Emil Jurcan: "Malo ljudi zna da je Zdenko Kolacio napravio prvo urbanističko rješenje Pule nakon njena bombardiranja"

U svojevrsnom nastavku svog višegodišnjeg restauriranja triju njegovih spomenika, pulski nagrađivani arhitekt Emil Jurcan sinoć se u pulskom sjedištu Društva arhitekata Istre predstavio izložbom maketa, fotografija i nacrta pod nazivom "Tri spomenika Zdenka Kolacija".

Spomenici su to Narodnoj revoluciji, i to grobnica Vladimira Gortana u Bermu, spomen-park Šubićevac u Šibeniku te spomen-kosturnica i spomenik Partizanskoj bolnici br. 7 na Javornici kraj Drežnice.

"Osim što su estetski lijepi, ovi spomenici Narodnoj revoluciji su dio naše povijesti koje treba čuvati i baštiniti", naglasio je Jurcan prilikom otvorenja izložbe. 

Kazavši da Zdenko Kolacio nije poznat široj javnosti, Jurcan je dodao da je on najpoznatiji po svom doprinosu urbanizmu.

- Malo ljudi zna da je Kolacio napravio prvo urbanističko rješenje Pule, nakon Drugog svjetskog rata i bombardiranja, bilo je to 1951. godine, a bio je glavni urbanist kad se gradio Novi Zagreb. Paralelno s urbanizmom puno se bavio pejzažnom arhitekturom i oblikovanjem spomenika Narodne revolucije. S kolegom Zdenkom Silom, autor je uređenja pulskog Foruma, Parka mladenaca iza Augustovog hrama,  parka preko puta Dvojnih vrata, Parka grada Graza, Titovog parka, čijom je ovom današnjom obnovom negirano sve ono što su Kolacio i Sila htjeli reći, kazao je Jurcan.

Za Kolaciov spomenički opus posebno je zanimljiv pogled očima urbaniste i pejzažiste, više nego  kipara.

- Jako mu je bio bitan prostor, kao i kretanje osobe kroz prostor, uz poseban naglasak na odnos prema okolišu, dodao je Jurcan.

Kolacio je autor 30-ak spomenika, no na ova tri poslove restauriranja i konzerviranja napravio je Jurcan.

Arhitekt Zdenko Kolacio (Sušak, 24. 11. 1912. – Zagreb, 18. 5. 1987.) prepoznatljiv je po svojem konzistentnom opusu spomenika Narodnoj revoluciji oblikovanih samostalno ili u suradnji s raznim autorima. Unutar tog opusa razvijao je temu memorijalnog objekta kao apstraktne prostorne kompozicije, uz izraziti senzibilitet za okoliš u koji je postavljen. 

Spomen-park Šubićevac u Šibeniku postavljen je na mjestu gdje su fašisti strijeljali Rau Končara i još 25 antifašista.

Dugogodišnja zanemarenost Spomen-parka Šubićevac u Šibeniku (Zdenko Kolacio i Kosta Angeli Radovani, 1962. (1. faza), 1978. (2. faza), 1984. ,3. faza.) dovela je do propadanja spomen-parka pa je 2019. godine organizirana tribina Spomen-park Šubićevac: Geneza prostora / Putevi obnove, u suorganizaciji Muzeja pobjede Šibenik, Udruženja hrvatskih arhitekata, Radne grupe Društva arhitekata Šibenik te Instituta za povijest umjetnosti.

Tribina je potaknula Grad Šibenik na izradu dokumentacije za obnovu spomenika. Emil Jurcan i Mate Rupić izradili su 2021. godine izvedbeni projekt prve faze obnove, koja je obuhvatila pristupni trg i centralnu skulpturu. Radove je tijekom sljedeće godine izvela tvrtka Neir d.o.o., uz nadzor šibenskog Konzervatorskog odjela. Međutim, preostale faze, kojima bi se dovršila cjelovita obnova spomen-parka, do danas nisu realizirane.

Za grobnicu Vladimira Gortana, Beram u Istri (Zdenko Kolacio i Zdenko Sila, 1953.) Grad Pazin naručio je 2022. godine projekt restauriranja, nakon čega je izrađen izvedbeni projekt autora Emila Jurcana te članica projektnog tima, restauratorice Ossane Šašinke i arhitektice Isabell Radešić.

Od 2023. godine restaurirani su monolitni stećak, kamena oplata vertikalnog obeliska, kameni sag i rub platoa, dok je u sljedećoj fazi projektom predviđena i obnova same površine platoa. Radove izvodi restauratorice Ossana Šašinka uz nadzor pulskog Konzervatorskog odjela.

Spomenik Partizanskoj bolnici br. 7 na Javornici, Drežnica (Zdenko Kolacio, 1981.), trenutačno nije ni pod kakvim oblikom zaštite, zbog čega njegovo održavanje u potpunosti ovisi o brizi lokalne zajednice.

Upravo je takvo stanje bilo jedan od ključnih povoda za njegovo uvrštavanje u međunarodni interdisciplinarni istraživački projekt Baština odozdo | Drežnica: Tragovi i sjećanja 2019. –2023., pod vodstvom Sanje Horvatinčić s Instituta za povijest umjetnosti.

U sklopu toga četverogodišnjeg projekta Emil Jurcan proveo je nužne popravke i osnovne konzervatorske radove na spomen-kosturnici bez prethodne izrade projektne dokumentacije. Prema njegovu su oblikovanju izrađene i postavljene i dvije nedostajuće metalne ploče s natpisima.