"Zoran Janjetov je čovjek kojem su se ostvarili snovi", sažeo je Andrea Matošević impresivnu biografiju slavnog strip crtača, ilustratora i grafičkog dizajnera bogate međunarodne karijere iz Novog Sada, koji je bio njegov gost na subotnjem Doručku s autorom 29. Sa(n)jam knjige u Istri.
Janjetov (Subotica, 1961) je bio zanimljiv sugovornik pun fantastičnih priča iz svoje bogate karijere koja uključuje i dugogodišnju suradnju i prijateljstvo s kultnim 94-godišnjim čileansko-francuskim umjetnikom Alejandrom Jodorowskym, avangardnim redateljem, glumcem, piscem, glazbenikom, neponovljivim psihodeličnim vizionarom, najpoznatijim po filmovima Sveta planina (1973), El topo (1970), Sveta krv (1989), kao i autobiografskoj trilogiji 'Ples realnosti' (2013), 'Beskrajna poezija' (2016) i dokumentarac 'Psihomagija'.
- Jodorowsky ti da scenarij i imaš potpuno odriješene ruke. On ne daje nikakve komentare osim tehničkih, pa kaže: "Ovaj lik tu na slici ne govori nego misli, samo promjeni onu kvačicu u balončiću. Ili bi me upozorio: 'Moraš biti čitljiv, bavi se stripovskim pripovijedanjem, a to znači da kad čitatelj stavi svoje oči na slijedeći kadar, njegove oči moraju odmah biti na ključnom dijelu tog kadra koji priča priču. Možeš oko toga crtati milijun ukrasa, ali ako su ukrasi ugrozili priču, to je poraz, to je glupost. Bolje ostaviti šturo ako to služi priči'. To je jedna stvar koje se strahovito i dalje držim, da stvari teku, i bez teksta i bez razumijevanja jezika, kazao je Janjetov.
Njemu su filmovi Jodorowskog grozni, iako je itekako svjestan da on zna svoj posao, no da subverzivno i namjerno radi greške u snimanju filmova. Janjetov više voli holivudske filmove, i od filmova Jodorowskog draži mu je, kako se našalio, 'Tarzan u New Yorku'.
- Inkal je nastao kao refleksija Jodorkowskijevog najambicioznijeg, nikad realiziranog filma Dina. Mislim da je Inkal najbolji ‘film’ Jodorowskog , kaže Janjetov.
Incal je serija francuskih grafičkih romana koju je napisao Alejandro Jodorowsky, a izvorno ilustrirao Jean Giraud Moebius.
Od tada je, veli, počeo primjećivati milijun grešaka u stripovima i filmovima u kojima se ljudi nisu trudili oko toga. "Te me greške bodu dok čitam ili gledam, ali ne namećem to ljudima; ne idem okolo i objašnjavam: "Jao, vidi kako je ovaj upotrijebio pogrešan objektiv, kako sve pogrešno traje". Ne, to samo mene boli, duhovito je nastavio Janjetov.
Janjetov od 1987. počinje raditi za velike francuske izdavače stripova. Za Les Humanoides Associes, od 1987. do 1995. radi crteže i kolor za seriju Avant L’Incal, po scenariju Alejandra Jodorowskog, u šest knjiga. Od 1997. do 2007. s Jodorowskym i Fredom Beltranom radi strip-serijal Les Technoperes u osam knjiga, a 2008. sudjeluje u projektu Les Armes du metabaron (Jodorowsky/Charest/Janjetov).
Od 2010. do 2012. radi s Jodorowskym na seriji Ogregod (dvije knjige u izdanju Delcourta). Kolorist je i za albume drugih crtača (Jean Giraud Moebius, dva albuma L’Incal i jedan La folle du Sacre-coeur, Victor de la Fuente, Aliot), ilustracije za Le Monde, L’Express, enciklopediju Larousse, plakate za glazbene (Rock en Seine) i strip festivale.
