Legalizirane kuće na državnom zemljištu u Peroju. Tko ih danas koristi i tko za to odgovara?

Na području Vodnjanštine, a posebno Peroja, zbog blizine mora, bespravna gradnja nije nova pojava. Desetljećima ondje niče mnoštvo objekata čiji je status u najmanju ruku sporan, često na zemljištu koje nije njihovo, a dio takvih građevina naknadno prolazi postupke legalizacije. No što se događa nakon toga? Tko koristi te objekte, plaćaju li se za njih propisane obveze i kako je moguće da se na državnom zemljištu godinama grade kuće, a da nadležne institucije pritom ne reagiraju?

Upravo ta pitanja otvara Alen Dodić iz Vodnjana, koji tvrdi da slučaj na koji je naišao nije izoliran, već dio puno šireg problema na području Peroja i Vodnjanštine. Dokumentacija koju je prikupio, tvrdi, otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti institucija, načinu na koji se provodila legalizacija te o tome kako se danas koriste objekti podignuti na zemljištu Republike Hrvatske.

Naime, Dodić ukazuje na slučaj u kojem je, prema dokumentaciji koju je prikupio, na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske na području Peroja izgrađen veći broj objekata bez građevinskih dozvola. Navodi da je izvorna državna parcela podijeljena na 62 katastarske čestice te da je na tom području izgrađeno 37 kuća. Za dva objekta na k.č. 18/334 i 18/856 k.o. pronašao je rješenja o izvedenom stanju kojima su objekti naknadno legalizirani, dok od nadležnih institucija pokušava dobiti podatke o pravnom statusu preostalih objekata.

Ulaz u naselje ima i rampu

Dodić posebno problematizira činjenicu da su objekti, prema njegovim navodima, izgrađeni na državnom zemljištu, a potom legalizirani, dok je Republika Hrvatska i dalje ostala vlasnik zemljišta. 

Alen Dodić

U vezi s postupkom legalizacije dvije kuće, Dodić se poziva na spise pulskog suda prema kojima je Republika Hrvatska povukla žalbu. Navodi da mu je referent usmeno objasnio kako je razlog tome bio taj što bi se država, kao vlasnik zemljišta, praktički žalila sama na sebe. Zbog toga traži da nadležne institucije razjasne je li takvo objašnjenje točno, tko je pokrenuo postupak legalizacije i na koji se način Republika Hrvatska kao vlasnik zemljišta očitovala u tom postupku.

Njegova pitanja ne odnose se samo na samu legalizaciju, nego i na današnje korištenje tih kuća. Pita tko ih koristi, postoji li nadzor nad osobama koje u njima borave te provjerava li se, koriste li se objekti za turističko iznajmljivanje. Kao razlog za sumnju u turističko korištenje navodi činjenicu da se ondje gotovo svakog tjedna pojavljuje automobil s drugim registarskim oznakama.

Ako se kuće doista iznajmljuju turistima, Dodić smatra da bi trebalo provjeriti imaju li iznajmljivači potrebna rješenja o kategorizaciji te plaćaju li propisane porezne obveze. Jednako tako postavlja pitanje plaćaju li se za te objekte porez na nekretnine, komunalna naknada i troškovi odvoza otpada te tko je u evidencijama označen kao obveznik.

Posebno ga zanima i pitanje priključivanja objekata na vodovodnu mrežu. Stoga traži odgovor na pitanje tko tim objektima daje suglasnost za priključak na vodu i pod kojim uvjetima.

Dodić pritom ne zaključuje unaprijed da je riječ o kaznenom djelu, nego traži da nadležne institucije utvrde činjenice, jer kako navodi: "Je li riječ o nemaru, nesposobnosti, pogodovanju, korupciji ili kriminalu, trebaju utvrditi nadležne institucije."

Zbog toga je, kako navodi, cijeli slučaj s prikupljenom dokumentacijom prijavio na više adresa nadležnih institucija — među ostalima Istarskoj županiji, Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, građevinskoj i turističkoj inspekciji, Poreznoj upravi, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te USKOK-u — tražeći od njih da u okviru svojih ovlasti utvrde što se događalo i tko je za to odgovoran.

