Kultura

PREMIJERA VEČERAS U 18 SATI

BILI SMO NA PRETPREMIJERI "BIJELOG KLAUNA" U INK-u Boje su u nama! Cijelu predstavu djeca u publici bila su emotivno uživljena

Bilo je, doduše, u našoj blizini malih, krajnje simpatičnih 'iskakanja', poput jednog dečkića u predzadnjem redu koji se stidio svakog približavanja cure i dečka na sceni, pa bi okretao leđa i naslanjao se na svog najboljeg prijatelja iz vrtića. Kada je na sceni kćerka krotiteljia lavova (glumi je Claudia Šuster) poljubila u obraz dječaka, glavnog junaka (glumi ga Nicolas Grizila), dok se skrivao naš je stidljivko rekao: "Pa ovo nema smisla". Bit će ga, biti, dječače moj, ohoho


 
3 min
Zoran Angeleski
Foto: Karlo Čargonja

Bilo je, doduše, u našoj blizini malih, krajnje simpatičnih 'iskakanja', poput jednog dečkića u predzadnjem redu koji se stidio svakog približavanja cure i dečka na sceni, pa bi okretao leđa i naslanjao se na svog najboljeg prijatelja iz vrtića. Kada je na sceni kćerka krotiteljia lavova (glumi je Claudia Šuster) poljubila u obraz dječaka, glavnog junaka (glumi ga Nicolas Grizila), dok se skrivao naš je stidljivko rekao: "Pa ovo nema smisla". Bit će ga, biti, dječače moj, ohoho

Kada klinci dječjih vrtića u punom kazalištu ostanu emotivno užviljeni i fokusirani na skoro jednosatnu izvedbu, već je i to dobar znak za predstavu, a upravo je tako bilo za jutrošnje pretpremijere "Bijelog klauna" u INK-u.

Bilo je, doduše, u našoj blizini malih, krajnje simpatičnih 'iskakanja', poput jednog dečkića u predzadnjem redu koji se stidio svakog približavanja cure i dečka na sceni, pa bi okretao leđa i naslanjao se na svog najboljeg prijatelja iz vrtića.

Kada je na sceni kćerka krotiteljia lavova (glumi je Claudia Šuster) poljubila u obraz dječaka, glavnog junaka (glumi ga Nicolas Grizila), dok se skrivao naš je stidljivko rekao: "Pa ovo nema smisla". Dodali bismo da će mu se već za koju godinicu smisao itekako pojaviti, pa i opsesivno obuzeti.

U ulozi bijelog klauna - Nicolas Grizila

Utemeljena na kultnom dječjem romanu Damira Miloša, u režiji Luke Mihovilovića te u izvedbi odlično uvježbanih polaznica i polaznika Dramskog i plesnog studija INK, predstava priča toplu, slojevitu i vizualno dojmljivu priču o odrastanju i prihvaćanju drugog i drugačijeg.

Prepun inspirativnih životnih lekcija za male, ali i za nas odrasle, 'Bijeli klaun' nas poziva da pogledamo vanjski, kao i unutarnji svijet nekim drugim očima. U malim stvarima prepoznati velika čuda.

Priča je ovo o svijetu koji sve više liči na cirkus i o cirkusu u kojemu se kao u svijetu u malom rađaju radosti, spoznaje i ljubav.

Dinamične i vrlo sugestivne scene, poput one sa zmajem ili akrobatskim dionicama, na pravom mjestu održavaju ritam s dotad tužnijim dijelovima priče o dječaku, mladom nesuđenom klaunu koji ne razlikuje boje; sve vidi sivim.

U potrazi i rješavanju problema s bojama, dečku pomaže slijepi, ali mudar starac kojeg igra Aleksandar Bančić.

U predstavi sudjeluju još i Noa Ilić, Paulina Galant, Noel Smailbašić, Noah Cvijanović, Mark Marić, Noa Pavlinović, Lina Šuran, Tihomil Pletikos, Anna Štifanić, Lena Devedžić, Lucas Angelini, Marta Rosanda i Zora Cvijanović.

