DORH iz desetljetnog drijemeža.
