Posječeni cedrovi s Fažanske ceste su samljeveni. Završili kao sirovina za proizvodnju energije

Tijekom radova na Fažanskoj cesti, točnije županijskoj cesti ŽC 5115, na dionici od pulskog Velog Vrha do skretanja za Štinjan, posječen je veći broj stabala, među kojima i veliki, desetljećima stari cedrovi. Osim krajobrazne i ekološke vrijednosti, takva stabla, ovisno o kvaliteti i stanju drva, mogu imati i znatnu tržišnu vrijednost.

Sječa provedena u sklopu radova otvorila je pitanje gdje je završila drvna masa, tko je njome raspolagao, je li prethodno procijenjena njezina vrijednost te je li od nje ostvarena financijska korist. Riječ je o materijalu nastalom tijekom radova na javnoj prometnici, zbog čega postoji opravdan interes javnosti da dozna kako se njime raspolagalo.

Odgovore smo potražili kod izvođača radova, tvrtke Cesta d.o.o., kojoj smo uputili pitanja o broju i vrstama posječenih stabala, količini dobivenog drva, njegovu preuzimanju, eventualnoj prodaji ili ustupanju te dokumentaciji o procijenjenoj vrijednosti. Zanimalo nas je i je li postojala mogućnost da se dio kvalitetnijeg drva iskoristi za potrebe lokalne zajednice.

Iz Ceste objašnjavaju da je sječa bila potrebna zbog povećanja sigurnosti prometa jer je korijenje tijekom godina neravnomjerno podizalo asfalt, stvarajući izbočine i oštećenja, razarajući kolnik. Prema njihovim navodima, uklanjanje stabala završeno je u roku od 15 dana od početka radova.

No gdje su završila?

Posječena stabla predana privatnoj tvrtki iz Tinjana

- Propisno zbrinjavanje drvne biomase, oblovine i granjevine, povjerili smo ovlaštenom trgovačkom društvu D.O.N.I.S. d.o.o. iz Tinjana, naveli su iz Ceste, dodajući da je ova tvrtka, prema ugovoru, bila zadužena i za njihov prijevoz, zbrinjavanje i oporabu.

Uputili su nas na Zorana Fabrisa iz te tvrtke, koji je pristao objasniti pod kojim je uvjetima je tvrtka preuzela posječena stabla i kako ih je iskoristila.

- Samljeli smo ih u drvenu sječku! Još nekoliko komada imamo na pilani jer je u njima bilo jako puno željeza. To su cedrovi u koje su se tijekom godina zabijali čavli, vijci, postavljale ploče i slično. Zbog toga takvo drvo nije pogodno za pilansku preradu. Posebno su problem čelični vijci jer mogu uništiti pilu. Zato se takvo drvo uglavnom melje, pojasnio je.

Prema njegovim riječima, u sječku su uglavnom prerađeni i debla i granjevina, a dio materijala usitnjen je već na mjestu sječe. Tako su cedrovi, koji su potencijalno mogli poslužiti i kao drvna građa, najvećim dijelom završili kao sirovina za proizvodnju energije.

Drvo preuzeto bez novčane naknade - Vrijednost drva pokrila je trošak odvoza

Posebno je zanimljiv financijski dio posla. Na izravno pitanje je li tvrtka D.O.N.I.S. Cesti naplatila odvoz i zbrinjavanje drvne mase, Fabris je odgovorio da novčane naknade nije bilo.

- S Cestama sam dogovorio da vrijednost drva pokriva moj odvoz. Dakle, nula, kazao je.

Prema tom dogovoru, D.O.N.I.S. je preuzeo drvnu masu bez plaćanja Cesti, ali nije ni naplatio njezino prikupljanje, prijevoz i obradu. Vrijednost preuzetog materijala trebala je pokriti troškove tih poslova.

Fabris je potvrdio da je proizvedenu sječku potom prodao.

- Napravio sam drvenu sječku koju sam prodao. Ali imao sam i trošak dolaska kamionima, preuzimanja materijala i skupljanja granjevine po cesti, objasnio je, dodajući:

"To nije situacija kao kada dođete u šumu gdje je drvo već posječeno i uredno složeno. Ovdje preuzimate materijal s gradilišta, zajedno s granjevinom".

