(VIDEO) KAKO ZVUČI "ĆIRIBIRSKI" JEZIK? Razgovarali smo s iznimno rijetkim govornicima vlaškog - jezika koji u Istri danas zna još samo šezdesetak osoba

Žive pod Učkom i na Ćićariji. U Istru su stigli negdje u 15. stoljeću iz Dalmatinske zagore, a na svoje prvo veliko putovanje preko Balkana krenuli su barem tri stoljeća ranije iz Rumunjske, ponijevši sa sobom dragocjenost koja će ih činiti posebnima još dugo, dugo u budućnosti – svoj jezik.

Stoljećima kasnije, jasno je da taj jezik bio tek klica za rađanje jednog potpuno novog govora, nastalog u vjekovima seljenja i okićenog lokalnim govorima iz novih domovina te riječima posuđenim od novih susjeda.

Oni su starosjedioci istoka i sjevera Istre, a njihov jezik je - vlaški! Magičan i divan, ali danas, nažalost, na korak do nestanka.

Čut ćete da ga ponekad zovu i ćiribirski, ćićki, žejanski i istro-rumunjski, a njegove govornike Vlasima, Istrorumunjima i Ćićima. Što je od ovoga točno?

Viviana Brkarić

Jezik nije narod

-  Da, vlaški jezik često nazivaju istro-rumunjskim, no mi, govornici, ne koristimo taj naziv. Posebice iz razloga što nerijetko povlači za sobom etničku odrednicu Istrorumunji, koja nije točna. Naime, kada govorimo o vlaškom jeziku, ne govorimo o etničkoj odrednici. Doseljenici u Istru, koji su sa sobom donijeli svoj jezik i kasnije ga dograđivali, koristeći i lokalne izraze, od početka su se kao narod asimilirali. Oni nisu etnička skupina! Posebnost osjećaju možda tek zbog svog jezika. U selima podno Učke, Šušnjevici, Letaju, Brdu, Novoj Vasi i Jasenoviku, zovemo ga vlaški, dok govornici u selu Žejane svoj jezik nazivaju prosto žejanski, kaže nam govornica vlaškog i jedna od najpredanijih borkinja za njegov spas, ali i za očuvanje tradicije predaka koji su ga u Istru donijeli, Viviana Brkarić, osnivačica muzeja 'Vlaški puti' u Šušnjevici i voditeljica udruge 'Spod Učke'.

A Ćiribirski? To je, doznajemo, nekada bio možda i pomalo pogrdan naziv za govornike vlaškog i mnogima nije drag ali, svjesni magične privlačnosti riječi „čiri-biri“ i tradicije koju nose na sobom, u Šušnjevici danas čuvaju i sjećanje na taj naziv.

 I ne, „ćiribu-ćiriba“ nema nikakve veze s njime. A ćiribiribela, e, o njoj bi se još dalo diskutirati. Uostalom, pjesma je dalmatinska, a vlaški se dugo pričao u zaleđu Dalmacije. Tko zna!?

- Vjeruje se da je naziv 'ćiribirski' nastao od uzvika među lučkim radnicima. Dok su jedan drugom dodavali vreće i teret, vikali su „Cire!, Bire!“, odnosno „Drži!, Hvataj!“. Naravno, i to je danas na razini legende i ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je tako nastalo, ali, eto, legenda je takva, priča nam Viviana povijest ovog neslužbenog naziva vlaškog jezika.

Naziv ćićki pak ostaje vezan za sjever Poluotoka i govornike iz gorskih krajeva.

Visoravan Ćićarije i padine Učke

Plemena koja su ovaj vrijedni 'suvenir' davnog podrijetla donijela sa sobom, Zagoru su napustila vođena pozivima knezova Frankopana za naseljavanje Istre, krajem 14. stoljeća depopularizirane uslijed brojnih ratova i epidemija smrtonosnih bolesti.

Stigli su kao stočari i ovčari, pa se jedna grupa i zadržala na samom sjeveru Istre, duboko u visoravni Ćićarije, u selu Žejane, gdje su ovo bile glavne poljoprivredne grane. Uz to, s vremenom su postali i cijenjeni trgovci, prvenstveno ugljenom.

Žejane su danas najpoznatije po zvončarima

Brdo - jedno od sela u kojima se govori vlaški

Druga se grupa spustila do zapadnih padina Učke i njenog podnožja, smjestivši se u selima na potezu od Šušnjevice do Letaja.

Zamijenivši nomadski život stalnim domovima, doseljenici u kraj pod Učkom počeli su uzgajati krupniju stoku, ali ponajviše perad, pa su s vremenom postali prepoznatljivi kao trgovci pilićima i jajima.

Ipak, škrta zemlja, slabe mogućnosti zapošljavanja i zatvaranje rudnika, jednog od rijetkih mjesta gdje su, u izostanku kvalitetnog obrazovanja, mogli raditi, uskoro ih je potjerao u daleke zemlje. Istra je ostala bez dragocjenih nositelja dijela svog identiteta, ali New York i New Jersey, vidljivo je iz starih novinskih članaka, dobili su iznimno radišne doseljenike koji su se, prešavši najveću dionicu svojih putešestvija, i u Americi odlično snašli. Kako i ne bi?! Još u srednjem vijeku pješke su prešli Balkan.

