Kultura

ostaje otvorena do 10. listopada

(FOTO) "DODIR" U ALVONI U labinskoj galeriji otvorena izložba novog ciklusa radova Davorke Vadanje

Posvećenost obiteljskom životu i pedagoškom radu bila je njezin svjestan izbor koji joj je donio bezbroj radosti i tu nije preostalo previše prostora da bi umjetnica više vremena poklanjala pripremama samostalnih izložbi. Ali je zato redovito sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Labinu, Rijeci, Brijunima i Zagrebu i uvijek plijenila pažnju svojim kreacijama, svojim sasvim posebnim umjetničkim rukopisom pa je tako 2019. dobitnica nagrade Labinskog uzleta likovnosti


 
4 min
Istra24

Posvećenost obiteljskom životu i pedagoškom radu bila je njezin svjestan izbor koji joj je donio bezbroj radosti i tu nije preostalo previše prostora da bi umjetnica više vremena poklanjala pripremama samostalnih izložbi. Ali je zato redovito sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Labinu, Rijeci, Brijunima i Zagrebu i uvijek plijenila pažnju svojim kreacijama, svojim sasvim posebnim umjetničkim rukopisom pa je tako 2019. dobitnica nagrade Labinskog uzleta likovnosti

Izložba novog ciklusa radova Davorke Vadanjel „Dodir“, otvorena u petak pred brojnom publikom i prijateljima, na najljepši je način zaokružila ovogodišnji bogati izložbeni program Galerije Alvona.

Za ovu autoricu nije bilo dileme o izboru buduće profesije jer se već kao srednjoškolka opredijelila za Pedagoške gimnazije, a zatim je završila Pedagošku akademiju u Rijeci, Odsjek likovnih umjetnosti. Cijeli je svoj radni vijek poklonila prosvjeti u kojoj je objedinila svoje dvije ljubavi – ljuba prema umjetnosti i umjetničkom izražavanju i prema djeci i prenošenju znanja, a kao učiteljica likovne kulture u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” u Čepiću i u Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ u Potpićnu sa svojim učenicima sudjelovala je na brojnim izložbama, susretima, smotrama u likovnom i scenskom izrazu za što je dobivala priznanja i nagrade na općinskim, županijskim i državnim razinama. Ti uspjesi dovoljno govore o kvaliteti njezinog pedagoškog rada i pristupa djeci, o njezinom umijeću da ih se potakne da svojoj mašti daju krila i da im otvori svijet umjetničkog izražavanja. Taj rad nije mogao proći nezapaženo te je dobitnica Priznanja SIZ-a Odgoja i osnovnog obrazovanja Rijeka (1983.) i Povelje Giuseppine Martinuzzi, Labin (1985.).

Posvećenost obiteljskom životu i pedagoškom radu bila je njezin svjestan izbor koji joj je donio bezbroj radosti i tu nije preostalo previše prostora da bi umjetnica više vremena poklanjala pripremama samostalnih izložbi. Ali je zato redovito sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Labinu, Rijeci, Brijunima i Zagrebu i uvijek plijenila pažnju svojim kreacijama, svojim sasvim posebnim umjetničkim rukopisom pa je tako 2019.g. dobitnica nagrade Labinskog uzleta likovnosti.

U predgovoru kataloga izložbe ističe se kako ciklus radova ‘’Dodir’’ Davorke Vadanjel polazi iz ponovne upotrebe ostataka materijala koji u sebi nose tragove prošlosti, nose neke posebne, oku nevidljive tragove koji za nju i njezinu obitelj imaju poseban značaj. U ovom ciklusu neke njezine i njihove vrlo intimne uspomene dobivaju novi (neprolazni) život. Autorica introspekcijom slijedi dodire svoga supruga te komade drva koje je nekad on oblikovao pretače u reljefne cjeline. Od fragmenata drva, dijelova bačvi, okvira ili namještaja koji su svi prošli kroz njegove ruke i nose njegov otisak, njegov dodir, ona tvori module, nizove i kompozicije jednostavnih, smirenih do složenijih struktura.

