„Zakon o sustavu civilne zaštite ne predviđa gradnju skloništa te su njime prestale važiti sve dosadašnje odredbe koje su se odnosile na izgradnju i održavanje skloništa. Sukladno tome, prestali su vrijediti i tehnički standardi i normativi za njihovo održavanje“, stoji u odgovorima pristiglima i iz Grada Poreča i iz Grada Rovinja na naš upit kakva je situacija u tim gradovima kad je o aktualnoj temi atomskih skloništa riječ.
Država nije održavala skloništa u svom vlasništvu
U odgovoru Grada Rovinja stoji i kako, sukladno gore navedenom, prema njihovim saznanjima, sklonište u državnom vlasništvu nije u međuvremenu održavano te, prema tome, nije ni adekvatno za prihvat građana.
Čini se, dakle, kako je u ovim gradovima zapadne Istre situacija slična onoj u, nešto zapadnijem, Gradu Umagu, čiji nam je gradonačelnik, Vili Bassanese, jučer jasno rekao da Istra uopće nema adekvatnih atomskih skloništa te tu tvrdnju potkrijepio navodeći uporabne uvjete koji nisu zadovoljeni, probleme s imovinsko-pravnim odnosima na lokacijama skloništa te sustavnu nebrigu o njima koja je "na snazi" već više desetljeća.
Grad nema saznanja o tome u kakvom su stanju atomska skloništa
Na području Grada Poreča postoji, kažu, pet skloništa za ukupno 950 ljudi. Ona se nalaze u Osnovnoj školi Poreč, u Prvomajskoj ulici, u Vatrogasnom domu, u naselju Červar Porat i u Gimnastičkoj ulici do zgrade policije. Neka od njih su u državnom, a neka u privatnom vlasništvu. Samo su dva atomska, no ona su u vlasništvu države, pa Grad zapravo i nema saznanja o tome u kakvom su stanju.
Postoji, kažu, i veći broj manjih skloništa u zgradama i kućama u privatnom vlasništvu.
Grad Rovinj ne raspolaže, pak, uopće atomskim skloništima u svom vlasništvu. Na području grada je 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća izgrađeno jedno takvo sklonište koje je u vlasništvu države te druga dva skloništa koja su kasnije prešla u privatno vlasništvo s obzirom na to da su bila sagrađena u privatnim zgradama.
Sve u svemu, na zapadu, nažalost, ništa nova.
