O SLUČAJU ĆE SE USKORO RASPRAVLJATI U BRUXELLESU: Gradi se luka Dajla-Belveder, zatrpava li se obala građevinskim otpadom?

U uvali Dajla-Belveder naveliko se gradi: luka protiv koje dio lokalnog stanovništva prosvjeduje već više od desetljeća dobiva svoja prva naličja.

Kako saznajemo od mještana, radi se od jutra do kasnog popodneva, čak i subotom i nedjeljom. Iz Županijske Lučke uprave Umag-Novigrad poručili su da je u tijeku priprema na uređenju pristupne radne platforme za sljedeću fazu radova, produbljivanje morskog dna koje će obuhvatiti nezanemarivu površinu od 13.487m2. Iz Inicijative Dajla, pak, stižu fotografije i tvrdnje da se ne vrši sve po propisima.

Obala se, umjesto adekvatnim materijalom za nasipavanje, navodno zatrpava građevinskim otpadom, odnosno razmrvljenim stiroporom, plastičnim cijevima za struju, vodu i odvodnju, alkatenkama, komadima asfalta, željeznim šipkama, betonskim blokovima.

Unatoč fotografijama, iz Lučke uprave Umag-Novigrad kategorički odbacuju takve tvrdnje.

-      Na predmetnom gradilištu nije predviđeno niti se provodi odlaganje građevinskog otpada. Trenutno se na lokaciju dovozi inertni materijal namijenjen isključivo za formiranje radne platforme i osiguranje stabilnog pristupa mehanizacije do zone zahvata. Izvođač je upozoren na obvezu stroge kontrole kvalitete i sastava dovezenog materijala te na dosljednu primjenu važećih propisa. Naloženo mu je da prije ugradnje provede vizualni pregled materijala te da svaku uočenu nedopuštenu primjesu (npr. razmrvljen stiropor, plastične i alkaten cijevi, komade asfalta, metalne elemente, armaturu, i sl.) odmah izdvoji iz mase i zbrine putem ovlaštenog sakupljača, uz odgovarajuću evidenciju. Naglašeno je da je neprihvatljivo bilo kakvo privremeno ili trajno odlaganje otpada u obalnom pojasu ili morskom akvatoriju, poručuju.

Sa 170 na 65 vezova nakon borbe mještana

Buduća luka Dajla–Belveder obuhvaća izgradnju armiranobetonskog lukobrana ukupne dužine 107 metara, obalnog zida, istezališta za plovila te uređenje zaobalnog prostora, a predviđeno je i postavljanje dvaju plutajućih gatova te produbljenje akvatorija kako bi ovdje mogla pristati izletnička, ribarska i lokalna plovila s gazom do 3 metra. Na unutrašnjoj strani lukobrana trebalo bi biti mjesta za 3 broda duljine do 8m i 6 brodova duljine do 10m, dok bi se na plutajućim gatovima bili vezovi za 56 plovila - 36 za barke do 8 metara i 20 za one do  10 metara. Osim pikamerom i buldožerom, u dubljem će se dijelu luke produbljivanje vršiti pomoću grtaličara s kopna i grajferom s plovnog objekta. Premda je izvornim projektom bilo predviđeno čak 170 vezova, borba dijela stanovništva djelomično je urodila plodom, pa je on danas smanjen na 65. No, kako nam govori jedna od osnivačice Inicijative, Teodora Beletić, nitko ne garantira da je taj broj definitivan.

-      Prije svega treba istaknuti da je izgradnja luke Dajla-Belveder planirana na izuzetno nepogodnom, plitkom, muljevitom i močvarnom području, koje je ujedno i arheološki te ekološki zaštićeno. Zanemarena je potreba procjene utjecaja na okoliš unatoč postojanju zaštićenih vrsta, među kojima živih periski, ali i podmorskih izvora slatke vode, arheoloških i paleontoloških nalazišta, kao i činjenici da uvala pripada ekološkoj mreži NATURA 2000 i sadrži značajne kulturne i prirodne vrijednosti. Dio stanovništva godinama se protivi gradnji kroz peticije, primjedbe, predstavke, zahtjeve i upravnu tužbu. Novim je planom skraćen  lukobran i čini se da će biti više uvučen, jer je prvotno o prvom je planu išao preko podvodnog arheološkog nalazišta iz rimskog doba. No, površina izgradnje je, unatoč tome što je vezova gotovo triput manje, ostala ista. Tko nam garantira da tih 65 vezova kroz nekoliko godina neće postati 200? Sve sugerira na to da se, kao što to često biva, pod parolom komunalnih vezova želi napraviti komercijalna luka, kaže Beletić, a s takvom se pretpostavkom slaže i Matea Šverko, koja ističe da se po prostornom planu ne može napraviti „komunalna luka“, pa se gradi luka otvorena za javni promet lokalnog značaja, što otvara prostora za razne interpretacije pri dodjeljivanju vezova. Šverko će 25. veljače otputovati u Bruxelles, gdje će problematiku luke Dajla-Belveder predstaviti pred PETI-em (Odbor za predstavke Europskog parlamenta, koji rješava pritužbe građana o povredama prava unutar EU, op.a.).

PET MINUTA ZA PREZENTACIJU 12-GODIŠNJEG PROBLEMA

Pokrenuta je, naime, istraga Europske komisije o mogućem kršenju prava Europske Unije, najviše zbog činjenice da su za gradnju luke dobivena europska sredstva, unatoč tome što su mještani podnijeli tužbu protiv izdane građevinske dozvole.

