'Zaboravila sam kako' ciklus je od 17 slika akrila na platnu koje prate originalni stihovi. Nastale su u posljednje dvije godine, a opisuju najjednostavnije radnje o kojima niti ne razmišljamo, ali svatko ima moć dodijeliti im snažnija značenja. Slike su izložene u hodnicima pulske gimnazije, a njihova autorica je Elena Kiss, nadarena pulska maturantica matematičkog usmjerenja.
Slomila nogu pa otkrila talent
Na pitanje kako je spojila matematiku i slikanje i kako to da nije upisala umjetničku školu, jer slike nedvojbeno i običnom laiku otkrivaju veliki talent, sitna djevojka s velikom osmijehom odgovara da matematiku i znanost voli, a slikati je počela sasvim slučajno, kada je prije dvije godine slomila nogu i silom prilika usred ljeta ostala kod kuće.
- Oduvijek sam voljela matematiku i nisam pogriješila pri upisu u matematičku gimnaziju. Škola je dobra, društvo je super, no nakon ozljede, kada sam krenula crtati, nastavila sam slikati i dalje.
Krenula sam s tradicionalnim tehnikama i akrilom na platnima različitih veličina, a onda sam se upustila i u istraživanje digitalnog vizualnog svijeta. S obzirom na digitalno doba u kojem živimo, često koristim i računalne programe, radeći na dizajnu i ilustracijama. Tim više što mi je plan upisati dizajn, ili na arhitektonskom fakultetu ili na likovnoj akademiji, veli nam.

Lampa bi osvijetlila sunce
Zbog toga joj je potrebna mapa u koju planira priložiti i digitalne radove.
Izazov mape za fakultet
- Zapravo, da se nisam počela baviti crtanjem mislim da bih bila upisala bibliotekarstvo, to mi zvuči kao najljepši posao na svijetu. No, crtanje me zaokupilo, volim taj stvaralački proces i kako nastaje slika, priča Elena dodajući da joj je izrada mape bila izazov, ali ju je potakla da istraži više načina vizualnog izražavanja.
- Puno mi je u tom stvaranju i povezivanju s umjetnicima pomogao lanjski projekt u kojem sam sudjelovala, a u sklopu kojeg je moja digitalna grafika "Vlakovi" na StartArt natječaju za audio-vizualne radove u digitalnom formatu, na temu “Industrijska baština u digitalno doba” proglašena drugim najboljim radom.

Hodati ravno
U sklopu projekta StartArt dobila sam mogućnost izlagati na grupnim izložbama, a kasnije se otvorila prilika i da vodim radionicu na kojoj je sudjelovalo deset mladih ljudi. Bilo je to izvan moje comfort zone, ali na kraju je odlično ispalo, a rezultat je izložba koja će se održati on line, priča mlada gimnazijalka.
Kako god se njezin profesionalni put bude razvijao napominje da bi voljela nastaviti slikati, a trenutno joj je najveći izazov kako stati i odlučiti kada je rad dovršen.
Moram naučiti okrenuti platno
- U fazi sam da slikam preko slika, novija platna sastoje se od brojnih slojeva. Krenem s jednom idejom, a završim s nečim sasvim drugim. Moram se naučiti pustiti, okrenuti platno... smije se Elena napominjući da bi voljela probati slikati i uljima kako bi dobila više vremena za dorade, a s obzirom na to da se ulje sporije suši od akrila.

Koja preko koje
- Sviđa mi se proces nastajanja radova, često ga fotografiram i kasnije dobivam uvid kako se, iz etape u etapu, rađa slika, kaže Elena koja na pitanje koji su joj uzori odgovara da joj u potpunosti odgovara mističnost Rembrandta.
Njegova su slike, veli nam, tajanstvene, a ujedno skladne, elegantne i tople. Od lokalnih umjetnika sviđaju joj se Pauletta i Šumonja, kaže nam u nadi da će jednog dana i ona izlagati svoje radove u rodnom gradu.
Elena je lani, na županijskom natjecanju učenika osnovnih i srednjih škola iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna – LIK 2021. pod mentorstvom profesorice Nine Šestanović osvojila 3. mjesto. Tema natjecanja bila je portret/autoportret, a učenica je svoj rad u tehnici akrila na papiru nazvala ‘Snježni dan’.