Davor Gobac: "Psihomodo Pop ima jednu lijepu povijest u Puli"

Jučer je, nakon tri godine stanke, održan prvi dan Rock'n'Grilla na krcatoj Puntiželi. Čini se kako su Puležani jedva dočekali jedno ovako veliko glazbeno okupljanje pa ih je bilo u svim uzrastima. Od onih najmlađih do najstarijih, svi veseli i opušteni, kao da je jedna velika obitelj izašla na rock koncert.

Pritom je najljepše bilo vidjeti brojne tinejdžere koji su se na koncertu PsihomodoPopa gurali za prvi red ispred pozornice. S nama se složio i Davor Gobac, kada je, vidno oduševljen, na sinoćnjoj svirci u nekoliko navrata zahvaljivao mladima na dolasku.

Povodom ponovnog posjeta Puli, za koju kaže da već ima određenu povijest s njegovim bendom, razgovarali smo s Gopcem o ovogodišnjem četrdesetom jubileju osnutka Psihomodo Popa, novom bendu u kojem svira sa svojim sinom, ali i trenutnoj situaciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, kojoj, prema njegovim riječima, nedostaje novih kreativnih bendova.

Nedavno ste na svom Instagram profilu objavili fotografiju prvog koncerta PsihomodoPopa, koji je održan davne 1982. godine. Kada pogledate unatrag, što se promijenilo?

Baš sam tu fotografiju našao nedavno na internetu, slikao ju je jedan moj dobar prijatelj i inače jer crno bijela... Sve se promijenilo. Nije se samo promijenilo to da sam još uvijek pjevač ovog benda.

Prvi koncert PsihomodoPopa iz 1982. FOTO: Instagram/Dado Bobac

Kada se osvrnete na svojih četrdeset godina karijere, čega se prvoga sjetite?

Pa sjećam se svega čega se ne sjećam (smijeh).

Znači da su ti trenuci bili najbolji?

Upravo to. Svašta mi prođe kroz glavu, nekad se sjetim što sam pio, nekad gdje sam, a gdje nisam svirao.

Često vas možemo vidjeti u Puli. Volite ovdje dolaziti?

A čujte, PsihomodoPop ima jednu lijepu povijest u Puli. Ovdje smo počeli svirati još jako rano, čak prije nego smo izdali prvu ploču 1988. godine. Mislim da smo u Puli svirali još puno prije toga i uvijek nam je bilo super.

Zadnji album PsihomodoPopa izašao je 2019. godine, a krajem prošle godine objavili ste album s bendom u kojem svira i vaš sin.

Misliš na Vili & DeBili?

Da.

Pa dobro, to mi je nekakav relax bend. U njemu smo producent PsihomodoPopa Skansi, moj sin i ja, a odnedavno nam se pridružio i četvrti član, gitarist Ivan Mihaljević. S ovim bendom sviram za gušt, a radimo i nove pjesme. Izdali smo video u trajanju od dvadeset minuta sa sedam pjesama i u jednom ćemo trenutku sigurno izdati vinil, a sada radimo na novim materijalima.

O čemu se točno radi?

Nove pjesme, pretežito punk.

I kako vam je surađivati sa sinom? On uči od vas ili vi od njega?

Dobro surađujemo. On ima neke svoje poglede, ja svoje, ali smo u suštini dosta slični. I onda mi netko veli „Pa sin ti ima isti glas k'o ti!“, pa normalno da ima kad je moj.

Je li se dobro snašao u studiju i pred publikom?

Da, dobar je, svira sve instrumente. Ovdje s Vili & DeBili svira bubnjeve, a inače svira i bas i električnu gitaru.

Dakle, i on se bacio isključivo samo u glazbu?

Ima on svoj bend i baš danas imaju koncert u Zagrebu, a zovu se Donkey Hot, Vrući magarac, je l'.

Vi se, znamo, uz glazbu, bavite još nekim umjetnostima.

Bavim se slikanjem i radim izložbe. Evo baš sam prije neki dan imao izložbu u Orahovici. To su slike koje radim godinama i koje su bile na nekih četrdesetak izložbi. Sada imam novih radova koje još nisam pokazao, ali ih planiram u jednom trenutku izložiti.

Dvije godine trajala je stanka od koncerata. Je li vam nedostajalo sviranje ili ste se poželjeli malo odmoriti?

