Krasna Zemlja

NESAGLEDIVE POSLJEDICE DIKTATURE OVERTURIZMA

Ljiljana Iveša iz Centra za istraživanje mora: NASIPAVANJEM OBALU PRETVARAMO U BEŽIVOTNU PUSTINJU

Život je nastao u moru, more je naš život. Vođeni komercijalnim motivima djelujemo na obalni rub mora i pretvaramo ga u beživotnu pustinju. Doktorica prirodnih znanosti Ljljana Iveša upozorava: Ta pustinja ostaje takva kroz duže vrijeme. Pitanje je hoće li naša generacija imati prilike vidjeti da se taj postupak preokrenuo?


 
4 min
Dražen Majić ⒸFOTO: Manuel Angelini
Ljiljana Iveša

Život je nastao u moru, more je naš život. Vođeni komercijalnim motivima djelujemo na obalni rub mora i pretvaramo ga u beživotnu pustinju. Doktorica prirodnih znanosti Ljljana Iveša upozorava: Ta pustinja ostaje takva kroz duže vrijeme. Pitanje je hoće li naša generacija imati prilike vidjeti da se taj postupak preokrenuo?

Nasipavanje obale na zapadnoj istarskoj obali tijekom posljednjih desetak godina postala je redovna praksa. Velike turističke kompanije, kao i lokalna samouprava potaknute koncesijskim prihodima, više nisu zadovoljne prirodnim stanjem istarskih plaža pa se odlučuju na obrađivanje (uništavanje) kamenih stijena i nasipavanje, najčešće riječnim šljunkom ili pijeskom.

Doktorica prirodnih znanosti Ljiljana Iveša iz rovinjskog Centra za istraživanje mora koji djeluje u sklopu Instituta Ruđer Bošković jedna je od najkompetentnijih osoba za razgovor o utjecaju nasipavanja plaža na floru i faunu istarske obale i podmorja.

Ona se već više od deset godina bavi mapiranjem i istraživanjem stanja raznih makroalgi koje žive u području plime i oseke, dakle upravo onih zona koje su pod najvećim utjecajem fenomena nasipavanja. Iveša je na tu temu prošle godine održala predavanje na Brijunima pod naslovom „Makroalge u priobalju zapadne obale Istre“.

Sustav postoji ali se ne primjenjuje

- Ja kao znanstvenica nisam stručnjak za nasipavanje obale već govorim prije svega o flori i fauni. Heterogena arhitektura morskog dna je jako bitna da bi na njoj nešto uopće živjelo. Ako je sve glatko i isprano - života više nema. S obzirom na to da su neke od makroalgi na istarskoj obali endemske i strogo zaštićene vrste, prije bilo kakvog frezanja ili nasipavanja, onaj tko izvodi radove trebao bi znati što živi na tom području. Dakle, potrebna je preliminarna studija koja bi trebala ustanoviti ima li na području radova nekih zaštićenih vrsta, smatra znanstvenica Ljiljana Iveša.

Ona kaže da nije problem ako se obrađuju manji dijelovi obale, primjerice za osobe s invaliditetom, već je problematično kada se djeluje na kilometrima obalnog pojasa.

- Zanimljivo je da mi, ako želimo sakupiti jednu jedinu jedinku neke zaštićene vrste, moramo pisati cijeli elaborat i ta procedura traje i po mjesec dana. Ta briga je jako pozitivna, ali se postavlja pitanje zašto se takvi elaborati ne traže i od onih koji nasipaju plaže. Također, za potrebe naših istraživanja u zoni plime i oseke trebali smo postaviti neke vaze. Samo za probušiti zid i pričvrstit vaze tražili su nas dopuštenja sa svim detaljima oko eksperimenta, oko rupa koje uopće nisu vidljive. Ovdje imamo intervencije na nekoliko kilometara obale. Sustav znači postoji, na znanstvene ustanove se efiksano primjenjuje, ali na nasipavanje kilometara obale očito ne, objašnjava Iveša.

U Peroju je isfrezano i nasuto dva kilometra obale

- Mi od 2009. godine obilazimo zapadnu istarsku obalu i mapiramo makroalge. Provodimo monitoring u okviru Hrvatskih voda gdje se prati stanje makro algi u zoni plime i oseke, dakle obalnog područja do metar i pol dubine. Tako da imamo jasan uvid u stanje makroalgi na terenu od 2009. godine do danas. Makroalge su bitne jer one predstavljaju stanište za ostale biljne i životinjske vrste.

