Neki bezbrižno hodaju po friškom asfaltu. Ima i onih kojima se 'crna' Prvomajska - sviđa

Nakon što je crnim asfaltom uspješno prekrivena prva polovica ulice Sergijevaca, ona bliže Slavoluku, s radovima se danas nastavilo u ostatku ulice, od crkve sv. Marije pa sve do Foruma.

Još jučer su izvođači radova upozorili građane da će se od danas do četvrtka asfalt izlijevati od 8.30 ujutro, nakon početka nastave, pa do otprilike 15 sati, kad bi rashlađeni novi sloj trebao biti pogodan za hodanje.

Ipak, ni to nije spriječilo određene građane da se, nagomilanim strojevima, znakovima i radnicima unatoč, provuku kroz njih i po još zadimljenom, friškom asfaltu utabaju sebi nov put u novonastalom crnilu.

- Evo slikajte njih – rekao nam je jedan radnik i pokazao na grupicu ljudi koja se približavala – javili smo na svakom portalu, radiju, novinama…a eto njih opet! – dodao je bespomoćno. I zaista, nema tog znaka koji će neke zaustaviti: u samo nekoliko minuta više je ljudi prošlo novoasfaltiranim dijelom.

– Vidjet ćemo kad dođemo doma! – dobacila nam je gospođa koja se ovuda provukla na štakama i koju smo upitali je li uprljala đonove. – Radi, radi! – obavijestio nas je gospodin koji nam je, skakućući ovuda u cipelama i noseći netom kupljene artikle, javio da je Studenac otvoren unatoč radovima.

U potrazi za drugačijim dojmom

Malo je reći da su reakcije na asfaltiranje Prvomajske unisone. Toliku je lavinu negativnih komentara izazvalo prvomajsko crnilo da smo odlučili pronaći barem jednu osobu kojoj se ovo rješenje – sviđa.

Ni natruhe pozitivnih reakcije nismo pronašli među onima koji ovdje žive ili rade. Stefan Kurti iz istoimenog foto studija kazao nam je da je radnju zatvorio na tjedan dana, a sada opet radi. Za asfalt, dodaje, ne vjeruje da će izblijediti niti biti ljepši nego što je. Hoće li gradske vlasti jednom ispuniti obećanje i pronaći bolje rješenje od asfalta?

- A bolje će rješenje doći jednog dana, ali znaš kada „jednog dana“? Za jedno 10 godina… i tih je 10 godina još i dobro,  optimistično! – poručio nam je vječito nasmijani Kurti.

Ništa bolje ni kod onih koji ovdje žive. Gospođa Azra u Puli živi od 1980. godine, a u ulicu Sergijevaca se preselila unazad 15 godina.

- S 20 godina sam hodala ovom ulicom, dok sam bila mlada djevojka koja je s ostatkom ekipe po noći smetala onima koji su spavali – počela je uz dozu melankolije.

- Danas tu živim i meni smetaju klinci, ali tako treba biti! Što se tiče asfaltiranja, ne bih puno jer je moje mišljenje totalno negativno. I ne samo moje, nego i mišljenje svih koji ovdje stanuju. Ja obožavam Pulu i Puležane, i svi susjedi s kojima pričam ne opravdavaju ovo rješenje, nikome se ovo ne sviđa. Ja se samo zapitam što će ovdje biti kada po ljeti temperatura ode na 40 stupnjeva. Užas, što ćemo tada? - s pravom se pita gospođa Azra.  

Podrške ipak ima

Onaj tko se dovoljno potrudi ipak pronađe ono što traži. Tako smo i mi, nakon popriličnog broja susreta – između ostalih i Stjepana Hausera koji je ovuda prošao na električnom romobilu - uspjeli čuti nekoliko pozitivnih riječi o crnom asfaltu.

Gospođa Milojka, također na štakama, čekala je završetak radova kako bi mogla proći do dućana. Dobacili smo joj da bi se mogla načekati, pa usput upitali dojam oko asfalta.

- Dobro je, a do kad će bit ne znam! – iznenadila nas je, pa počela govoriti kako je problem obližnji uspon, čije su stepenice izlizane, pa bi djeca mogla pasti spuštajući se. Ali nas je zanimao isključivo asfalt, pa smo tražili da ponovi riječi od malo prije.

– Sviđa mi se, hvala Bogu da mi se sviđa. Sve što se radi, dobro je! – decidirana je bila Milojka, a mi zadovoljni što smo svoj zadatak uspješno izvršili. Pa tako gradske vlasti sada mogu kazati kako su mišljenja podijeljena i kako ima onih koji ne kriju vlastito oduševljenje pred crnom Prvomajskom.