Generacije učenika škole u Šušnjevici koja je imala i dio nastave na vlaškom

Život u Šušnjevici nekad

Karta rasprostranjenosti vlaškog iz 1926. godine

Iseljavanje u SAD

Neslavna Crvena knjiga UNESCO-a

1920.-ih godina, u Istri je bilo oko 2,5 tisuća govornika, što žejanskog, što vlaškog jezika. Danas ih je, nažalost, ostalo iznimno malo. U Šušnjevici, Novoj Vasi, Letaju, Brdu i Jasenoviku svega 60-ak.

- Došlo je do prekida prijenosa jezika s roditelja na djecu, tako da su izvorni govornici, oni kojima je to prvi jezik, uglavnom osobe starije od 50 godina, objašnjava Viviana.

Stvar donekle spašava velika iseljenička zajednica na istočnoj obali SAD-da gdje, prema procjenama iz 2019. godine, postoji još oko 250 govornika. Umirujuća je to brojka, no nedovoljna da sama po sebi spasi jezik koji je, nažalost, dospio u UNESCO-vu Crvenu knjigu jezika pred izumiranjem.

Borba za njegov spas vodi se stoga danas na nekoliko frontova, kaže nam Brkarić. Značajnu ulogu u ovome imaju Ekomuzej i interpretacijski centar „Vlaški puti“, a značajne napore ulaže i njena udruga „Spod Učke“.

Uz pomoć Područne škole u Šušnjevici te Osnovne škole Ivan Goran Kovačić u Čepiću, ove dvije ustanove posljednjih godina provode program "Očuvajmo naš jezik i tradiciju", usmjeren na prenošenje jezika na mlađe generacije i razvijanje pozitivnog odnosa prema kulturnoj tradiciji. Na inovativnim, digitalnim sadržajima koji ovdje nastaju, poput sinkroniziranih crtanih filmova i dokumentaraca, može im se samo pozavidjeti.

A tu je i Jezična igraonica Puljići /Ptičice, koju financiraju Ministarstvo kulture i Općina Kršan, u kojoj Viviana, uz pomoć nastavnice i izvorne govornice Marine Mikuluš, vlaškom jeziku podučava djecu od 3 do 14 godina, i trenutno 'u klupama' ima pohvalan broj od 16 učenika.

Marina Mikuluš

Lorena Prodan Stankić, interpretatorica tradicije Šušnjevice i vlaškog jezika u Ekomuzeju Vlaški puti

- Najviše su za jezik bili zainteresirani rumunjski etnolozi koji su dolazili u nekoliko navrata i zapisivali pričice i pjesmice. Nažalost, u starim knjigama rumunjskih autora ima i jako puno grešaka jer nas oni smatraju nekom izgubljenom braćom. U stvarnosti, govornici vlaškog jezika stoljećima su živjeli Dalmatinskoj zagori, a kasnije u Istri, i odavno nemaju nikakvih doticaja s krajem iz koga su došli, pa današnji jezik u sebi ima dosta čakavštine, ali i talijanskih i slovenskih riječi, pa i njemačkih, naročito u žejanskom. Žejanci su, naime, bili jako orijentirani na Austriju pa su, uz stanovnike Muna, jedini imali pravo prodavati ocat ili jasik na području Austro-ugarske. Tako su do Žejana stigle njemačke riječi, ali i češki motivi u narodnoj nošnji, veli Viviana.

Bojanka na vlaškom jeziku

Udruga 'Spod Učke' vlaški jezik promovira i organizacijom pjesničkih večeri, izložbama i projekcijom filmova, a nositelj je i projekta „(Ne)skrivena Istra“, koji tradiciju pripovijedanja spaja s filmskom umjetnošću, pa su u njenoj produkciji snimljeni filmovi poput „Je letrika ubila štrige?“, „Medižije kontra štrigarije“, „Spȃrte/Košare“, „Kontraband“, „Pre potok/Na potoku“, „Opletita boca/Opletena boca“ ,“Zavavik k utire/ Zauvijek zajedno“, u kojima se mogu čuti visoko ugroženi jezici poput vlaškog, žejanskog i istriotskog, ali istromletačkog (istroveneto) te čakavskog narječja, koji se tradicionalno govore u Istri.

U petnaestogodišnjem postojanju, dokumentiranjem i terenskim radom s govornicima te prikupljanjem jezične i etnografske o jeziku i zajednici, spasila je od nestanka brojne važne podatke, ali i stvorila iznimno zanimljiv materijal kojim ali i stvaranjem iznimno zanimljivog materijala.

Ekomuzej Vlaški puti

Posjetite Šušnjevicu

Jedna od najzanimljivijih priča o preživljavanju govornika vlaškog jezika u teškim vremenima je ona o kontrabandu – švercu namirnica iz bescarinske zone na Kvarneru tijekom talijanske vladavine -  kojoj je posvećen i Ekomuzej „Vlaški puti“ u Šušnjevici. A u njemu još uvijek možete čuti i kako zvoni vlaški jezik i naučiti pokoju riječ.

Za kraj, ostavljamo vam poziv za dolazak upravo na vlaškom.