Krajem prošle godine, u južnoj je Istri najavljeno otvaranje hodočasničke rute Camino Istriano - svojevrsnog istarskog pandana najpoznatijoj sličnoj ruti na svijetu, Putu svetog Jakova u Španjolskoj.
Službene oznake ove nove 180 kilometara duge staze uskoro su počele nicati po raskrižjima poljskih puteva i šumskih staza, a oni koji su nestrpljivi čekati označavanje cijele rute, na raspolaganju imaju virtualne putokaze, odnosno GPS zapis. Dio znatiželjnika koji je odabrao ovu mogućnost, nažalost, umjesto lijepe prirode i izoliranosti od civilizacije, uz stazu su dočekala - smetlišta.
Smeće pored znaka zabrane odlaganja smeća
U blizini istarskog Ipsilona, južno od štancije Guran, gdje se staza Camina Istriano približava Vodnjanu na svega nekoliko stotina metara, uz stazu se, naime, nalazi nekoliko divljih deponija pa pogled, preko novopostavljenih oznaka hodočasničke rute pada na odbačeni namještaj, razbijene televizore, gomile građevinskog otpada i, našim amaterskim okom reklo bi se - azbestne ploče.
Da stvar bude još nadrealnija, na potezu od svega par stotina metara zatekli smo čak dvije oznake zabrane odlaganja otpada (ako su uopće potrebne), no one ne samo da nisu zaustavile divlje odlaganje, već je jedna gomila 'šute' i otpada istresena ispod samog znaka zabrane.
Na ovom je dijelu staze prljavo, ružno i smrdi, a prisustvo materijala koji sadrži azbest dovoljan je razlog da nikome ne padne napamet samoinicijativno uređivati ovo smetlište. Dio okolnih stanara kaže nam tek kako je od gradske komunalne tvrtke Contrada primio informaciju da se za čišćenja ovakvih deponija nalog treba izdati sam Grad.
Veći dio zemljišta prekrivenog deponijem u vlasništvu je Grada Vodnjana, a nešto manju površinu zauzimaju privatne parcele.
Do daljnjeg, stazu koja je trebala donijeti mir bolje je izbjegavati. Uznemirujuća je.