KOZE NA DNEVNOM REDU SJEDNICE VIJEĆA OPĆINE BARBAN „Dokad će jedna osoba terorizirati cijelo selo!? Neka Paus pokaže da su mu i doma bitni svaki čovik i svaki metar!“

Stanovnicima sela Orihi u Općini Barban dozlogrdio je život uz susjeda Maria Pausa (ili Paussija, budući da si je navodno promijenio prezime, op.n.) koji uopće ne brine o svom stadu od 86 grla koza, već ih drži u posve nekontroliranim i neadekvatnim uvjetima.

Po čitavom selu, prometnicama i okućnicama koze šetaju bez ikakvog nadzora, ulaze na ispašu u tuđe vinograde, maslinike i dvorišta, ostavljajući pritom za sobom pustoš i mnoštvo izmeta koji pak svakodnevno čiste sami mještani.

Bilo je dosta!

Problem nije od jučer. U Orihima život ovako izgleda posljednjih dvadeset i više godina, a stanovnicima su u međuvremenu uništeni poljoprivredni nasadi, automobili i fasade, dok je nekima stradalo i zdravlje.

Odlučili su stoga, ususret novoj turističkoj sezoni, pokrenuti peticiju kojom traže da se Pausu koze oduzmu i zbrinu na kakvo adekvatno mjesto.

 

- Prikupili smo 54 potpisa, a uzmemo li u obzir da Orihi broje 90 stanovnika, peticiju su nam potpisali gotovo svi punoljetni mještani. 24. siječnja ona je predana Općini Barban, načelniku Daliboru Pausu, inače stanovniku sela Orihi koji peticiju nije ni potpisao; zatim je išla na ruke općinskih vijećnika, Turističke zajednice, komunalnog redarstva, Policijske postaje Pula i pulske Prometne policije. Osobno sam je odnio i na Veterinarsku inspekciju. Situacija koju toleriramo je van pameti i neprihvatljiva svima nama koji redovito izvršavamo svoje obaveze prema općinskim i državnim tijelima, da ne spominjem komunalnu naknadu koja je ove godine poskupila za 400 posto, kaže nam Danor Grgorović čija kuća stoji nasuprot doma Maria Pausa te je stoga on jedan od inicijatora peticije.

Oglasila se Veterinarska inspekcija

U peticiji su mještani naveli kako žele biti obavješteni o terminu održavanja iduće Sjednice barbanskog općinskog vijeća, kako bi vijećnicima izložili svoj problem. Nakon što do ožujka nisu dobili nikakvu povratnu informacije od strane Općine Barban, odlučuju im slati požurnicu, a u međuvremenu im stiže i očitovanje Državnog inspektorata koji navodi kako problem nije u domeni nadležnosti veterinarske inspekcije.

- Prema Zakonu o zaštiti životinja, ne radi se o napuštenim niti izgubljenim životinjama. Općinu Barban stoga upućujemo da iskoristi svoje pravne mogućnosti i postupi u skladu s ovlastima koja su joj dana, pa da putem svojih službi uvede komunalni red uz primjenu članka 93. i 94. Odluke o komunalnom redu, stoji među ostalim u odgovoru Veterinarske inspekcije.

Općina ignorirala molbu mještana

O odgovornosti Općine Barban u ovome slučaju, prošlog su tjedna stanovnici sela Orihi konačno dobili priliku govoriti na Sjednici općinskog vijeća, a nakon što je vijećnik SDP-a Nino Rojnić zatražio da se ovaj gorući problem uvrsti u Dnevni red.

