NAKON USPJEHA U SUPERTALENTU Mladi Filipinac Nicolas: "Pula mi je drugi dom! Imam prijatelje Puležane"

Vedar, nasmijan, srdačan, obrazovan, skroman, otvoren prema cijelom svijetu, Filipinac Nicolas Ypil godinama živi i radi u Puli. No,  ovaj 29-godišnjak preksinoćnjim je pjevačkim uspjehom na gledanom TV showu Supertalent privukao nacionalnu pažnju, a, kako nam govori dan kasnije na tečnom engleskom na Verudi, velik je odjek njegov nastup izazvao i na Filipinama.

Naime, uspjeh u Hrvatskoj prenijeli su pojedini filipinski mediji, a posebna je euforija zavladala u Nicolasovoj široj obitelji koja mu je, tijekom zajedničkog gledanja Supertalenta, s udaljenosti od čak deset tisuća kilometara, poslala i zajedničku fotografiju podrške.

Na njoj su i njegovi roditelji, dvije starije sestre i mlađi brat koje nije vidio pet godina.

Oduševljenje šire Nicolasove obitelji na Filipinima

Nicolas je završio trogodišnji studij iz hotelijerskog menadžmenta, a zatim je stekao fakultetsku diplomu iz oblasti obrazovanja te je po struci učitelj.

Njegova emotivna izvedba pjesme "Lutka" benda S.A.R.S. osvojio je publiku i žiri, posebno najstrožu članicu, opernu prvakinju Martinu Tomčić koja mu je dala zlatni gumb, time i sudjelovanje u polufinalu Supertalenta.

- Nikad nisam pjevao pred publikom. Ovo mi jako puno znači. Pjevam u kupaonici, ne mogu pjevati glasno zbog susjeda. Sada vjerujem u sebe zbog ljudi, zbog njih i zlatnog gumba. Sada vjerujem u sebe, kaže Nicolas.

Martina Tomčić mu je nakon izvedbe poručila: “Najljepši trenutak je zapravo bio drugi dio pjesme. Jer si je otpjevao na svoj način. Pjevao si onako kako se osjećaš. I sva tvoja životna iskustva, od kuće do Hrvatske i sve ono što si tu prošao pokazalo se u drugom dijelu pjesme. I to je tvoja istina i to je način na koji moraš pjevati”. Uživaj u ovom trenutku. Zaslužio si.”

Dan kasnije, s našim sugovornikom nalazimo se na tržnici na Verudi, u neposrednoj blizini stana u kojem živi.

Što vam roditelji kažu o uspjehu na TV-u?

Jako su sretni. Nisu mogli vjerovati da ću se uopće okušati na natjecanju. Ali, sada je ta vijest jako popularna i na Filipinima. Dok sam ustao ujutro, snimka je već stigla do njih i telefon mi je pun poruka. Svi su u ekstazi. Svakako su shvatili emociju pjesme. Većina je ipak šokirana kako sam uspio pjevati na jeziku koji još uvijek ne govorim tečno. Ali to je snaga veze s muzikom - ako je imate, osjetit ćete pjesmu. Svi su jako ponosni. Bio sam za njih samo jedan tihi dečko, a sada su svi šokirani. Obitelj je okupila prijatelje na zabavi i zajednički su gledali moj nastup.

Koliko dugo ste u Puli i kako vam se sviđa ovdje?

Tri godine. Jako, jako, jako mi se sviđa Pula. Jednostavno je tako opuštajuće. Grad je, a nije veliki grad. Sve ti je tu i jako je opuštajuće. Takav je i grad na Filipinima iz koga dolazim - Danao. I on je uz more, ima crkve, slično je. Ovdje sam promijenio već jedan posao. Kada sam mijenjao posao, sve sam dao samo da novi posao ponovno nađem u Puli, nije mi bilo važno koliko je plaćen.

Što vam se toliko sviđa u Puli?

Kada sam došao ovdje, osjetio sam se kao da sam kod kuće. Od prvog trenutka. Dok sam još bio u Kataru i doznao da će me poslati u jedan grad kraj mora, bio sam presretan. Volim more. To mi je uvijek mjesto za opuštanje. I na Filipinima sam se volio odvesti motociklom do plaže.