Ova izložba je ujedno oda njihovoj obitelji i poema o ljubavi, odanosti, potpori i poštovanju jer autorica teksta kataloga je njihova kćerka Jelena, i sama prof. likovne umjetnosti, a brat Ivan vrijedno je za majku pripremao bezbrojne fragmente kako bi umjetnica slobodno kreirala svoja djela.

„U pojedinim radovima elementi se nižu poput domino efekta, stvarajući ritam, pokret i napetost. Upravo u toj igri između reda i slučajnosti nastaje snaga ovih radova.

Različite kombinacije taktilnih materijala stapaju se u kontemplativne cjeline koje ponekad podsjećaju na pikselizirane uzorke, motive iz prirode ili zviježđa. Od suptilnijih do bogatijih tekstura, od neobrađenog drva sa svojom patinom do elemenata obogaćenih bojom nastaje apstraktna mreža linija i volumena koja se otvara tek promjenom perspektive. Ova djela traže kretanje promatrača, približavanje i udaljavanje te ga svaki pogled i svaki pokret mijenja, čineći ga živim entitetom. Ona nisu samo za gledanje, ona traže interakciju, vrijeme i prisutnost – izbliza fragmentirana i taktilna, ovisno o kutu gledanja i svjetlosnim uvjetima, iz daljine otkrivaju nove vizure. U tom titranju djela dišu, pretvarajući se u pokretnu sliku – simbol stalnog kretanja i prolaznosti. Boja, najčešće u zemljanim i prigušenim tonovima, u dijalogu s teksturom, strukturom površine i podloge, svjetla i sjene stvaraju dojam da djela pulsiraju i mijenjaju se.

Svaka ogrebotina i nesavršenost drvenih komadića dragocjen su podsjetnik da ljepota nije u savršenstvu, već u vremenu i memoriji.

Izložba ‘’Dodir’’ oživljava fragmente prošlosti, nosi u sebi priču i trag vremena koji nije izbrisan, već naglašen, trajan.“

Gradonačelnik Labina Donald Blašković čestitao je umjetnici na izložbi i predivnoj poruci koju ona odašilje te zaželio Galeriji Alvona još mnogo uspješnih izložbenih sezona poput ove.

Izložba ostaje otvorena do 10. listopada.


Nastavite čitati

Istra
 

Nije slučajno poznati istarski speleolog otvorio na litici iznad Pazinske jame - multimedijalan prostor

U Pazinsku su jamu 30-ih godina prošlog stoljeća bacili markirane jegulje. Više ih je isplivalo na izvoru Raše, a nešto ih je bilo u dolini Mirne. Sve je povezano, kaže Legović * 'Od 1986. zaštitili smo četiri jame kao spomenike prirode, među kojima Markovu jamu s najvećom kolonijom šišmiša u Istri, dok je Pincinova jama stanište endemične i najstarije od sedam vrsti čovječjih ribica, koja se prva odvojila iz spleta Dinarida' * Nije slučajno u novoj galeriji i izložba Branka Gulina 'Oslobodioci Istre'

Istra
 

Gracijano Cerin jedne je noći 1957. godine pješke preko Ćićarije otišao na Zapad. "Račja Vas je tad imela 600 ljudi, dva bara, školu i zadrugu! Danas ni nič!"

Osim njega koji je otišao u Nicu, i sestra i brat otišli na drugi kraj svijeta; on u Kanadu, a ona čak u Australiju. No, sestra se s obitelji nedavno vratila u Račju Vas pa njegova ruka, dok nam priča o selu, od radosti često poleti u smjeru njene kuće. Lijepo su djetinjstvo imali u rodnom mjestu, prisjeća se, ali i teško. Radilo se puno. "Smo hodili u Slaveniju palit ugljen"

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.