Predavanje o prapovijesnom gradinskom naselju Monkodonja, jučer je u "Školi na Placi" u Premanturi održala arheologinja prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić koja je na temi Monkodonje magistrirala 1997., a 2001. godine doktorirala s temom prapovijesnih gradina Istre.
Koliko je zanimanje za Monkodonju u kojoj se život odvijao od 1800. do 1200. godina prije Krista, svjedoči veliki broj prisutnih na ovom predavanju u organizaciji Fenoliga - udruga u kulturi i Javne ustanove Kamenjak te uz potporu Općine Medulin.
Veliko zanimanje za predavanje o Monkodonji
Na samom početku predavanja, Buršić-Matijašić istaknula je da se s gradinama bavi već 40 godina, a prve poticaje dobila je iz Pismohrane Arheološkog muzeja Istre, gdje su se nalazili spremljeni podaci Borisa Baćića vrsnog poznavatelja terena Istre.
- Od oko 450 lokaliteta diljem Istre, posjetila sam sigurno njih 80 posto. Gradine su dio mog znanstvenog i stručnog rada o kojima sam napisala vrlo mnogo tekstova. Sagledala sam ih s topografskog i antropološkog stanovišta, ali i jezikoslovlja. Mislim da je svaki naš rad vrlo važan jer odaje trenutak postojanja nalazišta koji se mijenja u vremenu i prostoru, poručila je Buršić-Matijašić.
U arheologiji se riječ gradina (veliki grad) upotrebljava za naselja na uzvisinama od prapovijesti do srednjeg vijeka, istaknula je Buršić-Matijašić, te navela da termin u širem smislu obuhvaća sva nalazišta na dominantnim položajima s utvrđenjima izgrađenim od trajnog materijala, a u užem smislu označava sva mjesta trajnog boravka manjih ili većih prapovijesnih zajednica, koja su samim geografskim položajem pružale određeni stupanj sigurnosti od iznenadnih napada, mogućnost kontrole i promatranja bliže okoline te uvjeta za organizaciju obrane.
O nastanku prapovijesnih gradina, pa tako i Monkodonje, Buršić-Matijašić navodi neke od teorija - indoeuropske migracije početkom brončanog doba, balkansko-panonske ili egejske migracije na početku željeznog doba te rimska osvajanja. Kao drugi uvid u nastanak gradina ističe uvjetovanost ekonomskim i socijalnim prestrukturiranjem na kraju brončanog ili na početku željeznog doba.
Imala je oko tisuću stanovnika - ilustracija s predavanja
O stanovnicima Monkodonje zna se da su bili Indoeuropljani te da su se bavili poljoprivredom, stočarstvom, skupljanjem morskih plodova te da su izrađivali keramiku, što je sve nađeno na lokalitetu, a po konstrukciji objekata pretpostavlja se da je na lokalitetu živjelo oko tisuću ljudi.
Keramika - ilustracija s predavanja
Jedna od zanimljivosti koju je navela Buršić-Matijašić je da su nalazi kostiju pokazali da je prehrana stokom bila značajno zastupljenija od one s lovom, pa je tako u novim istraživanjima pronađeno 2115 ostataka domaćih životinja i samo 36 komada divljih.
- U manjoj mjeri konzumirali su se plodovi mora, poput školjaka, puževa, rakova i riba. O hrani biljnog porijekla govorimo na temelju nalaza ostataka žitarica; pšenice, ječma, prosa i zobi. Bilo je i mahunarki; lećastih grahorica, grašak, graholik i bob. Iako su pronađene veće količine sjemenka grožđa, o maslinama nema spomena, rekla je.
Neki od nalaza na Monkodonji su šalice, pehari, kantharosi, vrčevi, boce, zdjele i zdjelice, lonci, poklopci, žlice, a kao važniji na predavanju su spomenuti tronošci i grijači.