Mi smo prošlo ljeto dosta svirali, ali zato 2020. nismo ništa. Te nam je godine propalo sedamdeset koncerata. Uspjeli smo se izvući i ove ćemo godine imati dosta veliku turneju.

Čeka vas stoga ljeto prepuno svirki i...

Raketa! (smijeh) Mislim da će to biti miješani užitci. (smijeh)

Što očekujete od ovog vikenda i Rock'n'Grilla na Puntiželi? Hoćete li ostati sva tri dana ili samo večeras?

Mi smo ovdje već drugi put, a zadnji put smo bili 2019. godine. I bilo nam je super. Meni je ovo easy gaža, dođeš, ljudi jedu roštilj, a ti lagano sviruckaš. Ništa preteško. Ostat ćemo samo večeras jer imamo dalje posla.

Bit će sigurno i ekipe pred binom.

Što uvijek dobro završi.

U 40 godina PsihomodoPopa, uspjeli ste, kao što se izjavili za pojedine medije, „ostvariti životne želje benda“, odnosno svirati s uzorima sa svjetske scene poput Iggy Popom. Ima li još koja neostvarena želja benda?

Ima.

Koja?

Da sviramo s Rolling Stonesima! (smijeh) Svirali smo s Iggyjem, Ramonesima, tri-četiri puta s Billy Idolom... Tako da, svirali smo s dosta naših, uzora ili bolje da kažem – bendova koje smo slušali u svoje vrijeme.

Možda se onda i ova želja ostvari.

Ma to se šalim. Znam da je sa Stonesima bolje ne svirati. Stave te kao nekog jadnika na neku ogromnu binu i tamo ti nacrtaju odakle dokle se smiješ šetati. Budeš neka predgrupa po danu i nitko ni ne vidi.

Koji vam je najdraži album PsihomodoPopa? Ima li neki koji biste izdvojili kao najposebnijeg?

Dobro pitanje. Ima ih više. Svaki mi je drag na svoj način, ali evo recimo Srebrne svinje jer je to prvi album gdje smo se odlijepili od Pike Stančića, našeg tadašnjeg producenta. Sami smo napravili, uložili lovu, Sale, naš bivši gitarist, producirao je cijeli album i zato mi je on najdraži. Poslije smo napravili sami još par albuma. Recimo Jeee! Jeee! Jeee! iz 2009. To je isto album kojeg smo napravili bez producenta.

A stvar?

E to ne znam. Puno pjesama je ipak uspjelo dobro ispasti, a ima onih koje su mogle biti bolje. Mislim, to ti je tak uvijek, u svakoj karijeri.

Vezano za ovogodišnje Porine, malo da prokomentiramo. Urban je, može se reći, apsolutni pobjednik ovogodišnje dodjele, prošle je godine to bila grupa Pavel. Koji je vaš komentar na trenutnu glazbenu scenu?

Nemam pojma, uopće ne pratim.

Ne pratite hrvatsku glazbenu scenu?

Ne. Mislim, Pavel i Urban su imena koja postoje već sto godina. Mene zanima nešto novo, a to nisam vidio. Uglavnom je sve neka komercijala, dosta naporna.

Mislite li da se mladim glazbenicima danas teško probiti jer tržište nameće pretežak ritam?

Klincima je danas sve dostupno preko društvenih mreža. Imam osjećaj da se kreativnost malo izgubila. Svi znaju svirati, ali imaju problema s pjesmama. Svi znaju pjevati, a ne znaju kaj bi pjevali. Taj cijeli pravac se izgubio. Ja isto moram reći da volim to što volim i zato mi je Vili & DeBili drag bend jer sam u njemu našao da mogu raditi punk pjesme. Iluzorno bi bilo danas za PsihomodoPop raditi punk pjesme, to je već stari bend i nitko nas ne bi slušao da sad odjednom krenemo s punkom. A u Vili & DeBili mi je taj kanal otvoren. Mi smo polu underground bend i dobro se zezamo.

A Psihomodo?
Ne znam koji će nam biti sljedeći potez.

Vezano za suradnje, već kad spominjemo našu scenu. Rekli ste da ju ne pratite, ali ipak ste surađivali s nekima. S kime ste imali najbolju suradnju?

Ne mogu se sjetiti s kim smo sve surađivali, ali zato pamtim rad s Jinxima, ali njih znam, oni su mi frendovi. I da, stvar Jing jang s albuma Priroda i društvo koju sam snimio s  Dinom Dvornikom... e to su bila vremena!