Svi koji su odrastali 70-ih s nostalgijom će se prisjetiti bezbrižnih druženja po pulskim parkovima i kvartovima. Dječja igrališta tada nisu trebala biti ograđena, s obaveznim antistres podlogama i certificiranim i atestiranim skupim igralima.
Žmurice, lovice, lastik - između zgrada dvije željezne klackalice i ljuljačka na kojoj je cilj bio doseći tilt. Djeca su bila opuštenija, zdravija - bila su jednostavno - djeca.
Jedan od podsjetnika na takva vremena još se uvijek skriva na pulskoj Punti, u blizini nekadašnjeg dječjeg vrtića - dva obična betonska tunela koja su, uz dječju maštu, mogla prerasti u bilo što: penjalice, skrivalice, kućice, morske i svemirske brodove, moglo ih se preskakati, po njima penjati, u njima se igrati, smijati pa i svađati...
Danas izgledaju zapušteno i tužno, prvenstveno jer oko njih više nema dječjeg smijeha.