Zgrada admiraliteta na pulskoj rivi je u državnom vlasništvu, koristi ju županija, a sramota smrada mokraće ostaje Puli

O zgradi Admiraliteta na pulskoj rivi već se toliko puta pisalo da bi se moglo zaključiti kako je njezino propadanje postalo gotovo uobičajena kulisa grada i tema na koju treba podsjećati. No neke stvari, koliko god ih dugo gledali, ne bi smjele postati normalne.

Od reprezentativnog ulaza do javnog WC-a, zgrada bivšeg admiraliteta na pulskoj rivi sve više postaje simbol gradskog nemara.

Predivna austrougarska građevina propada, s nje su već padali komadi kamenog vijenca, a nekadašnji glavni ulaz danas zaudarа na mokraću. Zgrada je državna, u njoj su županijske ustanove, Grad Pula nema vlasničku nadležnost – ali problem se događa pred očima svih koji pokraj nje prolaze.

Vrijedna ostavština austrougarskog razdoblja, danas je u stanju koje sve teže možemo nazvati samo zapuštenim. Problem više nije tek pitanje izgleda grada, fasade ili dojma koji Pula ostavlja na svoje goste, a postoji i pitanje sigurnosti.

Također postoji još jedan, naizgled manji, ali vrlo neugodan problem koji se tijekom ljetnih vrućina pretvara u ozbiljan komunalni smrad – nekadašnji glavni ulaz u zgradu, koji se danas više ne koristi, postao je mjesto na kojem turisti i prolaznici obavljaju nuždu, jer se radi o jedinom mjestu u okolici koje pruža zaklon od pogleda tijekom obavljanja nužde.

I tako se reprezentativni ulaz u jednu povijesnu zgradu pretvorio u improvizirani javni zahod.

Na probleme sa zgradom Admiraliteta već smo upozoravali. No ono što posebno zabrinjava jest činjenica da se s ukrasnih dijelova zgrade već događalo ono što se na objektu u samom centru grada nikako ne bi smjelo događati – padali su komadi kamenog vijenca, a kao zaštita je postavljena skela s daskama koje bi trebale pružiti zaštitu od pada kamenih komada. Ako budu kao prvi koji se odlomio, onda niti skela neće pomoći jer se radilo o komadu od preko stotinu kilograma.

Pulska riva nije zabačena gradska ulica. Njome svakodnevno prolaze građani, turisti, obitelji s djecom, gosti koji iz brodova i kruzera dolaze u grad, ali i brojni djelatnici ustanova smještenih u samoj zgradi. Zato pitanje održavanja nije samo pitanje estetike. To je pitanje sigurnosti javnog prostora.

Zgrada je državno vlasništvo, županijsko korištenje, a prije svega gradska sramota.

Zamjena za javni toalet

I tu dolazimo do klasične situacije u kojoj se odgovornost lako može izgubiti negdje između institucija. Zgrada koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. U njoj su smještene brojne županijske ustanove i agencije, dok Grad Pula nad samom zgradom nema vlasničku nadležnost.

Djelatnici tih ustanova danas u zgradu ulaze s druge strane, preko dvorišta, dok se nekadašnji glavni ulaz više ne koristi. I upravo je taj prostor postao posebno problematičan. Jer kada se prolazi pokraj njega u ovim ljetnim danima, teško je ne primijetiti – odnosno ne osjetiti – ono što se ondje događa - nesnosan smrad mokraće.

Predvorje nekadašnjeg glavnog ulaza očito je dovoljno skrovito da pojedincima posluži kao mjesto za obavljanje male nužde. Prema onome što se može vidjeti na terenu, najčešće ga koriste žene, kojima taj prostor očito pruža barem kakvu-takvu zaštitu od pogleda prolaznika.

Povremeno se ondje mogu vidjeti i tragovi velike nužde. Ljeti, kada temperature dosežu visoke vrijednosti, problem postaje još izraženiji. Miris mokraće širi se prostorom kojim prolaze građani i turisti, i tu se ne treba zaustaviti na osudi onih koji nuždu obavljaju na neprimjerenom mjestu.

Jer postavimo jednostavno pitanje - gdje bi čovjek koji se nalazi u središtu Pule trebao otići kada mora na zahod, jer Pula već godinama ima problem s javnim zahodima. Ne radi se o novom problemu koji se može pripisati samo jednom gradonačelniku, jednoj gradskoj upravi ili jednoj političkoj opciji.

O nedostatku javnih zahoda u Puli već se godinama piše.

U jednom od ranijih tekstova Istra24 upozorili smo da brojni javni zahodi rade samo do ranog poslijepodneva, dok su nedjeljom i blagdanima neki zatvoreni. Turistički vodiči pritom su upozoravali da turistima često preostaje tek mogućnost da uđu u kafić, naruče piće i iskoriste njegov sanitarni čvor.

Na pulskoj rivi javni zahod postoji na južnoj strani parka Franje Josipa l, kao i zahod kod katedrale samo za muškarce, dok noviji zahod na Karolini također ima ograničeno radno vrijeme. Problem je posebno izražen u popodnevnim satima, kada se broj turista povećava, a mogućnosti korištenja javnog WC-a smanjuju.

Drugim riječima, ono što se događa ispred zgrade Admiraliteta nije izolirani slučaj. To je posljedica puno šireg problema, te ne možemo očekivati da će turisti jednostavno "izdržati".

Pula je turistički grad i to nije nevažna činjenica kada govorimo o javnoj infrastrukturi. Tisuće ljudi svakodnevno se kreću centrom grada. Mnogi dolaze prvi put. Ne poznaju grad, ne znaju gdje se nalaze javni zahodi i ne mogu znati da neki od njih rade samo do određenog vremena.

Turistički vodiči već su ranije govorili o tome da svojim grupama moraju unaprijed objašnjavati gdje mogu koristiti WC, te ako nema dovoljno javnih sanitarnih čvorova, posljedice će se prije ili kasnije pojaviti negdje u javnom prostoru - u raznim prolazima, uz zidove stambenih zgrada, pokraj ograda, u parkovima i mračnim kutovima, a u ovom slučaju – u predvorju nekadašnjeg glavnog ulaza jedne od najreprezentativnijih zgrada u Puli.

Ne treba pritom očekivati da Grad Pula obnovi državnu zgradu vlastitim novcem. Ali može pokrenuti razgovor s Republikom Hrvatskom i Istarskom županijom, inzistirati na sanaciji opasnih dijelova, tražiti jasno utvrđivanje odgovornosti za sigurnost prolaznika te istodobno riješiti problem javnih zahoda u neposrednoj blizini.

Jer građane i turiste ne zanima čiji je zid, ograda ili zgrada. Njih zanima hoće li im komad kamena pasti na glavu, i zanima ih gdje mogu otići na zahod.