(FOTO) SKITAČA NAKRAJ SVIJETA Iza sedam labinskih gora nalazi se brdo na kojem je sveta Lucija zaplakala od ljepote

U Skitaču se ne dolazi slučajno. Do nje ne možete zalutati. Već stoljećima, do ovog sela na istoku Istre stižu samo putnici namjernici, a naseljavaju ga najizdržljiviji došljaci, pa mu ni ime nije slučajno nadjenuto. Takva je sudbina Skitače da nikome nije usput i da je uvijek na kraju svijeta.

A zapravo, tu je, na par koraka. Ako pogledate niz istočnu obalu Istre s juga ka sjeveru, ili obratno, kako vam je draže, Skitaču ćete pronaći skoro na pola puta. No, i pored toga što je 'nasred Poluotoka' i što s brda koje se nad njom nadvija pogledom možete zahvatiti toliko Istre, mora i otoka da bi išta više bilo nepristojno zahtijevati, sama Skitača uporno ostaje skrivena u toj istoj Istri, spretno ušuškana iza 'sedam gora' raškog i labinskog kraja pa, osim ako ste joj krenuli u goste, kroz nju nećete slučajno proći.

Blizu je, a daleko. Na obali, a više od 400 metara iznad nje. I tek je ovo početak niza paradoksa koje prate ovo neobično i, za mnoge, pomalo magično mjesto. Nemojte se, stoga, iznenaditi ako i sami jednom kad je posjetite ostanete zbunjeni suprotnostima – do nje vrijedi ići iz daleka, i s nje je predivno gledati u daljinu. Idealna je za život, baš kao i za bijeg.

Selo skitalica i bjegunaca

Kao i nekolicinu osamljenih naselja nešto sjevernije, na Učki i Ćićariji, i Skitaču su u 15. stoljeću osnovali Istrorumunji ili Vlasi, koji su, bježeći pred Turcima, stigli 'na kraj svijeta'; na brdo nad današnjim Koromačnom, kojeg su nazvali mjestom skitalica. No, brojne kamene gomile na istoimenoj visoravni sjeverno od sela znak su da su se stanovnici ovdje ukopavali i znatno ranije, a vjeruje se da su prva naselja podignuta još u brončano doba. U okvirima koje danas poznajemo, selo se postupno gradi od 1632. godine, kada je Skitača postala samostalna župa i jedno od crkvenih središta Labinštine.

Nije puno mogućnosti bilo na raspolaganju njenim stanovnicima. U nedarežljivom okruženju plitke zemlje i kamena, na visoravni i brdima snažno šibanim burom, tek rijetki su se bavili poljoprivredom, uglavnom maslinarstvom. Bolju priliku predstavljalo je stočarstvo a, za one koje je vuklo spuštanje s brda - ribarenje i pomorstvo.

Vrlo kratko, točnije manje od stotinu godina, život sela obilježilo je rudarstvo, no iskopavanje ugljena u obližnjem oknu, započeto u ranom 19. stoljeću, već je do kraja tog stoljeća zaustavljeno, nakon čega selo postupno zahvaćaju valovi iseljavanja. Drugi svjetski rat, nažalost, i ovo je, kao i mnoga druga skrivena sela, isuviše lako pronašao, ugazivši tvrdom čizmom i ugasivši čak 16 života. Do danas, Skitača se od ovoga nije oporavila. 

Prema posljednjem popisu stanovništva, u njoj živi tek osam osoba.

Unutrašnjost planinarske kuće

Novi skitači - planinari

Ali, nakon stoljeća odumiranja i borbe s gubitkom stanovnika, novi život Skitači donose, nimalo slučajno, moderne skitalice – planinari.

Crkva Svete Lucije, koja uz groblje zauzima središnje mjesto u selu, odavno ne može popuniti svoje klupe župljanima, pa je njezin nekadašnji faroš (župni dvor), unatrag 20-ak godina ustupljen na korištenje labinskom planinarskom društvu Skitaci. Iz dvokatnice, koja se neočekivano 'pokrstila' u planinarsku kuću, sada se tako povremeno ponovno puši iz kuhinje i s ognjišta, a kroz njenu kortu, obilježen crveno-bijelim oznakama, prolazi i 160 kilometara dug Istarski planinarski put, koji povezuje nedaleku Crnu Puntu i Crveni Vrh na drugoj strani poluotoka, u Piranskom zaljevu. Iznad samog sela, na 470 m visokom brdu Orlić, kao cilj izletničkog, ali i križnog puta, nalazi se vidikovac senzacionalnih pogleda na Kvarner i jug Istre.

Uz povremene posjete planinara, čini se da se i selo polako budi pa se svako toliko mogu začuti zvukovi obnavljanja neke od oronulih kuća. No, daleko od toga da u njemu možete očekivati puno gužve. 

Jedna crkva i planinarska kuća, dvije stoljetne lipe, dva spomenika, nekoliko kuća i groblje, to je, uz vidikovac koji se nadvija nad njim, sve je što će vas dočekati u ovom selu na kraju svijeta. Pa opet, nećete poželjeti biti nigdje drugdje. 

Nije tajna ni da joj se apartmani sigurno približavaju, ali ostaje nada da mir Skitače još dugo neće narušiti. 

