Na razgovor s biologom Nevenom Ivešom potaknula nas je zabrinutost dijela lokalnog stanovništva za stanje populacije orade, osobito na području južne Istre. Velike količine ribe koje se u relativno kratkom razdoblju pojavljuju u ulovu razumljivo otvaraju pitanje može li takav ribolovni pritisak dugoročno ostaviti posljedice na jednu od najprepoznatljivijih vrsta istarskog priobalja.
Iveša, biolog i profesor kolegija Morsko ribarstvo, koji je ujedno i profesionalni ribar, objašnjava da upravo u ovo doba godine počinje jedno od najvažnijih razdoblja u životnom ciklusu orade – mrijest. Njegov početak u velikoj je mjeri povezan s fotoperiodom, ustvari, odnosom duljine dana i noći, ali važnu ulogu ima i temperatura mora.
Skraćivanje dana djeluje kao jedan od okidača, nakon čega se orade počinju okupljati u veća jata. U njima su, objašnjava Iveša, uglavnom spolno zreli mužjaci stari oko dvije godine. Najčešće je riječ o manjim primjercima, okvirno između 250 i 550 grama, dok su veće jedinke uglavnom ženke.
Manji primjerci na pulskoj ribarnici
Orada je, naime, proterandrični hermafrodit – tijekom života dolazi do promjene spola, pa mlađe jedinke uglavnom funkcioniraju kao mužjaci, a veće i starije kao ženke. Upravo je ta biološka osobina važna kada se govori o mogućim posljedicama intenzivnog izlova.
- Nama su ženke bitne za mrijest. Što je ženka veća, veća je količina, ali i kvaliteta jaja, odnosno potencijalnog budućeg pomlatka. Izvan sezone mrijesta orada je riba koju je mrežama stajaćicama relativno teško uloviti. Situacija se mijenja kada se zbog razmnožavanja počne okupljati u velike plove, brže se kretati i prelaziti veće udaljenosti. Velika koncentracija ribe na relativno ograničenom području tada omogućuje znatno veće ulove, objašnjava Iveša.
Istodobno se mijenja i njezino hranjenje. Iveša pojašnjava da se u vrhuncu mrijesta intenzitet hranjenja znatno smanjuje. Orada se za to energetski zahtjevno razdoblje priprema ranije, nakupljajući zalihe energije. Zato su primjerci ulovljeni u jesenskom razdoblju dobro uhranjeni i imaju više masnoće u mišićnom tkivu. Nakon mrijesta, a osobito tijekom zime, ribe mogu biti znatno mršavije.
To, međutim, ne znači da se sve orade ponašaju jednako. Nisu sve jedinke istodobno u mrijestu niti jednako reagiraju na okolišne podražaje. Iveša navodi da se i tijekom vrhunca sezone mogu na sportske ribolovne alate uloviti velike spolno zrele ženke, iako je vjerojatnost manja.
Kao ilustraciju navodi mjesta na kojima se mrežama dnevno može uloviti nekoliko stotina kilograma orade, dok ju je istodobno, zbog smanjene potrebe za hranjenjem, na udicu gotovo nemoguće uloviti.
Veliki ulovi ne znače nužno da je populacija ugrožena
Najveća bojazan odnosi se na pitanje mogu li velike količine orade koje se izlovljavaju tijekom mrijesta ugroziti njezinu populaciju. Prema Ivešinim riječima, zasad pokazatelji kojima raspolažemo ne upućuju na pad brojnosti.
- Svi pokazatelji za sada, što se tiče iskrcaja i izlova orade, pokazuju uzlazni trend. Unatoč ogromnom ribolovnom naporu koji je prisutan po cijelom Jadranu, orade još uvijek ima, veli Iveša.
Važna je pritom struktura ulova. Jednostruke mreže stajaćice kojima se u vrijeme mrijesta ciljano lovi orada zbog veličine oka uglavnom zahvaćaju manje primjerke, odnosno mužjake. Velike ženke teže se love takvim alatima.
Iveša smatra da bi njihovo prekomjerno izlovljavanje moglo predstavljati problem za populaciju, ali upozorava i na ograničenja znanja kojima raspolažemo.
- To je ipak spekulativno jer ne znamo ukupnu populaciju takvih orada u Jadranu, napominje.
Iveša posebno problematičnim smatra slučajeve u kojima velike ženke završe u ulovu plivarica. Kaže da je upoznat s nekoliko takvih slučajeva nepropisnog ribolova. Plivarice su namijenjene ciljanim vrstama, ponajprije sitnoj plavoj ribi, a ulov velikih količina orade, posebice odraslih ženki, može imati znatno ozbiljnije posljedice od uobičajenog sezonskog ribolova mrežama stajaćicama.
– Prekomjerno izlovljavanje ženki moglo bi biti štetno. Najveći je problem izlov tih ženki u vrijeme mrijesta ili neposredno nakon njega, ističe Iveša, te dodaje:
"Razdoblje nakon mrijesta za ribu je također osjetljivo. Iscrpljene jedinke moraju obnoviti energiju kako bi preživjele zimu, kada su zbog nižeg metabolizma, manje dostupnosti hrane i iscrpljenosti nakon reprodukcije izložene dodatnom prirodnom pritisku".