A gdje radite?

U početku sam radio u Arena Hospitality grupi, a kasnije sam se zaposlio u jednoj tvrtki za čišćenje. Nije mi problem da bilo što radim. Važno mi je bilo samo da ostanem u Puli. Nastojim financijski pomagati roditelje. Nemam još uvijek svoju obitelj tako da još uvijek pokrivam samo svoje troškove.

Jeste li pomislili nekad ranije da ćete se baviti pjevanjem?

Ne, nikada. Pjevanje mi nije bilo prioritet. Osim toga, stalno živim u stanovima pa i nemam baš prilike producirati glasne zvukove (smijeh). U kupatilu pjevam samo kada nema susjeda u blizini. Tamo je dobra akustika. I vježbam uz karaoke. Posebno mi je velik problem bilo razdoblje pred natjecanje jer sam se baš tada selio pa nisam imao gdje ni pjevati.

Slavan na Verudi

Kako ste onda počeli pjevati za javnost?

Kada je stigla prva zima u Puli. Ostao sam sam i ne mogu reći da je bilo depresivno, ali bilo je tako… emotivno. Tada sam pomislio: trebao bih se vratiti svemu što me nekad zanimalo. Zimi imam vremena, a ljeti sam zauzet i ne stižem ništa. I uzeo sam mikrofon i počeo pjevati. Onda sam snimio prvi 'cover' za TikTok i tako je sve krenulo. To je razlog radi koga sam završio na pozornici.

Najveće iznenađenje bio je vaš izbor pjesme, pjevali ste na hrvatskom.

Kada si u drugoj državi, moraš je prihvatiti. Ja stvarno volim glazbu od djetinjstva i ovdje u njoj želim uživati i voljeti je.

Službene stranice njegovog rodnog grada Danao

Zašto ste izabrali baš pjesmu "Lutka" grupe S.A.R.S.?

Jedna je od pjesama koje su uvijek negdje u vrhu ljestvica slušanosti, a meni se melodija jako sviđa i znao sam da mogu zapamtiti riječi bez puno problema. To je ujedno bila i prva pjesma koju sam obradio za TikTok. Inače, nikad ga ranije nisam imao. Otvorio sam ga tek prošle godine. Na Facebooku ili Instagramu su me samo bliski prijatelji mogli vidjeti kako pjevam donedavno.

Odlazak na televiziju je onda bio ogroman korak izvan vaše zone udobnosti.

Apsolutno! Stresno je. Ja, znate, ni u svojoj zemlji nikad nisam išao na neko natjecanje. Samo sam povremeno nastupao tijekom fakultetskih godina na sveučilištu, i to na nekim manjim događajima.

Kako je to izgledalo na televiziji? Je li vas uhvatila trema?

Da, toliko jaka da sam, dok sam još pričao s voditeljima prije nastupa, zaboravio sam tekst početka pjesme. Jednostavno ga nikako nisam mogao prizvati u sjećanje. Nisam više uopće čuo što mi voditelji govore. Pomislio sam – što ću sada?! A zatim, dok sam koračao prema sceni, odjednom sam se sjetio prve riječi i onda sam pomislio – sad je sve u redu i sjetio sam se cijelog teksta. Eto, toliko sam bio nervozan. Toliko sam bio nervozan kad sam bio na prvoj pozornici. Možda me vidite na ekranu kako se smiješim, ali kada uđete u tako veliko natjecanje, nervoza je ogromna. Prvi dio pjesme proveo sam u toj nervozi, a onda sam, onako kako je Martina objasnila, u drugom dijelu osobno doživio pjesmu i pojavile su se emocije. U drugom dijelu pjesme sve je krenulo prirodno. Našao sam se u pjesmi.

Koga od obitelji imate na Filipinima?

Roditelje, mlađeg brata i dvije starije sestre.

Koliko dugo ih niste vidjeli?

Pet godina, jer sam prije dolaska u Pulu radio u Kataru. Plan je bio da odem ove godine, ali tada se dogodilo natjecanje. Razgovarao sam s roditeljima i rekli su da se okušam u natjecanju, pa ću kući doći kasnije. Tako da je sada plan da idem nakon natjecanja. Ali, vraćam se, naravno.

