MEDULIN I LIŽNJAN PRED SEZONOM Iza trenutačnog mira kriju se pitanja o moru, gradnji i budućnosti turizma

Uskrs kuca na vrata, a gosti samo što nisu stigli u Medulin – jednu od najjačih turističkih općina u Hrvatskoj i nezaobilazno odredište na jugu Istre.
Kako izgleda Medulin uoči sezone - nekadašnje ribarsko mjesto koje danas živi od turizma, provjerili smo šetnjom njegovim ulicama, rivom i kafićima.

Prvi sugovornik kojeg susrećemo, u društvu prijatelja, je medulinski ribar Neven Lorencin.

Što pitati ribara nego – ima li ribe?

Umjesto očekivanog odgovora, iznenađenje: "Ima orada, i to jako puno, što je neobično za ovo doba godine", kaže nam. Ipak, dodaje kako je škampa manje nego prijašnjih godina.

"Nije to zbog prelova – nikad nije bilo previše brodica. Jednostavno, nešto se promijenilo. Sa srdelom je ista priča. Do kraja se ne zna zašto je nema kao nekada, ni znanost nema jasan odgovor. Uvođene su razne mjere, ali nisu dale rezultate".

Lorencin smatra da bi javnost trebala više slušati stručnjake, posebno predavanja iz Instituta u Rovinju.

"Ribari su zadnji u lancu krivnje. Problem su bespravna gradnja, nasipavanje obale, septičke jame, deterdženti, turizam, antifouling premazi... Sve to završava u moru i ostavlja posljedice.“

Spominje i pojavu sluzi u moru, koja otežava i onemogućuje rast školjki.

"To je kombinacija svega što je čovjek donio u more – plastike, kemikalija, svega. S obzirom na to, dobro je da more još uopće postoji. I da još ima ribe".

S dozom zabrinutosti napuštamo Lorencina i nastavljamo dalje.

Medulin je okupalo proljetno sunce, turista ima tek u tragovima. Unatoč lijepom vremenu, ulice su uglavnom prazne.

Cvijeće je procvjetalo na svakom koraku, ali onog pravog sezonskog šušura još nema.

Na terasama tek pokoji gost. Daleko je to od ljetnog "štimunga".

Na rivi susrećemo djelatnike koji uređuju turistički brod – među rijetkima su koji su već krenuli s pripremama.

U lučici se vide i prve aktivnosti na privatnim jahtama – brušenje i priprema brodica za sezonu.

Simbol Medulina, vjetrenjača Malin, još miruje u zimskom snu, čekajući da razvije svoja jedra kao znak početka sezone.

S jednog broda prema obali gleda lutka gusara - medulinski pirat s Kariba - razotkriven nakon što je bura odnijela zaštitnu ceradu – kao da i on nestrpljivo čeka prve goste gledajući u budućnost.

Uz rivu su i dvije foto-točke: autentična batana i poznato "srce“ za zaljubljene.

Drvene barke, pažljivo održavane, dodatno naglašavaju mediteranski ugođaj te zasigurno služe vlasnicima na ponos.

Mjesto koje ljeti vrvi životom sada je tiho. Štandovi su zatvoreni, a većina terasa još čeka svoje prve goste.

Ipak, na zaklonjenijim mjestima može se pronaći poneki posjetitelj – znak da sezona ipak polako kuca na vrata.

Put nas vodi prema najpoznatijoj medulinskoj plaži – Bijeci.

Uličica koja vodi prema njoj obnavlja se, a radovi su u tijeku i na šetnici uz plažu.

Na plaži mir – galeb odmara na pješčanom sprudu, a more djeluje gotovo nestvarno spokojno, unatoč snažnoj buri.

U centru mjesta ritam je sličan – kave su popijene, te se čeka popodnevno druženje.

Neizostavna mjesto za obilazak je i Medulinska lokva, posebno zanimljiva ljubiteljima ptica. Patke, guske i galebovi ovdje nalaze mir, a nedavno je viđena i rijetka patka mandarinka.

U međuvremenu, okolica se ubrzano mijenja – sve je više novih kuća u neposrednoj blizini lokve. Cijelo jedno naselje niknulo je u svega par godina.

Na putu prema Ližnjanu prolazimo pokraj ranča, gdje dva konja mirno pasu, daleko od turističke vreve koja tek dolazi.

I Ližnjan bilježi rast u izgradnji – vidljivo je to već na samom ulazu u mjesto, ali i uz cestu prema Uvali Kuje.

Snažna bura privukla je ljubitelje sportova na vodi – kajtanje i surfanje u punom su jeku, dok u plićaku bijela čaplja strpljivo traži svoj plijen.

Na obali su vidljivi tragovi vremena i nevremena – kiša i bujice odnijele su dio nasutih kamenčića ispred Resorta Del Mar Emotion, te ih polako ali sigurno nose prema moru.

No, tragovi jednog starijeg problema i dalje su prisutni i snažno naglašeni. Više od tri godine nakon ekološke katastrofe izlijevanja mazuta, na obali se još uvijek mogu pronaći ostaci katrana – prizor koji ne ostavlja dobar dojam, a vidljiv je nakon svakih par metara, ovog bisera prirode.

Lučica u Ližnjanu zadržala je svoj stari, autentični izgled - onakav kakav je nekada prevladavao u cijeloj Istri.

Susrećemo nekoliko mještana koji raspravljaju o svakodnevnim temama, pokazuju nam novitet, signalnu bovu zelene boje, koju je more donijelo – navodno talijanskog porijekla. Kažu da je i Lučka kapetanija došla do nje, vjerojatno kako bi prikupili podatke i obavijestili talijanske kolege.

Beach barovi su zatvoreni, ali sunce i miris mora nagovještavaju ono što slijedi - uređivanje i pripreme za sezonu.

Na kraju puta stižemo do Marlere – mjesta koje mnogi nazivaju "krajem svijeta“. Tek vremešni biciklistički par uživa u pogledu i tišini koje pruža ovo magično mjesto.

Dok Medulin i Ližnjan još miruju pod proljetnim suncem, sve je spremno za novu sezonu.

No iza razgledničkih prizora kriju se i ozbiljna pitanja – o moru, prostoru i granicama razvoja.

Jer upravo ono zbog čega gosti dolaze – priroda i more – istovremeno je i ono što se najlakše može izgubiti.