"U najvećoj blizini Belaja nalazi se i dvorac nazvan Šabec (Possert), ali je sasvim pust i zapušten. Sadašnje gomile kamenja dovoljno svjedoče da je prije tu bila velika zgrada i prostran stan. Ne može se otkriti zašto je i kada je bio napušten i pretvoren u pustoš. Ako se uvaži moje nagađanje, smatram da je Belaj nastao nakon propasti Šabca i da se razvio kao prikladnije i ljepše položeno mjesto“, zapisao je Valvasor
"U najvećoj blizini Belaja nalazi se i dvorac nazvan Šabec (Possert), ali je sasvim pust i zapušten. Sadašnje gomile kamenja dovoljno svjedoče da je prije tu bila velika zgrada i prostran stan. Ne može se otkriti zašto je i kada je bio napušten i pretvoren u pustoš. Ako se uvaži moje nagađanje, smatram da je Belaj nastao nakon propasti Šabca i da se razvio kao prikladnije i ljepše položeno mjesto“, zapisao je Valvasor
Ne bi se puno pogriješilo kada bi se reklo da utvrda Possert (Posert ili Posrt) spada u manje poznate kaštele i vjekovne zidine u Istri, pa čak i da mnogi za nju nisu nikad čuli.
No, njena lokacija svakako ne bi trebala biti razlog tome. Možda i nije u najposjećenijem dijelu Istre, ali smještena je u brežuljcima između Učke i Pazinštine i pristupačna sa svakog dijela poluotoka.
Nalazi se svega 2 kilometra od Paza, mjesta koje se puno čvršće utvrdilo na popisu najpoznatijih istarskih kaštela, te nekoliko stotina metara od još jednog puno 'razvikanijeg' susjeda i svog suvremenog nasljednika, dvorca Belaj.
Ako ste je dosad zaobilazili, vrijeme je da prvom prilikom skrenete na neugledni odvojak ceste Paz - Belaj koji do nje vodi. Obrisi impresivnih zidina počet će vam se ukazivati već nakon 50-ak metara, iako samo skretanje ne djeluje kao da nešto posebno krije.
Naime, za razliku od nekih češće spominjanih (i fotografiranih) srednjovjekovnih utvrda u Istri, poput Dvigrada ili Petrapiloze, Possert se nije teatralno pozicionirao na vrhu istaknutog brežuljka niti je zauzeo stratešku poziciju vladara kotline vidljivog sa vijenca okolnih brežuljaka.
On je tu, a kao da nije! I upravo zbog toga ćete možda protrljati oči kada pred njega stanete da se uvjerite da je stvaran jer, tko još može povjerovati da ovakva ljepota stoljećima tako ležerno stoji zataknuta za neki 'sporedni' istarski brežuljak.
Osim kao Possert, dvorac je kroz povijest spominjan i pod nazivima Šabec (Schabez) , ali i Sv. Martin, po svecu u čiju je čast podignuta i obližnja crkvica. Tek u skorije vrijeme ispostavilo se, ipak, da Sv. Martin ne spada na ovaj popis ili, točnije, da je dvorac nazvan ovim imenom nestao prije gradnje Posserta, čime je i starost zidina preživjelih do danas postala jasnija.
Naime, iako podataka o ovom mjestu nema puno, zahvaljujući jednoj očuvanoj darovnici, danas sigurno znamo da je građevina naziva Sv. Martin najstarija i da je ovdje postojala još u 11. stoljeću.
Pod imenom „Villa quae vocatur ad Sanctum Martinum“ (lat. grad naziva sveti Martin) car Svetog Rimskog Carstva Henrik IV. ju je, s još dvadeset posjeda, 1064. godine darovao istarskom markgrofu Urlichu I. kao nagradu za vjernu službu.
Godine 1102. pak, u novoj darovnici, kojom njegov nasljednik utvrdu i većinu svojih posjeda poklanja akvilejskom patrijarhu, ona se spominje kao 'castrum Sancti Martini'. Taj će posjed u vlasništvu akvilejske crkve ostati do 1367., kada je potpao pod Pazinsku knežiju.
No, naziv Possert spominje se tek nakon ovog vremena, i to kao utvrda obitelji Guteneck i Moyses, a kasnije, od prve polovice 16. stoljeća, kao sjedište obitelji Barbo.
Enigma je li Possert tek novi naziv za Sv.Martin odgonetnuta je tek prije petnaestak godina, prilikom restauracije utvrde, kada je dokazano da su u pitanju dvije utvrde koje su moguće građene na istom imanju, ali s nekoliko stoljeća razlike!
