Povratak u prošlost? Carduccijeva u Rovinju dobila klupe, stalke ali i kante za zalijevanje cvijeća

Carduccijeva je ovih dana dobila završni "make-up". Nakon što su postavljene velike žardinjere, u kojima je posađeno 126 biljaka različitog ukrasnog grmlja, od kurike, kineskog loropetaluma i abelije do Thunbergove žutike, dunjarice, mahonije, suručice, hudike i patuljastog tobirovca. Stigle su i klupe i crveni stalci za bicikle.

Uređenje ulice, kojem je prethodila kompletna podzemna instalacija i postavljanje nove infrastrukture, Grad Rovinj je povjerio tvrtki HortusDes d.o.o., dok ukupna vrijednost projekta iznosi 103.458,13 eura.

I sve bi to bilo lijepo da Carduccijeva već od samog početka nije izazvala poprilično oprečne reakcije.

Najprije je prometnica sužena kako bi se dobio širi nogostup. Onda su na taj širi nogostup stigle velike žardinjere. I to različitih oblika, dimenzija i od materijala koji nije građanima najsimpatičniji, pa se dio stanovnika Rovinja počeo pitati jesmo li dobili više prostora za pješake ili smo dobili novu prepreku na putu do njega. Uz to, ne treba ni napisati da za hortikulturno uređenje iste, svaki građanin ima svoju ideju i zamisao.

Naime, posebno su se mogle čuti primjedbe vezane uz srednjoškolce Strukovne škole. Skeptici već zamišljaju budućnost žardinjera - umjesto ukrasnog grmlja, pepeljare, spremnici za papiriće i kolektivni memorijal opušaka. No, pravi hit više nisu žardinjere, klupe, ni stalci za bicikle. Hit je zalijevanje.

Dakle, dok se danas govori o pametnim gradovima, automatiziranim sustavima navodnjavanja, održivoj infrastrukturi i svim mogućim tehnološkim čudima, Carduccijeva je dobila vlastitu verziju povratka u prošlost. Građani prepričavaju ono što su na svoje oči vidjeli. Iz kamiona Komunalnog servisa djelatnik iznosi vodu u kantama i ručno zaljeva biljke. Kanta po kanta. Biljka po biljka. I tako, usred novouređene ulice vrijedne više od sto tisuća eura.

Ne treba stoga, biti stručnjak za komunalnu infrastrukturu da bi se čovjek zapitao u kojem smo stoljeću zapeli? Možda je ovo, zapravo, novi model održivosti. Manje tehnologije,više kondicije. Umjesto automatskog zalijevanja, kanta. Umjesto senzora vlage, procjena "izgleda mi suho". 

S druge strane, možda je cijela stvar i romantična. Grad se modernizira, ali duša ostaje tradicionalna. Jer, što je Rovinj-Rovigno bez malo nostalgije? Pa kad već imamo novu infrastrukturu, nove klupe, nove stalke i 126 novih biljaka, red je da imamo i nešto što nas podsjeća na stara vremena- kante za zalijevanje. 

Samo se nadamo da će biljke preživjeti ove vrućine, i odluku hoćemo li ih njegovati kao ukras grada 21. stoljeća ili zalijevati kao geranije na noninoj terasi.  

A Carduccijeva?

Ona je sada definitivno dobila novo ruho. Hoće li ono biti praktično, funkcionalno i dugoročno održivo pokazat će vrijeme. I naravno, onih 126 biljka. One će prve znati.