U znaku zelenila, kukaca, zemlje i cvijeća, pod zajedničkom temom 'Florastično', 19. izdanje Monte Librića - Festivala dječje knjige održava se cijeli idući tjedan (od 20. do 26. travnja) u pulskom Circolu, a na njihovim stranicama već je dostupan cjelokupan program, kao i raspored događanja po danima.
Djeca će se igrati, učiti, čitati i stvarati povezujući biljni svijet i dječju maštu kroz pripovijedanje, književnost, film, vizualnu umjetnost, glazbu i znanost. Na 'osmom pulskom brdu knjiga' posadit će se i stvarne i izmišljene biljke, osluškivat će se njihovi zvukovi, skupljati mirise, tražiti tragove prirode i, naravno, reciklirati.
Pet dana uoči početka festivala, razgovaramo s direktoricom Monte Librića Slavicom Ćurković.
Više od 70 programa povezat će na predstojećem Libriću književnost s ekologijom, biologijom, umjetnošću i znanošću. Koliko je važno interdisciplinarno pristupiti dječjoj književnosti?
Taj, kako ga volimo zvati, interdisciplinarni pristup, djeci ne stvara nikakav pritisak, već pomaže da se potpuno opušteni, zaigrani i otvoreni za učenje kroz igru, radoznalo približe književnosti i prepuste joj se. Tek kada se to dogodi, otvara se prostor u kojem otkrivaju kako među koricama knjiga nema samo puno slova, već je tu puno toga što zadovoljava njihovu radoznalost.
Često volimo isticati kako naša misija nije samo stvarati buduće čitatelje i čitateljice visokih kriterija, već i umjetnike i umjetnice u različitim područjima i kreativce uopće. Ove smo godine izgradili slojevitu priču o djeci, prirodi, književnosti, ali i znanosti. U središtu ovogodišnjeg koncepta Florastičnog Monte Librića je ideja stvaranja prostora u kojem se znanost, umjetnost i mašta prirodno isprepliću. Biljni svijet, dakle, nije samo motiv, nego i polazište za istraživanje, dok se čitanje otvara kao iskustvo koje nastaje kroz igru, eksperimentiranje i izravan kontakt sa "živim" materijalima.
Možete li izdvojiti nekoliko programa koji najbolje utjelovljuju 'florastični' duh festivala... možete li nam približiti ideju Kabinetа florastičnih čuda i aktivnosti poput Biblioteke mirisa, Imaginarnog herbarija ili Hotela za kukce?
I to je dio spomenutog interdisciplinarnog pristupa i našeg načina rada kroz nove edukativne prakse koje njegujemo od samih početaka Monte Librića. Kada bismo samo doveli djecu i rekli im - evo ovo je cvijeće, ovo su bubice i sad malo gledajte, mirišite i brojite kukce, brzo bismo ostali bez publike. Kako se ove godine tematski bavimo biljem i svime što uz njega ide ili od njega nastaje, osmislili smo radionice kroz koje ćemo postupno učiti o uzgoju biljaka, njihovoj važnosti, ulozi kukaca i načinu njihova funkcioniranja jer, koliko god se nama činilo drugačije, svijet kukaca nije svijet nereda, već vrlo specifičnih pravila. Kroz programe o kojima govorite djeca će proučavati i upoznavati kukce na izložbi fotografija "Kukci našeg grada" Kristiana Medaka, a s arhitektima Društva arhitekata Istre graditi hotele za njih, u radionici sitotiska “Flora na situ” tiskat će se majice s otiskom biljaka.
Tko želi, uz stručno vodstvo, moći će istraživati sastav vode, tla, minerala i stijena, ali i učiti o mirisima mediteranskih biljaka i njihovom utjecaju na raspoloženje te stvarati Biblioteku mirisa. U radionicama će nastajati i izmaštane biljke, koje zaista mogu svašta, pa recimo čak i pospremati dječju sobu. I ove godine ćemo se puno igrati: od legića će djeca graditi zeleni grad, ali i učiti nove vještine - sijati, saditi, zalijevati, ali i čupati korov u pravom Vlatkinom povrtnjaku. Dok će akcijsko slikarstvo moći učiti i probati u radionici Monte di colori, body painting i dizajn spojit će Procvalice... Kroz 40-ak radionica pokušali smo povezati minerale i prozu, stijene i maštu, i uvijek se pojavi nešto što ‘smo još mogli’, ali eto, tu su i prostorna i vremenska ograničenja.
Što posjetitelje očekuje u Florastičnom vrtu na terasi Circola?
Pravi, ozbiljan, šarolik i profesionalno postavljen botanički vrt. Zahvaljujući pulskom rasadniku Istrasjeme i krajobraznim stručnjacima Pula Herculanee, naš Florastični vrt bit će ambijentalna instalacija od pretežito mediteranskih biljaka s imenima na latinskom, hrvatskom i talijanskom. Između njih će prolaziti edukativna šetnica gdje će djeca moći istraživati, učiti, pronaći inspiraciju ili se samo dobro zabaviti.
