U startu sam zasadio 500-tinjak stabala trešanja i onda čekao 6, 7 godina do prvog obilnijeg uroda. Čitao sam literaturu, gledao i tražio na internetu, nažalost nekada učio i na greškama. No, sav se trud isplatio. Krcat voćnjak slatkog ploda kojeg prodaje na kućnom pragu po 35 kuna za kilogram donosi prvu zaradu, priča nam Hrvoje Zovko
U startu sam zasadio 500-tinjak stabala trešanja i onda čekao 6, 7 godina do prvog obilnijeg uroda. Čitao sam literaturu, gledao i tražio na internetu, nažalost nekada učio i na greškama. No, sav se trud isplatio. Krcat voćnjak slatkog ploda kojeg prodaje na kućnom pragu po 35 kuna za kilogram donosi prvu zaradu, priča nam Hrvoje Zovko
Na Galižanskoj cesti, tik do Fažane, skriva se voćnjak od 500 voćaka. U njemu breskve, kruške, marelice, 80-ak smokava i čak 360 trešanja!
Rodile su odlično, grane krcate crvenih plodova, svijaju se pod njihovom težinom. Trešnje sada imaju 11 godina, a posadio ih je Fažanac Hrvoje Zovko kada je imao samo 17 godina!
Sve je rupe, priča nam, sam iskopao ručno, plakao je od žuljeva koje je imao, no nije odustajao. Obrtu je ime Niki dao po mlađoj sestri Nikolini.
Ovaj, po struci automehaničar, u voćarstvu je završio sasvim slučajno. Priča nam kako se nakon škole želio nečim baviti te nešto zasaditi, a kako su svi sadili masline on je "odlučio ići kontra svih". I izbor je pao upravo na trešnju, voće koje mu omiljeno. I dok pričamo, i provlačimo se kroz gusto granje puno crvenih bisera, Hrvoje stalno zoblje - trešnju, po trešnju.
Zemlju, parcelu od hektara, dugoročno je unajmio, ovdje je nekada bila samo šikara. Kada je počeo čistiti na jednom je dijelu našao odbačene akumulatore i gume, zato tu nema ništa zasađeno. Ostatak voćnjaka uređivao je malo, po malo. Jedne godine ograda, druge voda, pa solarni kolektori za navodnjavanje...
- U startu sam zasadio 500-tinjak stabala trešanja i onda čekao 6, 7 godina do prvog obilnijeg uroda. Čitao sam literaturu, gledao i tražio na internetu, nažalost nekada učio i na greškama, priča nam. No, sav se trud isplatio. Krcat voćnjak slatkog ploda kojeg prodaje na kućnom pragu po 35 kuna za kilogram donosi prvu zaradu.
Lani je, priča nam, stabla gotovo uništio mraz.
- Sjedio sam ovdje 6. travnja i gledao snijeg kako pada po rascvjetanim granama. Mogao sam samo stajati i plakati. Protiv prirode na možete, veli nam, sretan što je voćnjak ove godine loše vrijeme ipak poštedjelo. Još kad bi pala kiša, dodaje...
Na upit nisu li trešnje preskupe (na tržnici se prodaju po 40 i 50 kuna, a nedavno smo ih u jednoj trgovini vidjeli i po sto kuna!) navodi da oko njih posla ima 12 mjeseci: orezuju se, trava se čisti, one zalijevaju, gnoje, špricaju protiv bolesti i nametnika, a sezona branja traje samo mjesec dana!
U to ih vrijeme treba pobrati i prodati. U branju, koje počinje svako jutro oko 5 sati, pomažu mu roditelji i nekolicina radnika.
Hrvoje ZovkoOko trešanja posla ima 12 mjeseci: orezuju se, trava se čisti, one zalijevaju, gnoje, špricaju protiv bolesti i nametnika, a sezona branja traje samo mjesec dana!
