Petsto je godina prošlo od smrti Marka Marulića (1450.-1524.) oca hrvatske književnosti. Recimo to odmah: ova bi godišnjica mogla biti povod i prilika da Grad Pula Pola napokon spomenik velikom splitskom književniku premjesti na neko drugo, njemu dostojno mjesto.
Naime, spomenik koji je Vlada Vlade Republike Hrvatske poklonila Puli 2008. godine, vrlo je nesretno postavljen u Parku kralja Zvonimira, preko puta Hotela Riviera. Problem nije samo u tome što se kip, djelo nedavno preminule kiparice Marije Ujević Galetović, autorice i spomenika Mati Parlovu na Giardinima, nalazi gotovo na skrivenom mjestu, daleko od očiju, već i u tome što je smješten u blizini građevine u kojoj se nalazi separator fekalija.
Mnogi će reći da bi javne skulpture koje su posvećene povijesnim ličnostima trebale slaviti lokalne veličine, kao što je to slučaj s boksačkim prvakom Mate Parlovom. Istina, Pula nema kip Antonija Smareglie (a dobro bi pasao i Vodnjanu), Noordunga ili pak Đosera, ali praksa postavljanja spomenika ličnostima koje su važne i priznate na nacionalnoj razini i koje su simboli veze pojedinog mjesta s državom, ili pak nacijom ili jezikom kojoj, kojem ili kojima lokalna sredina pripada, oduvijek je svugdje prisutna.
Tako je Pula za vrijeme Austrije imala spomenike carici Elizabeti (kod Arene), nadvojvodi Maksimilijanu (u Mornaričkom parku) i admiralu Tegetthoffu (na Monte Zaru), dok je doba Italije mjesto austro-ugarske carice zauzeo je rimski car Oktavijan - kojeg, Talijani, dakako, smatraju (pred)Talijanom – i bistu pjesnika Dantea Alighierija, oca talijanske književnosti, u trijemu ispred Komunalne palače.
Slijedom toga i Maruliću je mjesto u Puli, i to na lokaciji koja će biti dostojna njegove veličine i njegove uloge u stvaranju hrvatske kulture, koja je danas u Puli dominantna. Spomenimo i to da je još 2015. Gradski ogranak HDZ-a Pule za Marulićev spomenik tražio adekvatniju poziciju.
Marulićeva Judita prvi je ep napisan na hrvatskom jeziku, a jedno je od rijetkih književnih djela za koje je poznat datum kada je dovršeno. Taj je datum 22. travnja 1501. godine, stoga se u Hrvatskoj taj dan obilježava kao Dan hrvatske knjige.
Marko Marulić studirao je u Padovi, svoje pjesme, proze, epove, poeme ali i priručnike o moralu pisao je na hrvatskom, talijanskom i latinskom, a spada u predstavnike humanizma i renesanse. Svake se godine uručuje Nagrada Dana hrvatske knjige "Judita" za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini.