Jedna od novosti predstojećeg Librića je predstavljanje Nacionalnog programa ‘Rođeni za čitanje’. Kako se čita bebama? Što će roditelji i bebe i klinci do 3 godine konkretno moći oživjeti u sklopu ovog programa?
Kako se čita onima koji još ne znaju niti govoriti, otkrit će nacionalni program ‘Rođeni za čitanje’ koji od 2023. provodi Ministarstvo kulture i medija, u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, a uz podršku Hrvatskoga pedijatrijskog društva i Hrvatskog društva za socijalnu i preventivnu pedijatriju. Zahvaljujući Maji Zrnčić i mi imamo sadržaje za najmlađe od šest mjeseci do tri godine, a okosnica programa su interaktivne kamišibaj predstave "Moj medo" i "Što sve moram danas napravit", kao i lutkarska predstava "Bebe su super".
Pri tome, svaki roditelj koji posjeti štand programa dobit će i informativni letak s 10 zlatnih savjeta za čitanje djeci. Ako već djecu od najranije dobi navikavamo na okuse, pa zašto im ne bismo razvijali i buduće čitateljske ukuse? Za čitanje zaista nikada nije prerano.
Kako vidite budućnost dječje knjige i čitateljskih navika u razdoblju sve izraženijeg korištenja umjetne inteligencije? Može li AI biti dobar alat za najmlađe čitatelje?
Ako će služiti samo kao alat, onda može biti sjajna pomoć za razumijevanje nekog djela, konteksta u kojem je tekst nastao, otkrivanja različitih čitanja iste knjige, preporuka za sličnu vrste literature… Dobre ideje, kao ni dobri izumi nisu krivi za ono što ljudi od njih naprave. Internet je, recimo, najdostupnija baza provjerenih podataka, ali i prostranstvo fake newsa, velika knjižnica, ali i velika baza netočnih podataka. Ne možemo, međutim, kriviti djecu za bilo što: ona se vode za primjerom odraslih, pa ako odrasli AI shvate kao alat, onda će tako funkcionirati i najmlađi.
Novost ovogodišnjeg festivala je i "Florastični Librić". O kakvom je programu riječ i što ga čini posebnim?
Riječ je, zapravo, o nizu popodnevnih radionica koje povezuje tema ovogodišnjeg Librića i kroz koje će putovati dječji interesi i naša namjera da im dodatno razvijemo ionako visoku svijest o važnosti očuvanja prirode, ali i njima i roditeljima pokažemo kako je u vremenu stalne brige i nadzora priroda još uvijek najsigurniji i najugodniji prostor slobode.
Svojedobno ste mi rekli da je vama u djetinjstvu najdraža slikovnica bila "Mačak u čizmama", sve dok niste pročitali "Čudnovate zgode Šegrta Hlapića", kada ste se počeli maskirati u Gitu, pa zbog nje čak i trenirali gimnastiku, da bi zatim u tinejdžerskom dobu pročitali baš sve iz Biblioteke Vjeverica, s naglaskom na "Sadako hoće živjeti", zbog koje ste danima plakali. Što su vaša djeca voljela čitati, na čemu su odrasli, a što današnja djeca vole čitati? Koliko se današnja djeca u tim ukusima razlikuju od one prije skoro dva desetljeća kada je održano prvo izdanje Monte Librića?
U ranom djetinjstvu svojoj sam djeci čitala bajke, a ono čega se najviše sjećam jest da su ih knjige smirivale. Djeca danas čitaju drugačije, u drugačijem medijskom okruženju i s puno više izbora nego prije 20 godina. Otvoreni su novi digitalni kanali i povećao se udio prijevodne literature. Jedan od najvećih izazova u programskom planiranju jest pronaći ravnotežu između trendova koje djeca prate i književnih djela čija je vrijednost trajna. U uvjetima masovne produkcije knjiga, brzog razvoja digitalnih medija te sadržaja koji se sve više oblikuje algoritamskim preporukama, kvalitetne i važne knjige lako mogu ostati neprimijećene.
Koju biste poruku uputili djeci, roditeljima i odgojno-obrazovnim djelatnicima koji će posjetiti ovogodišnji festival?
Prvima da dođu na najbolji i najduži party na kojem sukreiraju svaki program kada i koliko žele, a ostalima da shvate kako djeca nisu nedovršeni ljudi, već da su odrasli nesavršena djeca. S godinama se, nažalost, izgubi puno toga što je u djetinjstvu bilo normalno, a najviše znatiželja i spremnost da joj se prepustimo.
Budući da je ovo 19, pred-jubilarno izdanje, možete li nam otkriti kakve ideje/planove imate za iduće 20. izdanje Librića?
Neka ovaj prođe pa ćemo vidjeti kako i što dalje. Ono jedino što znamo je da će nam publika ostati ista: razigrana, znatiželjna, zainteresirana i jako, jako zahtjevna. Djeca, naime, ne trpe dosadu i ne priznaju staru slavu, pa ni nama ne pada na pamet da se ponavljamo. Svjesni smo da svaki programski format iz godine u godinu mora biti inovativniji, što je ponekad teško, a uvijek nosi zadovoljstvo.