Na poziv Frankfurtskog sajma knjiga 2006. godine Janjetov sudjelovao je u projektu Comanga, u kojem je japanska strip-autorica Nao Yazawa predstavljala istočnjački, a Zoran Janjetov zapadni pristup stripu.
Pohvalio je posebno glazbenu kvalitetu pulskog autora Nemanje, s koji je uspostavio prijateljski odnos.
- On mi se javio jer je 'jodorowskijevac' i jer prati stvari koje radim. Nakon dva maila smo kliknuli i postali prijatelji. Kad su prvi put došli svirati u Novi Sad, otkinuli smo koliko je to moćno i dobro. Uklapa se u sve ono što ja slušam. Meni je bitan 'groove', kotrljanje, da crnci sviraju; Luka nije crnac, ali je taj duh u pitanju. Na funk osnovama ugrađena je ta psihodeličnost, sve što se meni sviđa. Odmah smo postali bliski, Luka ima godina kao i moj sin, ali nemam nikakvu barijeru, kao i sa svojim sinom, kazao je Janjetov.
U muzičkom kontekstu treba podsjetiti da je 80-ih godina Janjetov usko surađivao s glazbenikom Mitrom Subotićem Subom (1961-1999), pomogavši mu i u izboru umjetničkog imena Rex Ilusivii, a krajem 1983. Janjetov se pridružuje kao pjevač novosadskom bendu Heroina, s kojim je 1985. snimio jedan album. Treba reći da je radio i glazbene spotove za Ramba Amadeusa.
Boris Rašeta: "Tito je bio rođeni glumac, od početka je bio svjestan te svoje dimenzije"
Uvertira u večernji program bilo je pak predstavljanje knjige Borisa Rašete: „Tito povjerljivo i osobno“ (24sata, Fraktura). U programu Intime uz Borisa Rašetu, govorili su Goran Gavranović, koji je uz Seida Serdarevića urednik knjige, i voditelj programa Andrej Nikolaidis.
Boris Rašeta (foto: Matija Šćulac)
„Boris Rašeta je bazirao knjigu na podacima o Titu koji bi u svim drugim djelima bile fusnote. Život je glavna radnja ove knjige,“ kazao je Gavranović.
- Pišući knjigu slijepo sam se držao autentičnosti. Ovo je virenje kroz ključaonicu Titove radne sobe, ali ne i spavaće sobe. To je način na koji je Machiavelli pisao "Vladara“, kazao je Rašeta koji je istraživanjima došao do knjige koja predstavlja Tita od krvi i mesa, i političku ličnost i njegovu psihologiju.
"Tito je bio rođeni glumac, a od svog samog početka bio je svjestan svoje dimenzije", kazao je Rašeta.
Veliki pljesak i srca publike s pravom je osvojio je Emir Imamović Pirke, dragi suradnik Sajma, ovaj put u ulozi autora. U Sutonu uz knjigu premijerno je predstavljen njegov roman „Plan savršenog neuspjeha“ (V.B.Z.).
Emir Imamović Pirke: "Meni je pisanje proze beskrajni neugrozivi prostor slobode“
Andrej Nikolaidis ovaj put kao voditelj-prijatelj svoje je mišljenje o romanu sažeo riječima: „Bravo majstore!“.
Emir Imamović Pirke (foto: Matija Šćulac)
- Ozbiljnost Imamovićevog teksta je kroz njegove romane rasla, ono što je egzistencijalno i moćno ovdje je doživjelo vrhunac. Ovaj je roman stara dobra ljudska drama. U "Planu vlastitog neuspjeha" Imamović uspijeva napisati balkanski ekvivalent američkom neorealističkom romanu, kazao je Nikolaidis.
Istaknuo je da je ovaj roman Pirketov književno najvrijedniji tekst i kazao: "Propast tog čovjeka, njegovog glavnog junaka, iznimno je uvjerljivo napisana. On to čini hladnim tonom, u njegovim iskazima nema nikakve patetike. Čovjek propada pred našim očima. Tone u savršenom ritmu koji vodi do dna".