- Cijena od 35 kuna, s obzirom na to koliko je posla oko njih je realna. Da nema navodnjavanja ne bi urod bio ovakav. A onda su tu i cijene gnojiva koje stalno rastu, samo je ove godine skočilo za 30 posto. Zato smo i mi morali cijenu, prema lani, korigirati za pet kuna, kazuje nam Hrvoje, no odmah dodaje da kupaca ima jer je trešnja zdrava, sočna, ubrana i prodana istog dana. Za sada trešnje prodaje samo na parceli i to većinom usmenom predajom.
- Nemamo toliko radnika da bi se one mogle pobrati odjednom i plasirati u veleprodaju. Ovako s obitelji i nekoliko radnika uspijemo. Ljudi probaju, vrate se, pa kažu prijateljima, susjedima i kupaca je svakim danom sve više, priča ovaj mladić.
Dok lutamo trešnjikom pokazuje nam razne sorte: Burlat, Stella, Bing, Hrušt i Bijeli hrušt. Neke su manje, neke većeg ploda. Okus im varira od kiselkasto-slatkog do pune slatkoće. Razlikuju se i u boji; od svijetlog bijelog hrušta do duboke, rubin crvene boje.
Njegov otac Mladen pokazuje nam kako se od ptica i njihove pohlepe brane rastjerivačem koji ih plaši glasnim zvukovima jastreba. S druge strane pomoćnice u voćnjaku su im pčele i to solitarne kojima su izgradili kućicu.
- Mislim da ih imamo oko 500, same su došle. One su vrijednije od običnih pčela. Bolje oprašuju. Dlakavije su pa mogu početi raditi na nižim temperaturama, baš kada trešnjama treba oprašivanje, priča nam Zovko.
Prisjeća se kako su nekada vinogradi i maslinici u okolici imali i voćke - svaki je maslinik imao svoju trešnju, vinograd vinogradske breskve, no toga je sve manje, pa je i oprašivača manje. Upravo zato svoje pčele dobro čuvaju.
Razgovarajući o planovima, Hrvoje nam navodi da sezonu radi u jednom turističkom naselju, pa mu za sada odgovaraju trešnje s kojima vrhunac posla završava polovicom lipnja.
- Zasadio sam bio čak 500 trešanja, no bolest zvana žilogriz uništila mi je više od stotinjak. Ona napada korijen i pomoći nema. To dobro znaju voćari diljem Hrvatske, navodi naš mladi sugovornik, dodajući da će na prazna mjesta ponovo zasaditi ovu, svoju omiljenu voćku. No, tijekom godina posadio je i nove voćke: kruške, šljive, orahe sa crvenom jezgrom, marune...
Koliko se toga može naučiti ako se čovjek potrudi Hrvoje oslikava primjerom kako je sam tražio vodu.
- Nadamo sam se da ću negde naći vodu i imati bunar. Zvao sam rašljare, no njihova je usluga koštala. Onda sam se sam bacio na internet, gledao kako se to radi, pokušavao kako mi rašlje reagiraju kod prijatelja na bunaru i došao ovdje. Hodao, hodao i kada su rašlje rekao svoje - rekao kopajte. I nisam pogriješio, imamo vodu, smije je Hrvoje.
Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu * Rješenje ipak postoji
Na pitanje je li točno da mu je istekla osobna iskaznica i da nema prebivalište na području Grada Umaga, Galović kaže da to nije točno, i da mu iskaznica ističe 10. veljače 2025. godine. Naveo je da mu je na osobnoj iskaznici navedena adresa Školska 5 na području Umaga, no da je u međuvremenu preselio na drugu adresu gdje i sada živi, ali također na području grada Umaga
Danas Jakovčić govori to što govori, no prije više do 20 godina izjavio je ovo: "Točno je da sam podrum, septičku jamu i vodospremu u Svetom Jurju gradio bespravno" * Što je tih godina izjavio konzervator Ivan Matejčić, kada su u Jakovčićevo selo stigle grede iz porečke Biskupije u sklopu Eufrazijane
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