- Naravno da nas boli to što je načelnik izignorirao našu peticiju i molbu za sudjelovanjem na Sjednici. Da nisam sam naknadno poslao informaciju svim vijećnicima, oni za peticiju ne bi ni znali! Neka Dalibor doma pokaže da su mu bitni svaki čovik i svaki metar, kako piše na IDS-ovim jumbo plakatima. Mi više ovako ne moremo! Dokad će jedna osoba terorizirati cijelo selo? Pa ovo je turističko mjesto s dvadeset bazena. Ljudi nam dođu i odu radi smrada, govana i rugla! Da ne pričam o sigurnosti prometa. Zar moramo čekati da netko pogine? Policiju smo zvali nebrojeno mnogo puta, i što se promijenilo? Ništa! Krajem godine jedna se koza okotila nasred ceste! To dovoljno govori o nemaru i nebrizi Marija Pausa prema ovim životinjama, kaže nam Grgorović koji se sličnim riječima obratio i barbanskim vijećnicima prošloga tjedna, uz nazočnost još jednog susjeda Gorana Pausa.

No, rasprava koja je trajala gotovo dva sata, nažalost i nije baš urodila plodom.

Dalibor Paus: Ne možemo ljudima oduzimati imovinu!

- Mjere koje možemo poduzeti, poduzimamo kontinuirano unatrag deset godina. Upozoravali smo, pisali mandatnu kaznu koja iznosi 900 kuna, i to u slučajevima kada smo koze nalazili bez nadzora. Oduzimati ljudima imovinu ne možemo, osim ako su životinje napuštene ili izgubljene, a ove koze to nisu. Ne možemo ponuditi ni neku lokaciju gdje bi ih Mario mogao smjestiti jer Općina nije vlasnik poljoprivrednog ni šumskog zemljišta, odgovorio nam je Dalibor Paus, načelnik Općine Barban i predsjednik IDS-a.

Inače, prije dvadesetak godina mještani sela Orihi složili su se da Mario Paus na korištenje dobije lokaciju nekadašnje lokve naziva Kalić, neposredno kraj njegove kuće. Česticu je Općina ogradila, pa on otad tamo drži svoje koze, međutim i od te je ograde napravio ruglo s nabacanim dekama, ceradama, limovima, otpadnim željezom i svakojakim smećem, što Općini ni komunalnom redarstvu očito ne predstavlja problem. Kao ni činjenica da kante za otpad ne drži na za to predviđenom mjestu, za razliku od ostalih mještana.

"Načelnik ili laže, ili se nije dobro pripremio!"

- Kaže načelnik da to nije općinsko već vodno dobro. To nije istina! Šest do sedam metara unutar ograde je općinsko vlasništvo, a tek je unutrašnjost nekadašnje lokve u vlasništvu Hrvatskih voda. Načelnik ili laže, ili se nije dobro pripremio, veli nam Grgorović kojem je Mario Paus još 2015. godine učinio veliku štetu zamazavši mu kuću za odmor i bazen izmetom i naftom, i to dok su gosti boravili unutra.

Prije toga fizički je napao čovjeka u susjednom selu, a nakon što je ovaj zatekao koze kako mu uništavaju pšenicu. Potom je na pola godine Paus završio u zatvoru, a koze su bile zbrinute budući da vlasnik nije bio prisutan.

To je otprilike i jedino vrijeme kada su mještani Oriha živjeli u miru. Odmah 2016. godine, bez problema je nastavio sa sječom tuđih stabala, pa je nakon toga Općina Barban angažirala odvjetnika kojem su mještani mogli slati pojedinačne tužbe. To su i učinili, a nakon toga nijednu povratnu informaciju o tom predmetu dobili nisu.

- Koliko ja znam Mario Paus nema nikakvu dijagnozu. Prema informacijama kojima ja raspolažem „to je na papiru sve ok“, kazao nam je također načelnik Barbana i stanovnik sela Orihi, Dalibor Paus.

Mještani nam pak na terenu govore kako im je prilično nelagodno živjeti pokraj takvog čovjeka.

„Lešinari, kako vas nije sramota?“

Stare navike nije promijenio, pa smo ga i mi zatekli kako se kući vraća s tuđim drvima koja je negdje otpilio, a sve da se njegove koze mogu hraniti bršljanom koji po njima raste. Za istu je stvar već bio prijavljen 2016. godine.