„Meni je pisanje proze beskrajni neugrozivi prostor slobode“, kazao je Pirke, čiji je „Plan“ duboko introspektivan tekst, a pišući ga stalno se morao suzdržavati da ne bude zabavan.
Mirko Ilić: "Zahvaljujući Mladenu Lučiću Lucu imao sam svoju prvu samostalnu izložbu stripa"
U 'Životu u oblacima' gost je bio umjetnik svjetskih referenci Mirko Ilić, koji je u Pulu na Sajam došao iz New Yorka, preko Münchena, a s njim je o stripu, ilustraciji i Miltonu Glaseru razgovarao povjesničar umjetnosti i kustos Mladen Lučić Luc.
Mirko Ilić (foto Matija Šćulac)
- Nismo se vidjeli 30 godina. Ljudi kao što je on dali su mi šansu dok sam bio tu. Zahvaljujući njemu imao sam svoju prvu samostalnu izložbu stripa, kazao je Mirko Ilić o Mladenu Lučiću Lucu i zaradio veliki pljesak publike, a bila je to jedna od najposjećenijih ovogodišnjih sajamskih promocija.
Luc je, naime, bio kustos prve Ilićeve izložbe 1977. godine u Studentskom centru i ispunio sve snove tada mladog umjetnika u vremenu "kada su kustosi bili u funkciji arta".
Ovaj je Život u oblacima bio i vizualno zanimljiv: publika je mogla vidjeti i brojne radove Mirka Ilića, između ostalih i njegovu naslovnu stranicu časopisa Time bez naslova, za koju je osvojio brojne nagrade, kao i stripove, koje je počeo crtati ponovno nakon 40 godina u vrijeme korone.
Predstavljena dvodijelna monografija Matije Ferlina
Na kraju sajamskog dana veliki pljesak dobili su Matija i Mauricio Ferlin, dugogodišnji suradnici Sajma čiji je umjetnički rukopis utkan u brojne sajamske programe i događanja. U 'Životu u oblacima' predstavljena je dvodijelna monografija Matije Ferlina u izdanju Oaze: Staging An/D Archive, čiji su autori Matija Ferlin, Mauricio Ferlin, Tina Ivezić i Maja Kolar te M/F Lea Rafolta.
S promocije monografija o Matiji Ferlinu (foto: Matija Šćulac)
Ovo dvodjelno izdanje o djelovanju autora, plesnog umjetnika i koreografa Matije Ferlina, koje dokumentira različite vizualne aspekte njegova rada sa nizom bliskih suradnika (kostimografija, fotografija, scenografija, grafički dizajn, dramaturgija) funkcionira kao bogata kolekcija s preko 500 fotografija i srodnih ilustracija.
Uz Matiju Ferlina, o monografiji su govorili Maja Kolar, Mauricio Ferlin, Iva Nerina Sibila i Paola Orlić.
A ovu lijepu priču zaokružimo riječima Mauricia Ferlina: "Ova knjiga je živi proizvod koji funkcionira u svojoj životnosti kao i kazalište".
Histrokozmos je kroz Sagu o vinu predstavio Med i Teran. Bila je to, kako je točno poentirala sjajna Roberta Razzi, posveta motovunskoj vinskoj priči i motovunskom teranu koji promiče pet vinara, „pet motovunskih mušketira koji vraćaju Motovun na velika vrata hrvatskog vinarstva.“ Njihovi predstavnici bili su Nikola Benvenuti i Stiven Valenta, a objasnili su da je njihova misija zajedničkim nastupom na tržištu ujediniti vrhunsku kvalitetu i količinu, s ciljem prepoznatljivosti na vinskoj sceni. Dojmljiva je njihova priča iz povijesnih izvora prema kojoj se prije 400-tinjak godina motovunski teran prodavao u malim dozama kao lijek u ljekarnama čak i u Austriji. Šarmantan, mudar i pametan u Histrokozmosu je, kao i uvijek, bio Sinan Gudžević.
Foto: Tanja Draškić Savić