Tronošci - ilustracija s predavanja
- Radi se o keramičkom postolju, na koje se mogla postaviti posuda ili je ona već bila integrirana u samu konstrukciju te su služila kao neka vrsta pokretne peći. S prednje strane imaju nadsvođeni lučni otvor, a u slučaju iz Monkodonje, ploča iznad otvora bila je ukrašena. Ornament se sastoji od kombinacije kružnih koncentričnih kanelura oko bradavičastih ukrasa, paralelnih lučnih kanelura i udubljenja točkastih motiva, opisala je pokretne peći.
Pokretne peći - ilustracija s predavanja
Jedan od rariteta s Monkodonje su svakako zagonetni krušni idoli ili enigmatske pločice. Njihova namjena je vrlo raznoliko tumačena, veli Buršić-Matijašić, te navodi da je vjerojatno riječ o posebnom kodeksu namijenjenom elitnom vladajućem sloju.
- Kao posebnosti ističu se mogućnosti da se radi o nekoj vrsti kalendara, računskim zapisima, kultnim zapisima, a čak i kao oblik prapisma, te se zbog svega navedenog još uvije kategoriziraju kao zagonetni-enigmatski predmeti. Na području Monkodonje pronađeno je šest takvih predmeta, a svi su pronađeni na sjeverozapadnom dijelu akropole za koju se pretpostavlja da je bila boravište vladajuće elite. Njihov pronalazak potvrđuje značaj Monkodonje i njezinih stanovnika, koji su time bili povezani i uključeni u veliku mrežu razmjena dobara, iskustva i znanja, tog vremena, istaknula je.
Zagonetni krušni idoli ili enigmatske pločice - ilustracija s predavanja
Kao još jednu posebnosti Monkodonje, Buršić-Matijašić navela je obližnju okomitu jamu duboku oko 50 metara u sjeverozapadnom podnožju.
- Širi prostor oko jame uređen je ljudskim djelovanjem, Klesanjem je zaravnat prostor oko samog otvora, dok je na zapadnom rubu podignut niz okomito usađenih monolitnih blokova. Na uzvišenom dijelu, prema zidinama naselja, mogu se prepoznati blokovi koji strše poput para rogova nada zaravnatom stepenastom stijenom. Vjerojatno su predstavljali svečana prijestolja s kojih se moglo rukovoditi s posebnim obredima oko jame. Danas se u jami nalazi velika nakupina nabacanog kamenja i raznog otpada, upozorila je.
Jama kod Monkodonje - ilustracija s predavanja
Posebna zanimljivosti je svakako bio i pronalazak jantara, za koji Buršić-Matijašić navodi da je došao s Baltika.
Jantar - ilustracija s predavanja
Prisutne je dojmio i način pokapanja u kamenom sanduku.
Kameni sanduk - ilustracija s predavanja
Buršić-Matijašić se dotakla i srednjovjekovne masovne grobnice nađene na lokalitetu 1999. godine, te navela da se početkom istraživanja mislilo da se radi o prvim grobovima iz brončanog doba izvan vanjskih zidova naselja.
- Nisu pronađene grobne konstrukcije i smatralo se da se radi o sekundarnom položaju nakupine kostiju, koje su naočigled bile bačene uz podnožje zidina. Kosturni ostaci stavljeni su u udubinu razrušenog dijela zida i prekriveni urušenim kamenim blokovima s namjerom što bržeg sahranjivanja. Za datiranje su bile korisne dvije brončane naušnice nađene u nakupini kostiju, te pločica od gline s urezanim ukrasima. Radi se o naušnicama buzetskog tipa s tri karičice koje su bile česte na području ranosrednjovjekovne Istre i mogu se naći na barbariziranim nekropolama šestog i sedmog stoljeća, kaže o masovnoj grobnici, te navodi da se po nedostatku priloženih predmeta u grobovima i načinu sahranjivanja nameće zaključak da se radi o žrtvama masakra.
- Rezultati antropološke analize pokazali su da se radi o 36 pojedinaca, ženama i muškarcima te djece u manjem broju. Nakupine kostiju sadržavale su u većem broju kosti desne nadlaktice, a analizom su se ustanovili tragovi namjernog odsijecanja ruku muškaraca. Osim toga i na drugim kostima ustanovljeni su tragovi povreda i udaraca, kazala je Buršić-Matijašić.
