Spoznaja da je Sila bila zlostavljana i da ju je Nina kupila neposredno prije odlaska u klaonicu, te da su njih dvije postale jedna duša, u potpunom razumijevanju i ljubavi koju nesebično daju jedna drugoj, učinila ih je iznimnim. S njom je osvojila drugo mjesto, dok je s mladim i veoma perspektivnim Cro Hertzom osvojila prvo mjesto i tako glatko postala prvakinja Istarske županije
Spoznaja da je Sila bila zlostavljana i da ju je Nina kupila neposredno prije odlaska u klaonicu, te da su njih dvije postale jedna duša, u potpunom razumijevanju i ljubavi koju nesebično daju jedna drugoj, učinila ih je iznimnim. S njom je osvojila drugo mjesto, dok je s mladim i veoma perspektivnim Cro Hertzom osvojila prvo mjesto i tako glatko postala prvakinja Istarske županije
Priča o Puležanki Nini Zupčić članici Konjičkog kluba Medulin, prvakinji Istarske županije u dresurnom jahanju i njenim konjima, Sili i Cro Hertzu je kako smo se i sami uvjerili puno više od sportskog natjecanja. Radi se o jedinom sportu na svijetu koji se ne dijeli na muške i ženske natjecatelje, ali i jedinom gdje osim čovjeka sportaša, nastupa i životinja, koja se smatra sportašem.
Naime, spoznaja da je Sila bila zlostavljana i da ju je Nina kupila neposredno prije odlaska u klaonicu, te da su njih dvije postale jedna duša, u potpunom razumijevanju i ljubavi koju nesebično daju jedna drugoj, učinila ih je iznimnim. S njom je osvojila drugo mjesto, dok je s mladim i veoma perspektivnim Cro Hertzom osvojila prvo mjesto i tako glatko postala prvakinja Istarske županije.
Kako bi nama laicima objasnila što je dresurno jahanje, Nina kaže: "To je ono kada vidite da konj pleše".
- Imam 26 godina, a jahanjem se bavim pet. Imam dva konja o kojima brinem, Cro Hertz ima šest godina, te u njega polažem velike nade u natjecanju s preponama i dresurnom jahanju i Silu koja ima 12 godina te je od zlostavljanog konja postala odličan konj u dresurnom jahanju, kaže o svojim konjima Nina.
Da bi nam približila vrste natjecanja, Nina kaže da postoje tri vrste jahanja: preponsko, dresurno i daljinsko jahanje.
"Dresurno jahanje se sastoji od zadanih radnji na označenom području jahanja, preponsko je ono što je gledateljima najatraktivnije, a daljinsko je kada se ispituje izdržljivost konja", kaže nam Nina.
Nina navodi da joj je drago da su županijska natjecanja postala puno aktivnija negoli je to bilo nekada, te da sada nije rijetkost da im prisustvuju i natjecatelji iz drugih županija, pa i država.
"Istra se zadnjih godina dosta aktivirala i profilirala s "Istra kupom", odnosno dresurnim i preponskim jahanjem.
Ono što treba naglasit je da je jahanje jako zahtjevan sport, kako financijski, tako i vremenski, jer potrebno je svaki dan biti s konjima te raditi s njima. Treba ih timariti, očistiti, pustiti na livadu, nahraniti. Tu su još oprema, hrana i njega, što iziskuje znatne troškove, ali sve to pogoni ljubav i predanost prema konjima", veli nam Nina.
Nina ističe, da je ljubav prema konjima osjećala još kao mala curica sa sedam godina, kada je upisala školu jahanja.
- To je trajalo samo jedno ljeto, a onda je život donio svoje i konjima me vratio u dobi od 20 godina kada sam se odlučila vratiti u školicu jahanja, i krenula u kupnju konja. Mama i tata su također uključeni u ovaj sport, tako da je mama pronašla Silu i odvela me k njoj, dileme nije bilo, odmah sam se odlučila za nju.
Cro Hertz je uzgoj mog prethodnog trenera Darka Jurasa, a došao je kao iznenadni poklon od mog oca, nakon što sam položila za natjecateljsku dozvolu koja je neophodna za sudjelovanje na natjecanjima s konjima. Njega sam dobila dok je imao tri i pol godine, a još malo pa puni sedam i postaje pravi momak, te je vidljivo da se razvija veoma lijepo, kaže o svojim konjima Nina.
Nina svoje konje opisuje kao ljude: "Oni pokazuje sve emocije poput nas, prvenstveno pokazuju iznimnu inteligenciju, a s time ide i tvrdoglavost, ali i osjećajnost, razumijevanje i naravno ljubav".
- Točno znaju pokazati kada im se nešto ne da odraditi, pa takve dane koristimo za napraviti nešto jednostavno. Ljudima je zanimljivo kako točno raspoznaju automobile koji dolaze u klub, odnosno tko ih vozi i tko je došao. Javljaju se čim prepoznaju sebi dragu osobu, i to je jako lijep osjećaj, veli Nina.
A da su nam konji slični i u drugim stvarima, potvrđuju činjenice o njima koje nam navodi Nina.
- Jako su osjetljivi na promjene vremena, tada se znaju prehladiti ako naglo zahladi. Također znaju imati probavnih problema, povezanih sa stresom, ali moram napomenuti da jako vole poslastice, šećerne kocke, mrkve, jabuke, keksiće za konje, s čime ih nagrađujemo, obično nakon treninga i time im dajemo na znanje da su napravili nešto dobro, veli nam.
Od planova koji slijede, Nina ističe da ona i trener planiraju sljedeće godine u rujnu ići na prvenstvo Hrvatske za amatere u Zaprešiću, te su namjere, odlasci na natjecanja "L" kategorije, kada će vidjeti kakve će rezultate postići. "Uz sve to stalno će biti prisutni red, rad, disciplina i naravno ljubav prema ovom sportu koji se odvija u simbiozi čovjeka i konja, poručuje za kraj Nina.
Ninin trener Geza Nagy s konjima je cijeli život. Posljednje radno mjesto prije odlaska u mirovinu mu je bilo u Đakovačkoj ergeli u kojoj je proveo 33 godine.
- Došao sam ovdje u Medulin i tu pomažem Nini. Ona je odlična sportašica, jako se zalaže i definitivno u njoj vidim perspektivu. Uvjeti koje ovdje u KK Medulin imamo su odlični, teren je zasigurno najbolji u Istri. S Ninom surađujem zadnjih godinu dana, a planovi za daljnju budućnost su seniorsko državno prvenstvo u Istri, što je velika stvar za nas u Istri, jer ga ovdje nikada nije bilo, istaknuo je Nagy.
Sutra otkrivamo što rade i što planiraju vodnjanski mjesni odbori, a donosimo i priču o mladoj istarskoj jahačici koja u posljednje vrijeme ostvaruje izvrsne rezultate u dresurnom jahanju * Uoči premijere predstave “O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća" u pulskom INK-u, donosimo intervju s redateljem Bojanom Đorđevom
Uvesti će se privremena regulacija prometa, a obilazni pravac je osiguran preko Kranjčevićeve ulice.
Njihovo sudjelovanje u već tradicionalnoj aktivnosti "kravatiranja" svake godine uoči Svjetskog dana kravate 18. listopada, otkriva da su mladi zreli nositi i prezentirati kravatu kao svečani odjevni detalj i autohtoni hrvatski suvenir
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