Gdje najradije odete u Puli?

Na Zlatne stijene. Volim Zlatne stijene. Tamo sam u početku i živio. Nakon posla se spustim do mora, gledam zalazak sunca i uživam. Nekad slušam muziku. Za mene to je kao terapija koju mi nitko ne može oduzeti. Besplatna terapija.

Što vam je bilo posebno teško u počecima?

Odmah sam se prilagodio. Ja dolazim iz katoličke zemlje, ovo je katolička zemlja i po tom pitanju sam se lako uklopio. Ima dosta crkava. Hrvati su vrlo obiteljski orijentirani i imamo puno sličnosti kada je u pitanju kultura. To sam odmah vidio. Veza s Pulom je došla prirodno. Zato sam nakon isteka prvog ugovora o radu dao sve od sebe da ostanem ovdje. Nudili su mi Zagreb, ali u Arena Hospitality Group su mi predložili tvrtku u kojoj sada radim.

Jedna agresivna manjina ne voli strance, Azijate i prema njima imaju vrlo agresivan stav, neovisno otkud došli. Jeste li vi osobno imali negativnih iskustava od dolaska u Pulu?

U tri godine, srećom, nikad. Nikad to nisam doživio. Imam puno prijatelja koji su iz Pule.

U razgovoru s našom novinarkom

Kako ste ih upoznali?

Elektronička glazba nam je jedna od zajedničkih stvari. To je moja strast, a ovdje ima jako puno talentiranih DJ-eva. I to nedovoljno cijenjenih. Kada sam tek došao ovdje, negdje na ‘Zlatnima’ je bila fešta i otišao sam jer me zanimalo kakva je ovdje elektronska scena i tamo sam upoznao puno talentiranih glazbenika. Tako sam upoznao puno prijatelja. Znate, kada se vi znate prilagoditi kulturi i osjetiti je, nikada nećete doživjeti negativne stvari. Sada mi već govore kada dođem: "O, opet si tu!" A neki mi prijatelji iz Pule znaju reći: "Ovdje živimo čitav život, a nismo znali za ovo mjesto. Ti si veći Puležan od nas!" Jako sam sretan zbog toga, jer nije lako sklapati veze s lokalnim ljudima, ali ako znaš kako ih cijeniti, sve je lakše.

Kako napredujete s hrvatskim jezikom?

Jako puno učim. Počeo sam svladavati latinicu čim sam došao. Učim stalno, ali teže mi ide sklapanje kompleksnijih rečenica. Mogu pjevati na hrvatskom i komunicirati na poslu, gdje su jednostavniji razgovori. Hrvatskim se služim i u prodavaonici. Ali, u ovako složenijim razgovorima kao s vama mi je teško. Nadam se da će biti bolje, puno se trudim.

Što biste voljeli da ovdašnji ljudi znaju o Filipinima?

Kao Azijat, svjestan sam stigme da su svi Azijati ista nacija. Mi Filipinci smo vrlo prijatni, sretni i vedri. Volimo glazbu i druženje. U našoj je kulturi da smo vrlo otvoreni. Osim toga, koloniziralo nas je puno nacija pa nam je i kultura vrlo raznolika. Govorimo španjolski, imamo američke i kineske kulture i u jugoistočnoj Aziji vjerojatno smo najšarolikija kultura. Drago mi je da ljudi to postupno uviđaju jer smo na to jako ponosni. A izlazak na scenu mi je dao priliku da pokažem kako Filipinci imaju puno za pokazati.

Koliko vam znači vjera?

Moji roditelji su jako religiozni i oboje služe u crkvi. Molitva mi je važna. Kada sam nastupao na natjecanju u džepu sam držao svoju posebnu krunicu koju imam još od djetinjstva. Ona mi je neka vrsta amajlije. Toliko sam religiozan. Idem i na crkvu na Vidikovcu i, iako ne razumijem dobro jezik, tijek mise jednak je kao kod nas. Moji mi roditelji uvijek kažu : "Moli se i vjeruj! Bog je uvijek uz tebe!"