SMRAD IZ KAŠTIJUNA: "Najviše boli osjećaj da se očekuje da se vremenom naviknemo"

Žitelj Medulina, ali i u ime mnogih stanovnika južne Istre koji već godinama trpe posljedice neugodnih mirisa s Kaštijuna, pismom se obratio gradonačelniku Pule, istarskom županu i načelniku Medulina. Objavljujemo ga u cijelosti.

„Svaki dan smrdi Kaštijun. Evo i sada. Ovo je pakao.“ Tako mi je sinoć napisala jedna žena. Nije političarka. Nije aktivistica. Ona je građanka. I diše.

Za mnoge ljude u naseljima Općine Medulin i dijela Grada Pule neugodni mirisi s Kaštijuna nisu iznimka. Nisu incident. Nisu „povremeni problem“.Oni su svakodnevica. Skoro od samog početka rada postrojenja 2018. godine — i godinama ga građani prijavljuju i o njemu prosvjeduju.

I ne da ne ide na bolje — mnogi imaju osjećaj da ide na gore. No, ono što najviše boli nije samo smrad. Najviše boli osjećaj da se na to s vremenom jednostavno navikne. Ili da se barem očekuje da se naviknemo.

Kaštijun je javnosti predstavljen kao moderno rješenje za gospodarenje otpadom. Kao sustav koji će biti siguran za okoliš i zdravlje ljudi. No stvarnost na terenu, iz perspektive onih koji ovdje žive, često govori drukčije. Ako nešto godinama izaziva nelagodu, mučninu, zabrinutost i strah, tada to više nije tehničko pitanje. To postaje društveni i moralni problem.

Ovo nije pismo protiv grada. Niti protiv institucija. Ovo je pismo za ljude koji u ovom prostoru žive. Zato se ovim putem obraćam onima koji danas imaju stvarnu moć odlučivanja i odgovornost prema građanima: Peđi Grbinu, gradonačelniku Grada Pule, Borisu Miletiću, županu Istarske županije, Ivanu Kircu, načelniku Općine Medulin, koji je u više navrata javno upozoravao na probleme s kojima se suočavaju njegovi mještani.

Pitanja su jednostavna, ali ne smiju ostati bez odgovora. Zašto zagušujući smrad i dalje guši naše ljude — pa i naše turiste? Zašto već godinama slušamo obećanja da će problem uskoro nestati, a on samo raste? I najvažnije: tko će konačno preuzeti odgovornost kada sustav očito ne funkcionira, a mi trpimo posljedice?  Hoće li problem biti riješen na razini Županije, Hrvatske ili Europske unije?

Ako ovakvo stanje ne bi bilo prihvatljivo ispred vlastite kuće, zašto bi bilo prihvatljivo ispred tuđih? Ako je problem poznat, zašto rješenja izostaju? Ako sustav godinama proizvodi posljedice koje građani jasno i dosljedno prijavljuju, legitimno je pitanje ne samo kako sustav funkcionira — nego i ispunjava li u cijelosti uvjete pod kojima mu je izdana okolišna dozvola.

Kaštijun nije isključivo lokalni projekt. On je dio europskog okvira zaštite okoliša i gospodarenja otpadom.  Zato pitanja koja danas postavljaju građani Medulina i Pule nisu samo lokalna — ona su i europska.

Građani ne traže sukob. No isto tako ne mogu i neće trajno prihvatiti stanje u kojem se njihove primjedbe svode na šum u pozadini. Ako institucionalni odgovori izostanu, građanska inicijativa prirodno traži druge, zakonite i legitimne puteve. Ljudi koji žive oko Kaštijuna ne traže čuda. Ne traže savršenstvo.

Traže ono što bi trebalo biti normalno: čist zrak, pošten odgovor i osjećaj da ih netko čuje. Ovo pismo nije kraj. Ovo je podsjetnik: šutnja također ima posljedice“, napisao je Roman Šmidovnik iz Medulina.