Krasna Zemlja

boškarin s poštanske marke

VIDEO REPORTAŽA Najstariji boškarin Boško je najveća maza

Na didaktičkoj farmi u Vodnjanu svoje umirovljeničke dane provodi Boško, vjerojatno najstariji istarski boškarin.  Osim odmaklih godina koje nosi kao pravi gospodin krasi ga i blaga narav. Zato je mezimac posjetitelja, posebno djece koja ga redovito obilaze u njegovo domu na farmi udruge Istrian de Dignan.


 
3 min
Ivan Dobran

Na didaktičkoj farmi u Vodnjanu svoje umirovljeničke dane provodi Boško, vjerojatno najstariji istarski boškarin.  Osim odmaklih godina koje nosi kao pravi gospodin krasi ga i blaga narav. Zato je mezimac posjetitelja, posebno djece koja ga redovito obilaze u njegovo domu na farmi udruge Istrian de Dignan.

Boško, najstariji boškarin u Istri, maskota je didaktičke farme udruge Istrian de Dignan iz Vodnjana. Otkrivamo vam kako je preživio tešku bolest, kako je završio na poštanskoj markici Hrvatske pošte te kako je za njega pokrenuta i crowd funding kampanja. No prije svega koordinatora farme Denisa Sgagliardija pitamo je li to zbilja najstarije živuće istarsko govedo?

-Pa po našim saznanjima je, on je najstariji, sad ima punih 15 godina, ulazi u 16-tu godinu, većinom boškarini su bili radno blago, radna stoka, i njih su ljudi koristi do onog koliko su ih mogli najviše iskoristiti, do kud su oni najviše davali, a to je neki period između osam i deset godina. Nakon toga su išli u kobasice ili u šugo, kaže Denis Sgagliardi.

Mladi Sirijac je, zbog izgleda, Boška zamijenio za indijsku kravu

No ne i Boško. Poput svih domaćih bikova, kada više nisu za rad i rasplod, Boško je kastriran. Time zapravo od bika nastaje boškarin, taj simbol Istre kojemu se svi dive, objašnjava Denis.

-Jedna anegdota. Jedan dan je tu na farmu došao jedan dečko, Sirijac mladi, i bio je uvjeren da je to indijska krava di smo mu objasnili da ima jako puno sličnosti, Istra i Indija počinju sa I, imamo sličan oblik geografski i imamo sad slično i govedo, priča nam Denis.

Kako je mehanizacija preuzela njihov posao boškarini su gotovo izumrli. Devedesetih godina prošlog stoljeća ostalo ih je jedva 200-tinjak. Sačuvani su, prilično ironično, intervencijom poljoprivrednika koji su promovirali njihov uzgoj radi mesa pa danas u Istri ima preko 2000 grla. Boško je uspio zaobići i tu gastronomsku sudbinu te preko županijske agencije za ruralni razvoj (AZRRI) dospjeti u jedan od rijetkih umirovljeničkih domova za životinje i postao - maskota farme.

Sa svojih 1200 kilograma Boško je najveća maza na farmi

-On bi se po cijele dane četkao, to je nešto u čemu uživa.  Ogroman je, velika beba ga ja zovem. Voli se mazit, ima tonu i 200 a ponaša se kao da je beba. Voli da ga hraniš, da ga češkaš. Iako je ogroman, izgleda opasno, ima opasan pogled i rogove Boško je sasvim bezopasan, kaže nam kuhar udruge Istrian de Dignan Emilio Zonta.

- Nevjerojatno je kako je on miran, ovako velik, i kako on dođe sa svojom glavom među 15-20 ljudi i pusti bez problema da se svi slikaju, kaže Denis, i dodaje kako, posebno za osobe s posebnim potrebama ili nekom vrstom invaliditeta, blizina životinja ima terapeutski učinak.

Bio je model za istarsko govedo na seriji markica Hrvatske pošte

Kada se u Bošku rodila ljubav prema poziranju nije nam poznato. No završio je tako, kaže Denis, i na poštanskoj markici Hrvatske pošte.

- Ma on je veliki frajer, Boško je maneken i glumac samo takav, ni mi ne znamo di je sve glumio. Znači on je i u Jurini i Franini bio, i na kalendarima razno raznim, kaže Denis Sgagliardi

Ipak nije sve uvijek bilo bajno. Prošle se godine ovaj glumac teško razbolio. Iako su svjesni da je gotovo dvostruko stariji od prosječnog boškarina u udruzi na njegov odlazak još nisu spremni. Posebno je za njega vezan Emilio Zonta.

-Ne želim ni mislit o tome, ono, šta će biti jednog dana s njim. Jer će mi falit, već sam se zaljubio tako reći njega, u takvu životinju kojoj možeš prići i sve, i mazit ga i zagrlit ga a da ti neće ništa. To nisam u životu doživio, kaže Emilio.

Crowd funding kampanjom prikupljen novac za operaciju koja je Bošku spasila život

Prije otprilike godinu dana na stražnjoj nozi pojavila se kvrga koju nitko isprva nije preozbiljno shvaćao. Ali bolest je brzo napredovala.

- Ja kad sam bio na dogovoru za posao tu u petom mjesecu, kad smo se razgovarali, to je bilo malo kao šaka, a kad sam došao u 7. mjesecu bilo je kao dvije šake, operirali smo ga u desetom mjesecu a kvrga je već bila veličine nogometne lopte, prisjeća se Denis.

Operaciju su izveli slovenski veterinari. A 20.000 kuna za nju udruga je pribavila crowd funding kampanjom. I dok su veterinari velikodušno pričekali da se novac sakupi, Hrvatska pošta je dodala iznos koji je nedostajao.  Danas je Boško opet zdrav a pred njim je, nadaju se u udruzi, još mnogo sretnih godina.

-  Sad hoda, stalno šeta tu po farmi, vidi se da mu je dobro. Uživa ja mislim. Ima svog cimera, to je naša Jaka, pas, skupa spavaju u štali, nerazdvojni prijatelji, priča Emilio Zonta.

Boška možete posjetiti na didaktičkoj farmi u Vodnjanu

-Plan je nastavit dalje s njim kao do sada, da on u miru ovdje uživa, da ima za jest, da ima za pit, da bude tetošen, njegovan kao i uvijek, i kad dođe kraj će doći kraj, mislim kao i nama ljudima tako i njima ali evo nadamo se nar još 15 godina ako ne i više, smije se Denis.

Ako želite posjetiti Boška, pomilovati ga i s njime se slikati, to možete učiniti u Vodnjanu na didaktičkoj farmi udruge Istrian de Dignan.


Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.