DRAGO HEDL: Ljudi koji su pročitali knjigu "Matija" rekli su mi nešto što me čini jako sretnim, a to je da su zagrlili svoju djecu i kazali im da ih jako vole

Predstavljanje knjige "Matija" istraživačkog novinara, scenariste, romanopisca i književnog kritičara Drage Hedla, jučer u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, je bilo ono koje se sluša pozorno, ne remeti ga se, suosjeća se, jer autor u knjizi iznosi tragičnu priču o gubitku svog sina, koji je izvršio suicid u svojoj 44. godini života, dok je radio kao doktor biokemije i znanstveni suradnik na američkom Yaleu.

U pogovoru knjige Miljenko Jergović piše da se radi o duboko intimnoj knjizi, životnog razotkrivanja i bolnog propitkivanja neizmjerne patnje kakvu može izazvati samo gubitak jedinca, koji je svojevoljno napustio ovaj svijet, te opisuje da Hedl niže sjećanja iz Matijinog života, sličice od najranijeg djetinjstva do posljednjih dana, pomažući čitatelju da lakše plovi kroz olovno težak rukopis, a to čini s nadom da bi njegovo tragično iskustvo moglo pridonijeti detabuiziranju suicida i pomoći obiteljima koje su kroz to prošle.

Veliko zanimanje za knjigu

Razgovor s Hedlom tijekom predstavljanja, vodio je Hrvoje Zovko predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, koji je Hedla predstavio kao najboljeg hrvatskog novinara u zadnjih pedeset godina, te predstavljanje započeo s detaljem iz knjige u kojoj Hedl spominje kako Matija nije volio predsjednika Trumpa.

Hrvoje Zovko i Drago Hedl

Hedl ističe da je knjiga nažalost istinita, i da je baš sve što u njoj piše istina.

Govori o čestim kontaktima sa sinom, koje je imao putem telefona, poruka i mailova, jer je Matija već sa 17. godina otišao na školovanje u Ameriku, pa sve do svršetka njegovog života koje je proveo kao znanstvenik na prestižnom Yaleu, radeći svaki dan po 12 sati, osim nedjelje, koju je imao za sebe.

- Viđali smo se tijekom ljetnih praznika, kada je na desetak dana dolazio u Osijek. Ja sam tri puta bio kod njega u posjetu u Americi. Ogovarao mi je Trumpa za vrijeme naših razgovora, koji je došao na vlast nakon Obame, kojeg je Matija volio, dok sam ja njemu ogovarao političare u Hrvatskoj, kazao je Hedl, opisavši dio zajedničkih razgovora i promišljanja o politici.

Zovko je podsjetio Hedla na situaciju vezanu uz najraniju Matijinu dob, dok je imao samo šest mjeseci, kada su zabrinuto on i supruga s Matijom otišli kod doktora.

"To je anegdota u kojoj se njegova majka, brinula da nešto nije u redu s njegovom nožicom, jer je bila uvjerena da mu stopalo ne stoji kako treba. Roditelji se uvijek uspaniče kada je u pitanju zdravlje njihove djece, te smo mislili da se radi o nekakvoj bolesti stopala.

Liječnik nam je kazao da se ne moramo brinuti, da je s njegovim stopalom sve u redu i da će Matija kada odraste biti nogometaš. Ipak, željeli smo čuti i drugo mišljenje, gdje nam je liječnik također kazao da je sa stopalom sve u redu, te da nema razloga za brigu, jer kada odraste, kazao je, bit će košarkaš.

Kada je odrastao, Matija nije bio nogometaš, niti košarkaš, sa svojih dva metra i dva centimetra visine, ja sam ga znao poticati da igra košarku, jer u nekom sveučilišnom timu sportaši bolje prođu, dobiju stipendije i lakše završe studij.

Nije iskazivao neku želju za sportom, pa niti za košarku za koju je imao fizičke predispozicije, ali imao je dvije ljubavi, glazbu i kemiju, a što je atipično za njegovu generaciju, on je volio ozbiljnu glazbu, i naročito operu, o čemu je jako volio razgovarati", opisao je Hedl.

Zovko je podsjetio da ovo nije samo knjiga o smrti, već i o životu, jer naglašava da je njegov osjećaj da je s knjigom oživio Matiju i umanjio svu tragediju koju je prošao s Matijinom majkom.

"S Matijom je bilo jako puno sretnih trenutaka, kao i puno nesretnih nakon njegovog odlaska. Knjiga je podijeljena u 37 poglavlja, onoliko dana koliko je trebalo da se Matijino tijelo prebaci u Hrvatsku.

To je bilo strašno vrijeme za nas roditelje. S prvim avionom smo odletjeli u Ameriku, te učinili ono što je jedino bilo moguće, kremiranje tijela i povratak s urnom u Hrvatsku.

Ne moram nikome govoriti što znači, otići u pogrebno poduzeće po urnu vlastitog djeteta", podsjetio se Hedl.

Hedl je nadalje ukazao na Matijine uspjehe, kazavši da je objavio mnoštvo znanstvenih radova u relevantnim američkim časopisima o istraživanju Crohnove bolesti, ali i poručio da na Yaleu vlada depresivna atmosfera, te da je bio podvrgnut "suptilnom" mobingu.