Poput biljki na kopnu, tako i alge stvaraju život u moru. Ribe tamo nalaze svoje stanište, mali grancipori, priljepci,... Kada nedostaje jedna karika poremeti se prirodna ravnoteža u moru. Neki put je to prirodno kada dođe do predacije određenom vrstom, primjerice hidrinskim ježincima, ali utjecaj čovjeka je nešto čemu svjedočimo sve više. Na klimatske promjene ne možemo puno utjecati, ali na lokalnoj razini možemo, ističe Ljiljana Iveša koja inače živi u Banjolama.

Zapitali smo je o situaciji na jugu Istre.

-U Vinkuranskoj vali smo promatrali algu jadranski bračić. To je bilo jedno malo mikrostanište ali idealno za istraživanja koja radimo. Kada sam sljedeće godine došla algi više nije bilo. Nanijeli su pijesak i neke grote. U Pješčanoj uvali je bila jedna lokvica idealna za istraživanja, sljedeće godine bilo je betonirano. Slično je u Peroju. Bile su hridi po kojima se moglo hodati i znam da turisti vole takve grote. Tamo je onda dva kilometra obale isfrezano i nasipano. U more su stavili velike grotone da budu potpora šljunku. Međutim, šljunak odlazi dublje i sada na površini ostaju ove opasne kamene gromade, pokazuje nam Iveša primjere iz svoje foto dokumentacije.

Najviše se nasipava od Novigrada do Funtane

- Bitno je reći da je to ireverzibilan proces. Nepovratan. Alge se neće vratiti, plaže se prvo frezaju, zatim se stavlja riječni šljunak i onda se svake godine nadohranjuje. Oni koji imaju novaca redovno navoze nove kamenčiće jer oni djelovanjem južine i hidrodinamike morske vode odlaze dublje u more. Nakon godinu-dvije algi više nema ni na metar dubine. Oni koji rone s djecom da bi nešto vidjeli, primjerice u Cintineri u Banjolama, više ne mogu vidjeti ništa. Šljunak koji je u zoni plime i oseke gore, s vremenom se spusti u pliće priobalje, upozorava Iveša.

- Plaže se naveliko nasipavaju, posljednjih godina raste površina obale koja se tako obrađuje. Najviše se nasipava od Novigrada do Funtane. Pitanje je koliko turisti uopće vole takve plaže. Ipak je još uvijek najpopularniji Kamenjak na koji turisti dolaze upravo zbog prirode, upozorava doktorica prirodnih znanosti. Smatra da takva praksa ostavlja nesagledive posljedice.

Obalni pojas se pretvara u beživotnu pustinju

- Biljnom i životinjskom svijetu se oduzima životni prostor. Najprije algama, o onda i čitavom sustavu, svim biljnim i životinjskim vrstama koji žive u zonama plime i oseka. Svemu. Osim toga, obala na sebi krije i prikaz geološke prošlosti i smatram da se i o tome mora voditi računa, barem na mjestima gdje je to vidljivo, smatra znanstvenica s rovinjskog instituta.

- Mi na osnovu našeg istraživanja algi procjenjujemo kakva je kvaliteta morska vode. Postoje zajednice koje kada vidite u prirodi možete zaključiti: kvaliteta morske vode je vrlo dobra. Nakon nasipavanja na ovakvim područjima dobivamo pustinju, tvrdi Ljiljana Iveša.

Pokušavajući sublimirati zaključak doktorici znanosti Iveši predlažemo sljedeću tezu: Život je nastao u moru, more je naš život. Vođeni komercijalnim motivima djelujemo na obalni rub mora i pretvaramo ga u beživotnu pustinju.

- Upravo to, s tim da ta pustinja ostaje takva kakva je duže vrijeme. Pitanje je hoće li naša generacija imati prilike vidjeti da se taj postupak preokrene, upozorava Iveša iz rovinjskog Centra za istraživanje mora.


Nastavite čitati

Istra
 

PODACI IZ 153 MILIJARDE INTERAKCIJA I nakon 30 godina jedan od najpopularnijih kanala komunikacije je SMS

“Originalna SMS poruka koju je prije 30 godina poslao 22-godišnji developer Neil Papworth pomogla je otvoriti put prema globalnoj povezanosti. Ta se povezanost razvila i posljednjih godina ubrzano širila, a Infobip danas svake godine obrađuje stotine milijardi poruka, dosežući 75 posto mobilnih telefona u svijetu”, istaknuo je Ivan Ostojić, član Uprave za razvoj poslovanja Infobipa

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.