HERCULANEA - dugi
Kultura

"GODINAMA SAM MISLIO DA SAM OD TEFLONA"

Aco Stanković u Puli o depresiji: "Ruke su mi se toliko tresle da nisam mogao juhu pojesti nakon nekih emisija"

"Neki šute i trpe, neki piju i trpe, neki se drogiraju i trpe. Neki odu liječniku i izliječe se, a neki dignu ruku na sebe. Vrijedi se boriti jer 80 posto ljudi koji imaju maju dijagnozu kliničke depresije i potraže medicinsku pomoć, može dobro živjeti s tom bolešću", istaknuo je Stanković


 
4 min
Zoran Angeleski ⒸFOTO: Manuel Angelini

"Neki šute i trpe, neki piju i trpe, neki se drogiraju i trpe. Neki odu liječniku i izliječe se, a neki dignu ruku na sebe. Vrijedi se boriti jer 80 posto ljudi koji imaju maju dijagnozu kliničke depresije i potraže medicinsku pomoć, može dobro živjeti s tom bolešću", istaknuo je Stanković

- Moj posao je takav kakav je, ja sam svjestan sam da me donekle upropastio, ali ja volim razgovarati s ljudima i, eto, radim ga i dalje. Ja bolujem od depresije 'F32, 1', što je u medicinskoj klasifikaciji srednji stupanj depresije. Da imam 'F32,2', teški oblik, ja ne bih sada bio ovdje, niti bih mogao raditi svoj posao. Srećom, ja ipak mogu raditi i preporuke moje psihijatrice bio je: "Radi dok god možeš zato jer je za tebe rad terapija", kazao je sinoć na pulskom Sajmu knjiga poznati novinar Aleksandar Stanković,  urednik i voditelj emisije Nedjeljom u dva, predstavljajući svoju novu knjigu "F32" (u izdanju Telegrama), svojevrsni nastavak njegove prve hit-knjige "Depra", u kojoj autor piše o reakcijama čitatelja nakon izlaska prve knjige.

Njegova osobna trauma dodirnula je duše mnogih koji su osjetili potrebu ne samo ispričati svoju priču nego se i pokušati izliječiti.

- Nakon objave "Depre" prilazili su mi mnogi susjedi iz kvarta. Šetam psa dvaput dnevno. Prilazili su mi i bez ikakve molbe, ne tražeći ništa, ispričali mi svoje iskustvo s depresijom ili iskustvo svog bliskog člana obitelji ili prijatelja kazao je autor.

"Moj je posao izrazito stresan. Godinama sam mislio da sam ja od teflona, da se to od mene odbija ili da prolazi kroz mene. Nakon nekih emisija ruke su mi se toliko tresle da na ručku kod mame nisam mogao juhu pojesti, nisam mogao ruku prinijeti ustima. Tada sam takve situacije liječio fizičkom aktivnošću. Otrčim pet kilometara prorade serotin, endopin i  dopamin i onda je ok. Međutim, nakon određenog vremena, kada su mi se pojavile baš snažne manifestacije depresije, tada fizička aktivnost nije 'igrala', niti se u tom stanju preporučuje, kazao je svom sugovorniku, duhovitom novinaru i piscu Emiru Imamoviću pred natisnutom publikom u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja.

Mlada djevojka: "Moja mama u depresiju nije vjerovala. Za nju je to bila isprika za lijenost"

Stanković je sinoć pročitao i pismo mlade djevojke iz Švicarske, koja otvara njegovu novu knjigu.

"Poštovani gospodine Stankoviću,

moje ime je Slavica, imam 19 godina i živim u Švicarskoj od svoje 12. godine. Selidba u stranu državu bila je dobra odluka za našu obitelj, ali početak dugog pakla za mene. Vrlo brzo su se počeli pojavljivati moji simptomi, no depresija mi je dijagnosticirana tek prije dvije godine. Dvije godine sam pokušavala sa psihoterapijom i lijekovima poboljšati svoje stanje, no sve se samo pogoršavalo. Tek nakon odlaska u kliniku na osam tjedana moje se stanje stabiliziralo. No stalno me vreba strah da jedan dan opet neću izaći iz kreveta i da će moj život izgubiti smisao. I sve to prati jedna velika samoća. Vašu novu knjigu “Depra” pročitala sam a da je nisam ispustila iz ruke. Osjećala sam se kao da me napokon netko razumije i da nisam sama. Osjećala sam se shvaćeno. Kao da pričam s prijateljem. Napokon sam shvatila da nisam sama i da ima smisla boriti se protiv te okrutne bolesti. No najviše Vam hvala na destigmatizaciji psihičkih bolesti. Moja mama je imala velike probleme s razumijevanjem mojeg stanja i više-manje u depresiju nije vjerovala. Za nju je to bila isprika za lijenost, što je moju situaciju još više otežavalo. Nakon što je vidjela epizodu vaše emisije, kupila je knjigu i također je brzo pročitala. Vaša emisija dala joj je motivaciju da me pokuša razumjeti. Ne mogu vam opisati sreću i nadu koju mi je to donijelo. Lijep pozdrav".

'Vjerujem da je moja osobna trauma dodirnula duše mnogih koji su osjetili potrebu ne samo ispričati svoju priču, nego se i pokušati izliječiti. U drugoj knjizi pišem o reakcijama ljudi i o 30-ak slučajeva ljudi koji su mi se obraćali i ispričali svoje priče, a ja sam ih malo literarizirao i prepričao ih', naglasio je.

- Neki šute i trpe, neki piju i trpe, neki se drogiraju i trpe. Neki odu liječniku i izliječe se, a neki dignu ruku na sebe. Tako to ide s depresijom. Kroz vlastiti primjer borbe s depresijom pokušavam dati nadu drugim ljudima koji su u sličnoj situaciji, kazao je i nastavio.

Nakon promocije autor je potpisivao knjige

"Vrijedi se boriti jer 80 posto ljudi koji imaju maju dijagnozu kliničke depresije i potraže medicinsku pomoć, može dobro živjeti s tom bolešću", istaknuo je Stanković.

Njegova nova knjiga "F32" podijeljena je u dva dijela: prvi donosi reakcije na prvu knjigu, u njemu autor ispisuje upravo te susrete i iskustva koje je doživio s ljudima na koje je njegova knjiga utjecala, a drugi, nazvan 'Slučajevi', donosi priče koje je imao prilike čuti, što u svojem procesu liječenja, što od drugih ljudi.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.