I nemojte se ustručavati prošetati grobljem, ono krije sve priče ovog sela...

 Škitȁca (službeno Skitača, tal. Schitazza), danas pripada Općini Raša, a isti se naziv koristi i za okolnu nenaseljenu visoravan. Smješteno je 16 kilometara južno od Labina.

Naziv za stanovnike su Škitȁcanka i Škitȁcan, a pridjev škitȁcanski.

Suze sv. Lucije

Oko jednog kilometra od sela je udaljeno svetište Suze sv. Lucije, uređeno na mjestu nepresušnog izvora u stijeni („školnice“). Ne, nemojte računati s time da ovdje točite pitku vodu jer se radi o malenoj količini u nepristupačnoj šupljini stijene, ali ipak jedinom izvoru u ovom kraju. Kao i većinu svetišta, i ovo prati barem nekoliko legendi, no najčešće prepričavane dvije kažu da je sveta Lucija zamolila da se na brdu podigne crkva, a mještani je nisu poslušali. Umorna i očajna, srušila se na stijene i zaplakala. Druga kaže kako je, došavši na ovaj 'kraj svijeta' i ugledavši Raški zaljev i poluotok Ubac, sveta Lucija zaplakala od ljepote, a njene suze nisu presušile do danas.

Ispod samog svetišta, na sjeveru će vam se ukazati 'razglednica' nepregledne labinske visoravni i Učka, a bez puno muke, za lijepog vremena se zimi jasno mogu vidjeti i snježni obrisi Triglava.

Pogled na Ubac i Raški zaljev

Kako do Skitače?

Jedina asfaltirana cesta koja do nje vodi penje se od sela Brovinje, smještenog iznad Koromačna. Ona se se nastavlja kroz Ravni i još nekoliko sela kružno prema Labinu pa joj je moguće prići i s te strane.

Dionica koja se od Brovinja uspone ka Skitači dovoljno je široka za jedno vozilo pa, ako vam se slučajno dogodi da se morate mimoići s nekim, računajte na mogućnost vožnje unatrag do prvog proširenja i po stotinu metara. Na pola uspona, uz cestu je uređeno odmaralište i vidikovac s pogledom na jug Istre, Cres i Lošinj. Ipak, osim ako vam auto nije jedina opcija, nastojte se do Skitače popeti pješke jer oko nje ima puno toga za vidjeti.

Triglav sa Skitače (veljača 2024.), foto R. Kecman

Pogled vrijedan suza

Iz samog sela pogleda nema. No, s 470 metara visokog vrha Orlić odmah iznad njega otvara se jedan od najljepših pogleda u Istri. Putokaz do vidikovca, kao uostalom i do svih zanimljivih mjesta u ovom kraju, lako ćete pronaći u selu. Ako se odlučite za veću šetnju po visoravni prema vrhu Oštri na sjeveru ili dalje prema Labinu, pogledi će vam se redovno otvarati na sve četiri strane svijeta. Za najljepše prizore zalaska, dobro je izabrati padinu prema selu Brovinje i, u slučaju prolaska kružnom pješačkom stazom, odabrati smjer Brovinje-Crna Punta- Skitača- Brovinje, kako biste se s brda spuštali  s pogledom na zalazak. 

Pogled prema Rapcu i Učki

Pogled na Cres

Crna Punta

Ishodište Istarskog planinarskog puta nalazi se na stijeni Crne Punte ispod Skitače, u neposrednoj blizini svjetionika. Ovo je mjesto označeno planinarskim markacijama i limenom kutijom s pečatom i idealno je za odmor uz more na pješačkoj stazi. Svjetionik se u ljetnim mjesecima pretvara u turistički smještaj, no staza do njega dostupna je svima.

Crna Punta (foto Istra.hr)

Pogled na Osorščicu s Crne Punte

Crkva glavosijeka svetog Ivana Krstitelja ispod Skitače

Staze do Skitače

Od Crne Punte do Vrha Oštri pa dalje do Labina, i obratno, možete slijediti posljednju dionicu Istarskog planinarskog puta. Ukoliko se odlučite za kružnu stazu, najbolji izbor je ona iz Brovinja preko Crne Punte, za koju trag možete pronaći ovdje. Ona će vas provesti iznad Koromačna kroz šumu i dalje morem do svjetionika Crna Punta, a potom strmim usponom do Skitače i vrha Orlić. Slijedeći put do Suza sv. Lucije, započet ćete povratak preko visoravni i vrha Brdo, natrag do Brovinja. Stazu, naravno, možete proći i u suprotnom smjeru, čime će te najnaporniji dio, uspon, podijeliti u dvije etape.

Postoji i nešto zahtjevnija, 16-ak kilometara duga kružna staza Vale di tono, koja kreće iz Tunarice na obali Raškog zaljeva.

Najbolja MTB biciklistička staza kružna je i kreće iz Labina. Dugačka je 30 kilometara i prikladnog je imena Bellavista, a trag joj možete pronaći na stranici IstraTrailsa. Među ljubiteljima istraživanja istarske prirode na dva kotača popularna je i puno kraća, ali vrlo strma i zahtjevna staza koja visoravan povezuje sa Svetom Marinom na moru.