Surovi Kanon Leke Dukađinija, zbir arhaičnih, surovih albanskih zakona, među kojima i krvna osveta između obitelji, osnova je romana "Ona koja ostaje" bugarske spisateljice Rene Karabaš koju je večeras na pulskom sajmu knjiga predstavila autorica u društvu prevoditeljioce Ksenije Banović i Irene Peruško
Priča je to o junakinji Bekiji, virdžiniji, ostajnici koja postaje muškarac, no, suštinski, priča je to o ljubavi i ljudskom biću izvan roda, izvan riječi kao što su "sin" i "kći", "muškarac" i "žena". Smještena u albansko selo, u podnožju Prokletija, u zatvorenom svijetu Kanona, krvne osvete i najtvrđeg patrijarhata, priča u drugom dijelu donosi ljubavno oslobađanje sa ženom, Danom, ali iznad prvoloptaške queer perspektive. Bježe iz sela u grad, u novi život.
- Odrasla sam u prosječnoj bugarskoj obitelji u kojoj, kako na selu tako i u gradovima, odiše patrijarhat. Moji osobni razlozi pisanja dolaze iz obitelji u kojoj smo sestra i ja morale cijeli život biti jake, biti sinovi koje je otac htio, pojasnila je Rene Karabaš, pravog imena Irena Ivanova. Ona je i uspješna scenaristica, kazališna redateljica i glumica; dobitnica je niza priznanja za glavnu ulogu u filmu "Bezbog" redateljice Ralitze Petrove - nagrada Srebrni leopard Filmskog festivala u Locarnu, Srce Sarajeva Sarajevo Film Festivala, Aluminijski konj Filmskog festivala u Stockholmu i Zlatna ruža Filmskog festivala u Varni.
Svoj je roman predstavila kao svojevrstan tok svijesti.
- Poetičan je, kao neka duga poema. Sjela bih i, kao da sam meditirala, proživljavala sve svoje traume i radosti, ponijevši ih emocijom. Smatram da je emocija zapravo ključna toj strukturi. Ona je kao podmornica kojom stižemo do čitatelja, budeći njegovu podsvijest. To je možda tajna uspjeha ovog romana, kaže Rene Karabaš.
- U ovom se romanu cijelo vrijeme potiskuje ženska energija jer se od kćerke očekuje da bude sin. Ona se ne istiskuje samo iz tijela, iz spola, nego i iz socijalnog statusa, istaknula je autorica.