- Da, u komisiji kao ključni argument vide to da su u trenutku sudskog spora dobivena europska sredstva. Imam samo 5 minuta da im prezentiram 12 godina borbe, pa ću morati to dobro formulirati, kroz smijeh nam kaže Šverko dok prepričava kako se uspjelo doći do kakve više instance. Osim angažmana mještana, ističe pomoć Zelene Istre - kako Dušice Radojčić u vrijeme dok je bila predsjednica, tako i Irene Burbe otkad je preuzela tu funkciju. Važnu ulogu odigrala je i Lorena Mareglia, odnosno Plava fronta - Mreža za obranu obale i pomorskog dobra, koja je nastala upravo u sklopu borbe protiv izgradnje luke Dajla-Belveder te kao nastavak inicijative „Zaštitimo našu uvalu“. Svojevrsni moto mreže je poprilično jednostavno pitanje: treba li svaku uvalu pretvoriti u luku?

PODIJELI PA VLADAJ I OTPOR U KARIGADORU

Problem čitave ove uvale je taj što je podijeljena u dvije jedinice lokalne samouprave, Novigrada i Brtonigle, a u njoj su po prostornom planu i dalje planirane 3 luke: osim u mjestu Dajla – Belveder, koja spada pod Novigrad, predviđena je i izgradnja luke u susjednom Karigadoru (Općina Brtonigla), i to sa 197 vezova, kao i sportska luka s njih 50. Kad bi se - s čime se u jednom spisu svojevremeno složila i Ingrid Paljar, danas umirovljena ravnateljica Zavoda za prostorno planiranje IŽ – planiranje triju luka u jednoj te istoj uvali smatrao jedinstvenim zahvatom, ona bi, umjesto luke lokalnog značaja (čiji kapacitet može ići do 200 vezova), bila smatrana lukom otvorenom za javni promet državnog značaja, za koju vrijede sasvim drugi parametri i uvjeti. Osim što je za izgradnju takve vrste potrebna i kumulativna procjena utjecaja na okoliš, takva luka nije navedena u prostornom planu. Takvim fragmentarnim planiranjem, dodaju iz Inicijative, izbjegnuta je primjena čl. 61. Zakona o prostornom planiranju, koji nalaže da prostorni planovi istih razina moraju biti usklađeni sa tim Zakonom, međusobno usklađeni i u skladu sa Prostornim planom Istarske županije. Ali Karigador je i primjer uspješne borbe mještana: protiv izgradnje luke, u sklopu koje bi se nasipavala obala, gradile zgrade i travel lift za dizanje plovila, koja bi se u blizini također farbala i popravljala, potpisana je peticija u sklopu koje je sakupljeno gotovo 1000 potpisa. Investitoru je kasnije povučena koncesija, uz svoje je mještane naknadno stala i vlast te bi uskoro trebalo doći do promjene prostornog plana čime bi, kaže nam mještanka Irena Spitz, gradnja luke bila definitivno otpisana, iako i dalje postoje sumnje.

-      Ništa to još nije definitivno, i najviše nas brine što je Ministarstvo zaštite okoliša odbacilo studiju utjecaja na okoliš koju je dao izraditi investitor, ali se on žalio Upravnom sudu i dobio je presudu. Tako da Ministarstvo mora ponovo razmotriti studiju, i ne znamo što će s time biti. Strah nas je eventualnog miniranja morskog dna, budući da su mnoge kuće na samoj plaži, a tu govorimo i o kamenim kućama koje su zaštićene u prostorno-planskoj dokumentaciji kao kulturno dobro, i koje imaju 150-200 godina. Dok se prostorni plan ne promijeni, nismo u ništa sigurni, zaključuje.

STROJNO KOPANJE, ZA SAD

Eventualno miniranje brine i mještane u Dajli. Tko će nadoknaditi eventualnu štetu do koje bi moglo doći u sklopu izvođenja radova? Takvo je pitanje Matea Šverko postavila Lučkoj upravi Umag-Novigrad, gradonačelniku Novigrada Anteu Milosu te izvođaču radova Adriaing d.o.o.. Odgovor nije dobila, no on je nakon novinarskog upita ipak stigao na adresu našeg portala. Iz Lučke su uprave poručili da bi radovi podmorskih iskopa trebali trajati do lipnja 2026. godine te da će se, prema važećem projektu, isti izvoditi mehaničkom metodom iskopa, odnosno isključivo strojevima.  

-      Ovakva tehnologija ne podrazumijeva miniranje. Ukoliko bi se tijekom izvođenja radova, zbog zatečenih geotehničkih uvjeta, ukazala potreba za izmjenom tehnologije (uključujući eventualne radove s povećanim utjecajem na okoliš ili okolne objekte), prije njihove provedbe osigurala bi se izrada odgovarajuće tehničke dokumentacije, provedba stručnih pregleda te evidentiranje postojećeg stanja potencijalno ugroženih objekata (osiguranje dokaza). Izvođač radova dužan je provesti osiguranje dokaza te snosi odgovornost za eventualne štetne događaje koji bi nastali kao posljedica izvođenja radova, sukladno ugovornim obvezama i važećim propisima. Evidentirano početno stanje služilo bi kao osnova za utvrđivanje eventualne odgovornosti i ostvarivanje prava na naknadu štete. U tom slučaju vlasnici nekretnina u zoni mogućeg utjecaja zahvata bit će pravodobno kontaktirani radi provedbe osiguranja dokaza i prikupljanja potrebnih podataka, zaključili su.