Možda je bolje na ovom mjestu prepustiti riječ dramaturginji Dini Vukelić: "Neobični dječak, sin roditelja klaunova, opire se nastavljanju obiteljskog zanimanja zbog svog daltonizma i nesnalaženja u ulozi zabavljača koji akrobatskim vještinama i 'klaunerijama' nasmijava publiku u šarenom, a za njega bezbojnom cirkuskom svijetu.

Njegova sudbina prati se kroz zgode i nezgode, ponajprije spoznaje i učenja o bojama koje postaju mnogo više od njihova osnovna značenja; putem boja dječak uči o sebi, o svojoj svrsi, o ljudima i okolini, a ponajviše o različitosti i prihvaćanju emocija - osobito tuge".

Predstava donosi vizualno dojmljiv cirkuski svijet koji je daleko od puke razonode već je polazište za rastvaranje priče o odrastanju i prihvaćanju drugog i drugačijeg.

Mora li jedan mali klaun ispuniti očekivanja svojih roditelja?

Mora li on biti, baš poput svih drugih klaunova, pun boja, duhovit i zabavan?

I kako se nositi s tugom, sivilom, a katkad i crnilom u nemilosrdnom svijetu koji okružuje i nas same?

"Bijeli klaun" na granici je realnosti i fantastike. Kazališni imaginarij "Bijelog klauna"  izrazito je sceničan zbog snažne vizualnosti utkane u njemu i klaunskih izvedbi koje su na razmeđu između gegova, komedije i tragikomedije.

U njima se na indirektan način progovara o ljudskoj prirodi i potrebi za smijehom ili pak bijeg od realnosti.

S druge strane, veli dramaturginja Vukelić, kroz lik se dječaka koji bi trebao postati klaun - i to atipični bijeli klaun - dotiču pitanja tolerancije i obgrljivanja tuge kao odraslog puta u realnost.

Claudia Šuster

Nakon večerašnje premijere, slijede izvedbe prekosutra, u četvrtak u 18 sati (tada uz prijevod na znakovni jezik za gluhonijeme i nagluhe osobe), te ove subote u 11 sati. U planu je 11 izvedbi, koje bi trebalo pogledati oko 5.000 djece.


Fotografije: Karlo Čargonja

Nastavite čitati

Pula
 

Smrtonosna operacija kuka

Naizgled rutinska operacija završila je fatalno. Tijekom nedjeljne večeri na kirurgiji pulske bolice poklopilo se nekoliko detalja koji su doveli do kobnog ishoda. Je li se smrt mogla izbjeći? Odgovor će dati istraga pulskog Županijskog državnog odvjetništva

Pula
 

Puna Portarata za brončane Puležane! Niko Vukmir: Došao sam, puknuo je, i najbolje je ispalo

Hvala vam što ste došli u ovakvom broju. David i ja smo prije pričali i mislili smo da će doći samo naši roditelji, kazao je Vukmir pred punom Portaratom * Nema ljepšeg nego kad ljudi iz tvog grada prepoznaju kad nešto dobro što napraviš. Vjerujem da su uživali svi oni koji su nas pratili. Malo smo vas morali staviti pod stres u zadnjoj utakmici, ali ne bi to bili mi kad ne bi tako bilo. Ali eto, uspjeli smo i napravili najveći rezultat u povijesti hrvatskog futsala, rekao je Mataja 

Pula
 

Od brojnih liga do gašenja: Gdje je nestao amaterski mali nogomet u Puli?

Nekada je mali nogomet u Puli bio sinonim za rekreaciju; šutirala se lopta na svakom igralištu, livadi, parku i u svakom prolazu gdje su dva postavljena kamena mogla poslužiti kao gol. Gotovo  svaka ulica imala je svoju ekipu; jedan je kvart igrao protiv drugog, razred protiv razreda, škola protiv škole. Nastala je “Moja ulica moja ekipa” 1978. godine, a o tome koliko je bila popularna dovoljno je reći da je već 1980. godine okupila čak 117 ekipa

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.