- Lešinari jedni, kako vas nije sramota? Koliko su vas platili? Ovi mrze i ljude i životinje. Samo izmišljaju i ne daju mi da živim u miru. Koze ću apsolutno zadržati! Iz Općine me nisu opomenuli i nemaju zašto! Ovo je moj prostor, kazao nam je Mario Paus tom prilikom.

- Nova fasada nam je bila u potpunosti uništena gnojem i tada smo tražili pomoć bivšeg načelnika Denisa Kontošića. Sin nam je bio dobio tešku upalu pluća i pola godine se morao liječiti. Doktor Matika sa zaraznog odjela potvrdio nam je da takav tip upale pluća dobivaju veterinari koji rade u štalama s blagom. Tada nam je Kontošić pomogao očistiti sav taj gnoj, a imali smo i troškove oko podizanja ograde. Ma, živa žalost! Da mu barem Općina pomogne sagraditi jednu štalu malo dalje od sela, pa makar i mi to financirali! Samo da se makne od naših hiža, govori nam susjeda Mirela Radolović.

„Ovo više nije naš problem!“

- Sad je eskaliralo jer su te koze jesenas bile non-stop vani, danju i noću. Školski autobusi trube i čekaju po 15 minuta, motoristi riskiraju život, biciklisti također, a policija je samo došla postaviti znak „domaće životinje“ i to je to što se njih tiče. Neka mu Općina piše te kazne svakih deset dana, on to neće plaćati, pa neka mu sjednu na imovinu. Ovo više nije naš problem! Veterinarska inspekcija dolazi redovito čipirati male kozliće, i ako su ovo njima normalni uvjeti za držanje 80 do 100 koza, onda ja ne znam tko je tu lud! Prije dva miseca srušija mi je četiri duba od ukupno dva kubika, pa poludija san, govori nam pak Grgorović.

- Neka mu se oduzme poslovna sposobnost, dodijeli skrbnik, i neka ga se smjesti u neku ustanovu - ako nema druge, predlaže pak susjed Gvido Radolović.

„Ne delamo mi više ni brajde ni ulike“

- Bija je on već stuka jenu ženu tu iz sela davnih dana, još tamo 1992. lita. I taj je slučaj finija na sudu. Ali evo... Odonda mi to trpimo. Mi ne delamo više uopće kampanju nidan. On je natjera ljude da odustanu od poljoprivrede, samo da bi njigove koze imale slobodu kretanja, kaže nam Orišanka Lorena Paus.

- Ni mi ne delamo više niš, ni brajde ni ulike. Bili smo zagradili brajde, dali smo 4.000 kuna za žicu, ali koze su je probile pa smo puštili i to. Ono malo vrta ča iman, mora nadzirati moja svekrva dok smo mi na delu. Ona je srčani i onkološki bolesnik, i ona to ni u stanju. Ne mora ona za njima teči, kaže nam Daniela Benčić.

Ogorčeni stanovnici sela Orihi sličnu su peticiju pokrenuli i 2013. godine. Nakon što se u minulih deset godina kvaliteta njihovih života nije nimalo popravila, sve nade polažu u drugi pokušaj. Iako im se po okončanju prošlotjedne Sjednice općinskog vijeća, iz Općine Barban više nitko nije povratno javio.

Osim toga, svjesni su, kažu nam, da Marija Pausa vjerojatno „štiti“ njegova sestra, inače sutkinja pulskog Županijskog suda, Marija Sošić.

Otkako je i sam Paus čuo za peticiju, situacija s kozama se jest malo primirila, no susjedima je jasno da ni ovoga puta to neće biti dugog vijeka.

Vjeruju, unatoč svemu, da se Općina neće oglušiti na javni apel čitavog sela čiji stanovnici desetljećima „trpe teror od strane jednog čovjeka“, te da će problem biti rješiv ukoliko bude postojala politička volja.