Posebno ističe troškove povezane s velikom količinom granjevine kod samostojećih cedrova širokih krošnji.

- Kod cedrova s Fažanske ceste bilo je puno granjevine. To su samostojeći cedrovi koji imaju široke krošnje, tako da je mase granjevine bilo jako puno, čak više nego samog debla. Trošak zbrinjavanja te granjevine pojede dio vrijednosti trupaca, tvrdi Fabris.

Prema procjeni Fabrisa, voditelja pilane tvrtke D.O.N.I.S., ukupna količina drvne mase nastale sječom uz Fažansku cestu iznosila je oko 150 tona. Pritom nije riječ samo o cedrovima, nego o ukupnoj masi svih posječenih stabala. Ta količina uključuje i oblovinu i granjevinu, a zasad nije poznato koliko je od ukupne mase otpadalo na kvalitetnije dijelove debala koji su eventualno mogli imati veću tržišnu vrijednost.

Koliko je tvrtka zaradila? "To je poslovna tajna"

Iako je preuzeta drvna masa imala komercijalnu vrijednost, točan financijski učinak posla nismo uspjeli doznati. Fabris ne skriva da je njegova tvrtka prodajom sječke ostvarila prihod, ali nije želio otkriti kolika je bila zarada nakon odbitka troškova.

- Naravno da posao mora imati ekonomsku računicu. Nekada zaradite više, nekada manje, a na nekim poslovima možete završiti i u minusu, veli Fabris.

Pojasnio nam je i da industrijska sječka proizvedena od takvog materijala nema jednaku tržišnu vrijednost kao kvalitetnija sječka namijenjena manjim sustavima grijanja. Razlog je to što može sadržavati tanju granjevinu, iglice i druge dijelove stabala te smatra da je najvažnije što drvna masa nije završila kao otpad.

- Bitno je da drvo s Fažanske ceste nije završilo kao otpad koji treba dodatno zbrinjavati. Preuzeli smo ga, usitnili u drvenu sječku i ona se dalje koristi kao biomasa, zaključio je Fabris.

Je li prije ustupanja drva uopće procijenjena njegova vrijednost?

Iz odgovora Ceste i razgovora s Fabrisom proizlazi da je drvna masa predana privatnoj tvrtki na temelju dogovora prema kojem je njezina vrijednost kompenzirala troškove odvoza i zbrinjavanja. Takav dogovor sam po sebi ne znači da je bilo nepravilnosti. Međutim, bez podataka o količini i kvaliteti preuzetog drva, njegovoj tržišnoj vrijednosti te stvarnim troškovima odvoza nije moguće utvrditi je li takav način raspolaganja bio financijski najpovoljniji.

Pritom valja razlikovati potencijalnu vrijednost kvalitetnih cedrovih trupaca od vrijednosti stvarno posječenog materijala. Ako su debla doista sadržavala veće količine metala, kako tvrdi Fabris, njihova uporabna i tržišna vrijednost za pilansku preradu mogla je biti znatno manja. No nije poznato je li to vrijedilo za svu preuzetu oblovinu ili samo za njezin dio.

Otvoreno ostaje i pitanje je li prije ustupanja drvne mase provedena neovisna procjena njezine vrijednosti te je li naručitelj radova, Županijska uprava za ceste Istarske županije, bio upoznat s konkretnim uvjetima dogovora između Ceste i tvrtke D.O.N.I.S.

Nije razjašnjeno ni je li razmatrana mogućnost da se barem dio kvalitetnijeg drva sačuva i iskoristi za potrebe lokalne zajednice, umjesto da završi u proizvodnji biomase.

Sječa stabala možda je bila nužna zbog sigurnosti prometa, kako tvrdi izvođač radova, ali to ne umanjuje potrebu za transparentnim raspolaganjem materijalom koji je nakon nje ostao. Jer na kraju se ne postavlja samo pitanje zašto su veliki cedrovi uz Fažansku cestu posječeni, nego i koliko je vrijedilo njihovo drvo, tko je odlučivao o njegovoj sudbini i je li lokalna zajednica od toga mogla imati veću korist.