- Radi se o jednoj velikoj utrci u poslu, rivalstvu među profesorima, pa i o činjenici da neki profesori spavaju u svojim laboratorijima kako netko ne bi otkrio nešto na čemu oni rade. Matija u takvom okruženju nije bio sretan, volio je otići u Chicago, gdje je imao puno prijatelja i gdje su ga ljudi voljeli, rekao je.

Hedl otkriva da je nakon svega razgovarao s nekim odvjetnicima, koji su ga uputili da tuži Yale, te ukazali da bi oni sigurno predložili nagodbu, jer im nije u interesu da kvare svoju reputaciju, ali je ipak odustao od toga jer onda nije imao strpljenja, te se zapitao, što bi na kraju uopće radio s tim novcem.

Hedl napominje da je knjigu počeo pisati kako bi nekome mogla pomoći u takvoj situaciji.

- Tražili smo odgovore, ni od koga ih nismo dobili. Nisam se znao nositi s tom tragedijom i zato se nadam da će knjiga nekim ljudima pomoći, jer nažalost suicidi nisu rijetka pojava, i to nije sramota za obitelj i osobu koja ga počini. Ljudi koji su pročitali knjigu "Matija" rekli su mi nešto što me čini jako sretnim, a to je da su zagrlili svoju djecu i kazali im da ih jako, jako vole.

Nekada sam mislio da neke riječi, poput volim te, s učestalim izgovaranjem izgube smisao, sada tako ne mislim, i da imam priliku sada bi mu svaki dan rekao da ga volim, da mi je najdraži i da bi za njega sve učinio, kazao je Hedl, te podsjetio na zadnji telefonski razgovor s Matijom, koji je majci najavio za subotu, rekavši da u nedjelju ima neki posao. Dan kada je okončao svoj život u hotelu.

- Matija je stanovao u kući u kojoj je živjela jedna starija obitelj, suicid nije želio učiniti u toj kući kako njegova odluka tim ljudima ne bi donijela nemir. Matija je bio jako obazriv, pa je prije samog suicida ostavio dva oproštajna pisma, jedno za majku, drugo za mene, a treće s porukom i 100 dolara, kao ispriku osobi koja ga pronađe mrtvog u hotelu, opisao je Hedl.

Hedl je kazao da se Matija borio s depresijom, što onda nije znao, te poručio da bi odmah otišao u Ameriku da je bio upoznat s time. Od njegove psihologice je doznao za tu borbu, te da je imao amplitude koje su išle od veoma dobrog raspoloženja, pa do onih koje su padale do samog dna. Psihologici je govorio da je bio ponosan na svoje roditelje, na mati jer je vrlo društvena i na očev novinarski rad.

Potpisivanje knjige

Zovko je pitao Hedla, je li si predbacivao što nije češće putovao u Ameriku kod Matije, na što je odgovorio da je, jer je putovao po svijetu, ali je bio svjestan toga da Matija ne voli da netko duboko uđe u njegov život i bude kod njega po par tjedana.

"Mislio sam da mu više odgovara vid komunikacije, kada se čujemo telefonom. Bilo je i drugih pitanja o kojima sam promišljao.

Kada je završio srednju školu, rekao mi je "Tata, ja još uvijek ne znam što bi upisao, volim glazbu i kemiju". Odgovorio sam mu i to sam požalio, rekao sam da mu ja ništa neću određivati i da će on donijeti odluku. Pitao sam ga koliko voli glazbu, a koliko kemiju, odgovorio je, podjednako.

Na to sam mu dao savjet da je možda bolje da upiše kemiju, što će mu biti posao, a glazba neka mu bude hobi, nešto u čemu će uživati. Izabrao je kemiju", opisao je Hedl razgovor s Matijom.

Prisjetio se još jednog razgovora u dobi kada je Matija imao oko 18 godina, kada mu je kazao: "Tata, ja tebe pamtim samo po leđima".

- Zaboljelo me to, jer sam tada osvijestio da nisam posvetio dovoljno vremena njegovom djetinjstvu. Tada sam bio glavni urednik Glasa Slavonije, te sam imao neku sumanutu ideju da novine bez mene neće izaći, odnosno da moram biti na svim kolegijima, da moram biti na rotaciji kada kreće tiskanje novina, za što sam sve mislio da moram, i tako je prolazilo vrijeme, a Matija je odrastao, kazao je.

Hedl je za svog sina iznio da je bio svestran, te posebno istaknuo da je bio vrsni poliglot, koji je tečno govorio njemački, španjolski, francuski, talijanski, engleski i naravno hrvatski.

- Znam da je imao povremene ljubavi, te mi je kazao za vezu s jednom Talijankom, to je bila ozbiljna veza, ali je smatrao da zbog posla koji ga zaokuplja, nema dovoljno vremena kako bi eventualnoj obitelji pružio sve što im treba. Jednom prilikom sam ga čuo kako preko telefona priča jezikom koji mi nije ušao u uho, te sam ga priupitao kojima jezikom je to govorio, a on mi je kazao da je imao djevojku Šveđanku koja ga je podučila švedski, kazao je Hedl, te podsjetio na još jedan susret s Matijom koji je bio jedini trenutak na predstavljanju knjige koji je nasmijao prisutne.

- Jednom kada se preko ljeta vratio iz Amerike, zatekao sam ga kako uči korejski, te mi je priznao da je imao vezu s jednom Koreankom, jer takav je bio Matija, sjetno se svog sina prisjetio Hedl.