Komunal

NI KORIJEN NISU PUSTILI

Uništena mlada stabla u rovinjskom skate parku

Teško je razumjeti što je u tome zabavno. Još teže je očekivati da će počinitelji biti pronađeni. Ne isključivo iz razloga da bi bili kažnjeni, nego možda prvenstveno da odgovore na jednostavno pitanje - čemu to?


 
2 min
Nina Orlović-Radić

Teško je razumjeti što je u tome zabavno. Još teže je očekivati da će počinitelji biti pronađeni. Ne isključivo iz razloga da bi bili kažnjeni, nego možda prvenstveno da odgovore na jednostavno pitanje - čemu to?

Nešto više od mjesec dana prošlo je od svečanog otvorenja Parka H20, projekta u koji su uložena značajna sredstva iz fondova Europske unije, ali i mnogo truda da se jedan dio grada uredi i oplemeni sadržajima za djecu i građane. Izgrađene su edukativne naprave za najmlađe, pozornica, uređene staze i puteljci te posađeno više stotina stabala i jednaki broj niskog raslinja. Projekt vrijedan pažnje, upravo zato što prostor ne čine samo beton i zabavni sadržaji, već i zelenilo koje bi mu s vremenom trebalo dati hlad, život i pravi smisao. 

Nešto od tog zelenila posađeno je i u skate parku. Nekoliko mladih stabala ondje je trebalo jednog dana narasti dovoljno veliko da svojom krošnjom pruži ono što takvom prostoru kronično nedostaje -hlad. No, očito  nekome ili nekima nije se dalo čekati, pa je ovog tjedna, ponovno i pod okriljem noći, jedno stablo osvanulo oguljeno. S drugog su slomljene i otkinute grane, treće je posjećeno, a zajedno sa svima njima uništena je zaštitna drvena ograda. Netko se, očito, zabavljao. 

Teško je razumjeti što je u tome zabavno. Još teže je očekivati da će počinitelji biti pronađeni. Ne isključivo iz razloga da bi bili kažnjeni, nego možda prvenstveno da odgovore na jednostavno pitanje - čemu to? 

Čemu potreba da se uništi nešto što je tek posađeno? Čemu lomiti ono što će tek za nekoliko godina postati veliko stablo? Čemu uništavati prostor koji je napravljen upravo za ljude, a posebno za mlade i djecu? Jer stablo nije samo komad drveta zabijen u zemlju. Ono je obećanje da će ondje jednoga dana biti hlada. Da će prostor biti ugodniji. Da će netko za nekoliko godina sjesti ispod njegove krošnje i možda uopće ne razmišljati o tome tko ga je posadio. 

I zato se "normalan" čovjek ne može ne zapitati jesmo li došli u vrijeme u kojem je lakše posaditi novo stablo nego naučiti ljude da ga čuvaju. Jer sadnja traje nekoliko minuta, a zaštita, njega i odrastanje stabala traje godinama. Nažalost, samo je ljudska glupost neograničena i bez roka trajanja.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.