Jedan od naših međunarodno najpriznatijih autora stripova, ilustratora, multimedijalnih umjetnika kojemu su grafičke romane objavljivali neki od najvećih svjetskih izdavača, akademski slikar Danijel Žeželj sinoć je na pulskom sajmu knjiga u Crvenom salonu Doma HB-a predstavio svoju grafičku novelu "Kao pas" (izdavač Bodoni), čija je okosnica Kafkino djelo "Umjetnik u gladovanju".
Tako, pak, glasi naziv izložbe njegovih radova koja se u nastavku večeri otvorila u Galeriji Makina. "Uvijek sam sretan i počašćen biti gost u Puli", kazao je uvodno Žeželj, odgovorivši zatim na uobičajeno pitanje "Zašto Kafka?".
- Kafku se zaista, možda više nego bilo koga drugog, može čitati tisuću puta i svaki put otkrit će se nešto drugo. On kao da otkriva neke stvari koje ti znaš da znaš i koje su u tebi i on ti ih iznosi. I drugo, taj njegov svijet je privlačan, savršeno mi se uklapa s estetikom ranog 20. stoljeća, njemačkim ekspresionizmom, futurizmom, dadaizmom. Uvijek sam ga vidio kao crno-bijeli svijet, tu nema boje. Pripadao je tadašnjoj avangardi, a s druge strane, vječno je moderan. Svaka njegova priča apsolutno je aktualna i danas. Ona kao da je napisana ovaj čas, kao da pripada ovom trenutku. To je isto jedna rijetka kvaliteta. Njegovo je djelo neiscrpno u mogućnosti interpretacije, kaže Žeželj.
"Meni u radu s digitalnim alatom nedostaje tekstura. Nedostaje mi to da mogu prstom razvući taj tuš po papiru, taj jedan element nepredvidljivog. To je ono kao kad gledaš u strop pa u mrljama od vlage otkrivaš raznorazne oblike. Meni je to još uvijek ideal vizualne kvalitete. Vrhunske se stvari mogu vidjeti u tim mrljama", kazao je autor, ispraćen pljeskom broje publike
Njegovo najnovije djelo "Kao pas", s tek malo teksta u završnici, preispituje položaj umjetnika u svijetu i obrađuje pitanja egzistencije u odnosu na svijet i sistem, slobodu pojedinca, odnos tjelesnog i duhovnog te način na koji se kroz slobodu stvaralaštva kreira slika društva.
Odgovarajući na pitanje Aljoše Pužara o političkom angažmanu, političnosti stripa i društvenoj poruci, Žeželj je rekao da je Kafka danas izuzetno političan i aktivan danas .
- Sve se svodi na odnos pojedinca prema sistemu. Ja nemam poruku, nemam recept, nemam odgovor. Ništa mi nije jasno kao vjerojatno većini ljudi, stalno se čudim. S druge strane, svi samo govore o svojoj slobodi, a apsolutno se isključuje element osobne odgovornosti. Jedno bez drugog ne postoji. To bi najbliže bilo ideji anarhizma. Svatko prije svega počinje od sebe i od svoje vlastite odgovornosti, i unutar tog okvira može govoriti o slobodi. Dakle, odgovornost prema svemu oko nas. Tu negdje završava s time koliko je moje djelo politično ili nije. Meni je zanimljivo i opravdano to što Kafka ne sažalijeva umjetnike u gladovanju; umjetnik je tragičan samo sam sebi utoliko jer nema rješenje za sebe. Ali, kao što sam umjetnik na kraju kaže, da je našao hranu, on bi je pojeo kao i svi drugi. Stvar je dakle osobnog izbora i nema sažalijevanja, niti bi ga trebalo biti nad sudbinom umjetnika, kazao je Žeželj.
- Ovo je rađeno na papiru, s kistom Moja tehnika je krajnje jednostavna, primitivna, nema nikakvih tajni: Koristim jedan kist za tuš, spužvu za efekte ovih sfumatura i špricam sa starim kistom taj bijeli akrilik, i to je to. Najobičniji, malo deblji crtački papir". Postupak samo po sebi je krajnje jednostavan., veli i nastavlja:
"Meni u radu s digitalnim alatom nedostaje tekstura. Nedostaje mi to da mogu prstom razvući taj tuš po papiru, taj jedan element nepredvidljivog. To je ono kao kad gledaš u strop pa u mrljama od vlage otkrivaš raznorazne oblike. Meni je to još uvijek ideal vizualne kvalitete. Vrhunske se stvari mogu vidjeti u tim mrljama", kazao je autor, ispraćen pljeskom broje publike.
Olja Savičević Ivančević: "Čovjek koji je pročitao Kafku zove se Danijel Žeželj. Danijel Žeželj slavan je kao autor stripova i grafika, ali nekima je već jasno da to nisu posve čista posla: on je i krotitelj demona, (n)i dobrih (n)i loših, demona svjetla i demona sjene. U svoju tintarnicu uhvatio je mnoge misteriozne tonove, pa i sjenovitu Kafkinu dušu, satkanu od mrke pseće dlake. Oslobodio je kafkijanskog demona (onoga kojega već desetljećima po školama predstavljaju kao kafkijansku atmosferu), a potom mu sagradio neuhvatljivi grad koji se izdiže i iščezava dok ga opčinjeno gledamo, popalio je sve zasljepljujuće neonke bezvremenog polisa s tvrđavama na čija vrata stoljećima kucamo - uzalud.
Frano Dulibić: "Postapokaliptični Žeželjev (i Kafkin) svijet sličan je našemu: urbani prostor u kojem je čovjek izgubljen i sam, u kojem su prava umjetnost i ljudskost iznimno rijetka pojava, a ljudi ih teško prepoznaju i radije se "lijepe" na pomodnost, senzacionalizam i spektakle. Paradoksalno, grafička novela 'Kao pas' o (možda posljednjem) umjetniku koji je toliko iskren i fanatično posvećen svojoj umjetnosti da zbog nje umire, zapravo ponovo rađa ideju prave, iskrene umjetnosti i otvara nove horizonte za neka buduća vremena"
Izložba “Umjetnik u gladovanju” prikazuje ciklus nastao za grafičku novelu 'Kao pas', inspiriran književnim djelima Franza Kafke ('Proces', 'Dnevnici', 'Carevo pismo', 'Umjetnik u gladovanju'...).
Šušur i ispred Makine