U naselju je i oglasna ploča

S kućnim redom na slovenskom jeziku

Na kraju slučaj uspoređuje s hipotetskom situacijom u drugim državama i pita bi li bilo moguće da netko izgradi 37 kuća na državnom zemljištu u Italiji, Austriji ili Sloveniji, a da godinama nijedna nadležna institucija ne objasni kako je do toga došlo.

O cijeloj situaciji upit smo poslali nadležnima u Gradu Vodnjanu, na što nam je gradonačelnik Igor Orlić odgovorio da je Grad Vodnjan upoznat sa stanjem na k.č. 18/334 i 18/856, k.o. Peroj, na kojima se nalaze građevine. Kako Orlić navodi, komunalno redarstvo obavilo je terenske očevide, evidentiralo zatečene objekte i prepreke te o tome sastavilo službene zapisnike.

Za navedene građevine ranijih su godina vođeni postupci legalizacije, odnosno postupci koji su prethodili mandatu sadašnje gradske uprave. U gradskoj evidenciji za obje građevine evidentirani su rješenje o izvedenom stanju i rješenje o komunalnom doprinosu.

Gradonačelnik pritom naglašava da činjenica da je određeno postupanje bilo zakonski moguće ne znači nužno da ga smatra opravdanim.

- Zakonitost je minimum koji svaka javna vlast mora poštovati, ali odgovorno upravljanje podrazumijeva i transparentnost, jednak odnos prema svima te svijest o dugoročnim posljedicama donesenih odluka, navodi gradonačelnik, dodajući da pojedine odluke iz tog razdoblja danas opravdano otvaraju pitanja.

Posebno se ograđuje od rješenja o izvedenom stanju za predmetne čestice.

- Rješenje o izvedenom stanju za spomenute čestice, nije odluka s kojom se osobno mogu složiti, niti odluka iza koje bih kao gradonačelnik mogao stati, poručuje.

Orlić pritom naglašava da rješenje o izvedenom stanju samo po sebi ne rješava pitanje vlasništva nad zemljištem. Drugim riječima, legalizacijom građevine korisnik ne stječe vlasništvo niti drugo stvarno pravo na zemljištu na kojem se građevina nalazi.

Kada je riječ o pravnom temelju za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, Orlić navodi da mu takav temelj nije poznat. Ističu i da Grad nije vlasnik predmetnog zemljišta te da nije mogao korisnicima dati pravo njegova korištenja. Eventualni ugovorni ili drugi pravni odnos, navode, potrebno je provjeriti kod nadležnih državnih tijela.

Za objekte su, prema odgovoru gradonačelnika, evidentirani obveznici komunalne naknade te se ona obračunava u skladu s propisima. Orlić međutim posebno ističe da plaćanje komunalne naknade ne predstavlja dokaz vlasništva, ne daje pravo korištenja državnog zemljišta niti samo po sebi legalizira građevinu.

Grad je, kako navodi, nakon terenskih očevida poduzeo i daljnje korake. Komunalno redarstvo sastavilo je službenu dokumentaciju, a predmeti za koje Grad nije nadležan proslijeđeni su državnim tijelima.

Dokumentacija je upućena Građevinskoj inspekciji Državnog inspektorata, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Općinskom državnom odvjetništvu u Puli. Orlić nadalje navodi da je svim tim institucijama dostavio zapisnike komunalnog redarstva i zatražio postupanje u okviru njihovih zakonskih ovlasti.

Prema odgovoru Grada, Građevinska inspekcija nadležna je za donošenje rješenja o uklanjanju, odnosno rušenju čvrstih objekata i prepreka, dok je Ministarstvo nadležno za upravljanje, raspolaganje i zaštitu nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske. ODO u Puli naveden je kao nadležno pravosudno tijelo za zaštitu imovinsko-pravnih interesa Republike Hrvatske na tom području.

Iz gradske uprave poručuju da žele da se pitanje predmetnih građevina i korištenja zemljišta konačno riješi.

- Ondje gdje Grad ima ovlasti, postupat ćemo izravno, a ondje gdje ih nema, od nadležnih državnih institucija tražit ćemo da poduzmu mjere iz svoje nadležnosti, zaključio je gradonačelnik.