Ilustracija
Istra oradi pruža dobre uvjete
Iveša zasad ne vidi pokazatelje koji bi govorili da intenzivan ribolov dovodi do smanjivanja populacije orade u istarskom akvatoriju. Jedan od razloga vidi u njezinoj velikoj prilagodljivosti, ali i u karakteristikama istarskog priobalja.
- Konfiguracija obale, odgovarajuća staništa i dostupnost hrane omogućuju mlađim oradama dobar opstanak i relativno brz rast. Klimatske promjene također utječu na životni ciklus vrste. Promjene temperature mora, s fotoperiodom, utječu na vrijeme i trajanje mrijesta, kaže nam Iveša., te ističe kako smatra da je njegovo produljenje posljednjih godina pogodovalo brojnosti orade.
Mrijest pritom ne počinje istodobno duž cijelog Jadrana, naglašava Iveša. Kako se more hladi, sezona ranije počinje na sjeveru Jadrana, pa se postupno pomiče prema južnijim područjima. Zbog toga istarski akvatorij prvi ulazi u razdoblje intenzivnijeg sezonskog ribolova.
- No upravo činjenica da je sadašnje stanje dobro ne znači da će takvo ostati bez obzira na intenzitet ribolova. U moru se sve brzo mijenja. To što je stanje sada takvo ne znači da će takvo biti i sljedeće godine. Treba voditi računa o održivom ribolovu i ne pretjerivati, upozorava Iveša.
Jug Istre pod snažnim ribolovnim pritiskom
Širi problem koji se tijekom razgovora nametnuo jest velik broj ribarskih plovila koja u određenim razdobljima dolaze na područje Istre, uključujući krajnji jug poluotoka. Iveša podsjeća na koncentraciju plivarica koja se može vidjeti tijekom razdoblja ribolova sitne plave ribe na području oko juga Istre, Albaneža i Brijuna.
- Istarski akvatorij ribarima je privlačan zbog relativno male dubine, dostupnosti lovišta i dobro organiziranih iskrcajnih mjesta te prometne povezanosti s tržištem. No velika koncentracija plovila na ograničenom prostoru istodobno povećava ribolovni pritisak, ističe Iveša, te dodaje da smatra da bi propise trebalo bolje prilagoditi mikrolokacijskim posebnostima pojedinih područja, a dodatni prostor za poboljšanje vidi u nadzoru ribolova i iskrcaja.
- Plovila se prate VMS sustavom, postoje najave iskrcaja i evidencija ulova, no kada velik broj plovila istodobno iskrcava ribu na više mjesta, potpuna kontrola postaje zahtjevna, kaže te kao jednu od mogućih dodatnih mjera spominje postavljanje kamera na iskrcajnim mjestima.
Ilustracija
Velika količina orade ruši i njezinu cijenu
Intenzivan sezonski ulov ima i ekonomsku stranu. Kada se u kratkom razdoblju na tržištu pojave velike količine orade, otkupna cijena može snažno pasti. Iveša navodi da se događalo da se spusti na jako nisku cijenu od oko tri eura po kilogramu.
- Dio ulova završava na domaćim ribarnicama ili se prodaje izravno s plovila, dok značajan dio odlazi prema talijanskom tržištu. Upravo velika količina ribe koja u kratkom vremenu dolazi na tržište stvara pritisak na cijenu, a dodatni nelegalni ulovi mogu taj problem još povećati, upozorava.
Iveša u tome vidi i širi problem domaćeg ribarstva - nedovoljnu organiziranost tržišta i nedostatak preradbenih kapaciteta. Posebno ističe činjenicu da za oradu, unatoč njezinoj gospodarskoj važnosti, nema posebnog plana upravljanja.
Za istarske profesionalne ribare orada nije tek još jedna vrsta u ulovu. Iveša je naziva "kraljicom istarskog ribolova", jer je jedna od glavnih ciljnih vrsta i važan izvor prihoda brojnim ribarskim obiteljima. Upravo zato njezina sadašnja brojnost ne bi trebala biti razlog za zanemarivanje pitanja održivosti. Iako trenutačni pokazatelji ne upućuju na opadanje populacije, zaštita velikih ženki, kontrola nedopuštenog izlova i održavanje ribolovnog pritiska u razumnim granicama važni su kako bi orada i ubuduće u velikom broju obitavala u istarskom akvatoriju i ostatku Jadrana.
Orada na pulskoj ribarnici
- Upravo zato odgovor na zabrinutost mještana nije jednostavno tvrditi da intenzivan izlov ne predstavlja nikakav rizik. Trenutačni pokazatelji ne govore o opadanju populacije orade, a biološke osobine vrste i uvjeti u istarskom priobalju zasad joj idu u prilog. Međutim, zaštita velikih ženki, kontrola nedopuštenog izlova i održavanje ribolovnog pritiska u razumnim granicama ostaju ključni ako se takvo stanje želi očuvati.
Za kraj Iveša sažima da je orada vrsta koja je za Istru važna i biološki i gospodarski – i upravo zato njezina sadašnja brojnost ne bi trebala biti razlog da se pitanje održivosti zanemari, kako bi ova plemenita riba i dalje u velikom broju obitavala u akvatoriju Istre i ostatka Jadrana.