"Rezultati analize arheoloških nalaza ne potvrđuju pretpostavke o poistovjećivanju Posserta sa Sv. Martinom. Naime, svi pronađeni predmeti potječu iz 14. do početka 17. stoljeća", zaključeno je nakon istraživanja i obnove Hrvatskog konzervatorskog zavoda.
Svi komadi keramike i stakla te novac pronađen na ovom lokalitetu nastali su između 14. i 17.stoljeća, a datiranje radiokarbonskom analizom potvrdilo je da objekt nije stariji od 14. stoljeća.
Possert je, dakle, susjed iz budućnosti, ali ne i rođak Sv.Martina.
Possert se sastojao od obrambene kule te palasa, odnosno glavnog dvora, koji je sa sjeverne strane opasavao obrambeni opkop. Podno građevine nekad se nalazila i stražarnica.
Kula je visoka 16 metara i imala je šest etaža, što je očito po otvorima za grede, koje su vidljive i u stambenom objektu, te po puškarnicama i prozorima raspoređenim po svim etažama. Zgrada palasa je uz podrumsku prostoriju imala još tri etaže. Svi ostali zidovi utvrde, zatečeni prije restauracije, bili su potpuno uništeni.
Possert jedna je od rijetkih feudalnih utvrda u Istri sa sačuvanim gotičkim palasom.
Dvorac je do sredine 16. stoljeća bio dotrajao i njegovu obnovu na sebe je preuzeo Juraj Barbo 1529. godine. Pretpostavlja se da se upravo od tada i počinje koristiti naziv Shabez ili Šabec. Međutim, obnovom se utvrda nije dugo dičila. Već početkom sljedećeg stoljeća, naime, skoro u potpunosti je uništena u Uskočkom ratu i potom napuštena.
Negdje u to vrijeme, na susjednom brežuljku, također u vlasništvu obitelji Barbo, gradi se novo, velebno zdanje - barokni dvorac Belaj - svojevrsni nasljednik Posserta, odnosno Šabca.
Potvrdu za ovo ostavio je povjesničar, kartograf i topograf Janez Vajkard Valvasor, zapisavši: "U najvećoj blizini Belaja nalazi se i dvorac nazvan Šabec, ali je sasvim pust i zapušten. Sadašnje gomile kamenja dovoljno svjedoče da je prije tu bila velika zgrada i prostran stan. Ne može se otkriti zašto je i kada je bio napušten i pretvoren u pustoš. Ako se uvaži moje nagađanje, smatram da je Belaj nastao nakon propasti Šabca i da se razvio kao prikladnije i ljepše položeno mjesto.“
Uz tekst, u Valvasorovim je knjigama ostala i grafika koja ruine Posserta prikazuje u pozadini 'modernog' baroknog Belaja.
Possert, dakle, nije Sv. Martin, ali jeste isto što i Šabec.
Detaljnu obnovu prošla je u razdoblju od 2007. do 2014. godine, a finalna faza njegove restauracije uključivala je ugrađivanje stepenica te nekoliko etaža unutar konstrukcije glavne kule. Zahvaljujući ovim modernim elementima, danas je ponovno moguće ući kroz zidine kule sve do njenog vrha, odakle se otvara divan pogled na središnju Istru, ali i na barokni Belaj.
A lijepo vrijeme nije potrebno čekati - ako zima i magla pristaju nekoj utvrdi, onda je to ova.
Ostaci Posserta nalaze se u Općini Cerovlje, na oko dvije trećine puta od Paza ka Šušnjevici.
Do njega možete doći iz smjera Cerovlja, slijedeći cestu koja ovo mjesto povezuje s Pazom, za što će vam trebati oko 10 minuta. U središtu Paza skrenite potom u smjeru Šušnjevice i Belaja, i do odvajanja za Possert, koje se nalazi s desne strane, ostat će vam još 6 kilometara vožnje.
Nakon što skrenete za Possert, pristupna staza dugačka je svega stotinjak metara.
Iz pravca istoka do skretanja za Possert možete doći:
- od Šušnjevice - cestom za Paz preko Letaja, za što će vam trebati sveukupno 10-ak minuta
- iz Boljunskog polja, cestom za Paz. U centru Paza potrebno je skrenuti ka Šušnjevici i Letaju. Nakon 6km čekat će vas odvajanje za Possert.
Obilazak Posserta idelano je povezati sa šetnjom oko kaštela u Pazu i posjetom Belaju.
Sutra među ostalim pišemo o mjeri Istarske županije o financijskom bonusu vjernosti poslodavcu u 2025. godini za zaposlenike u istarskim zdravstvenim i socijalnim ustanovama, odnosno zbog čega je ta mjera izazvala nezadovoljstvo kod većeg dijela zaposlenika
Ovih 37 ljudi garancija su da će Istra nastaviti istim putem napretka i suradnje, poručio je Miletić
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
