"Taj Franc, vlasnik hale, kega je on uzeo uopće da mu upravlja sad s tim. Slavena. A ki je Slaven? Zna se ki je on u Istri. On ni čist i ja mu niš ne virujen. Meni se sve to gadi i mi sad gremo ča otud, ovdje smo bili šest lit u najmu", kaže nam jedan najmoprimac u krugu bivše Istraplastike * Susjed Ivan Guštin: "U istom krugu djeluje carina. Oni zaustave nekog tko ima rakiju ili prstace, a ovdje im je pred nosom ulazilo više od deset tisuća tona!"
"Taj Franc, vlasnik hale, kega je on uzeo uopće da mu upravlja sad s tim. Slavena. A ki je Slaven? Zna se ki je on u Istri. On ni čist i ja mu niš ne virujen. Meni se sve to gadi i mi sad gremo ča otud, ovdje smo bili šest lit u najmu", kaže nam jedan najmoprimac u krugu bivše Istraplastike * Susjed Ivan Guštin: "U istom krugu djeluje carina. Oni zaustave nekog tko ima rakiju ili prstace, a ovdje im je pred nosom ulazilo više od deset tisuća tona!"
Kontroverzni poduzetnik Slaven Tintor, osoba od povjerenja Franca Gregorčiča, slovenskog biznismena i vlasnika hale s 13.000 tona otpada u Pazinu, nije nam dopustio ulazak u halu i fotografiranje brda smeća, iako im je valjda primarno u interesu da ga se čim prije otarase.
Na licu mjesta uvjerili smo se i zašto. Dva velika ulaza puna otpada, sa stražnje, vanjske parkirališne strane (i još jedan manji), posve su otvorena i za potencijalne piromane koji bi to mogle bez problema, jer kamera nema, zapaliti i Pazin pretvoriti u katastrofičnu vijest. No o tome nešto niže.
Slaven Tintor u ime slovenskog vlasnika, dakle, upravlja iznajmljenim prostorima u krugu bivše tvornice Istraplastike na pazinskoj Dubravici, koja je u međuvremenu dobila medijski epitet "istarskog Gospića".
Treba ovdje podsjetiti da je Slaven Tintor, kako su tada naveliko pisali nacionalni mediji, osoba koja koja je 2013. godina, svjedočeći na na suđenju bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu i naknadno osuđenoj stranci HDZ, izjavila da je u prostorije HDZ-a u običnim vrećicama donijela par milijuna kuna
Tada je kao aktere priče naveo Danka Končara, svog bivšeg poslovnog partnera Dragu Radolovića, Sanaderovu sestru i Ratka Mačeka.
Godinu ranije mediji su pisali da se Tintorovo ime nalazi na više kaznenih prijava diljem zemlje, pa i one koje je protiv Tintora podnijelo troje istarskih poslovnih partnera koji su tvrdili da su prilikom prodaje tvrtke Gof Tar prevareni od Tintora za oko 700 tisuća eura.
Jedan razočarani najmoprimac u krugu bivše Istraplastike, nakon što smo fotografirali jednog štakora u blizini, govori nam: "Ča da vam rečen, ne znam kako su oni dobili dozvolu na temelju jedne trake, a ne stroja za reciklažu. Ajmo ovako: taj Franc, vlasnik hale, kega je on uzeo uopće da mu upravlja sad s tim? Slavena. A ki je Slaven? Zna se ki je on u Istri. On ni čist i ja mu niš ne virujen. Meni se sve to gadi i mi sad gremo ča otud, ovdje smo bili šest lit u najmu. Ja san mačku imao samo radi tih pantagani i boga vraga je bilo tu. Pa je još došla čokolada. Smrada više nema, ali miševa, pantagana i takovih beštija ima”.
Treba ovdje reći i da vlasnik hale Franc Gregorčič , kako nam je rekao u jučerašnjem razgovoru, najodgovornijim smatra Branka Malenovića iz Kringe (uz Gianfranca Schiavona i Maura Menghija iz sada ugašene talijanske tvrtke Natural Recycling Company te Aleksandra Javorca iz Rijeke, prokurista navedene talijanske tvrtke koja je, bez obećanog recikliranja otpada, u mračno početno doba pandemije koronavirusa početkom 2020., u nekoliko mjeseci do krova nakrcala cijelu halu s 13 tisuća tona otpada iz Italije, većinom plastikom i tkaninom.
No, za to kadroviranje odgovoran je upravo vlasnik Franc Gregorčič, koji je je u počecima, prije Tintora, zadužio upravo Malenovića da upravlja kompleksom Istraplastike, i s kojim su svi najmoprimci u Istraplastici pregovarali oko najma prostora, tako da nije bio zadužen samo za talijansku tvrtku.
Ovo spominjemo jer sada traje prebacivanje odgovornosti i izbjegavanje plaćanja troška sanacije, koja, kako je izračunao državni Fond za zaštitu okoliša, iznosi 8,1 miljun eura.
Iz Fonda za zaštitu okoliša obećali su nam danas poslati odgovore na pitanja kakvi su rezultati njihove laboratorijske analize uzoraka pazinskog otpada, koje su to vrste otpada i ima li onog opasnog, te što sve čini troškovnik sanacije od 8,1 milijuna eura.
Nakon izbijanja afere, koja nažalost traje do danas, talijanska tvrtka pokušala je otpad prebaciti u Gorski Kotar, u mjesto Prezid kraj Čabra. No, znajući za pazinski slučaj, tamošnji mještani pobunili su se i tako spriječili isti scenarij, a zatim su ih se otresli i mještani Liča kraj Fužina.
Obiteljska kuća Ivana Guština udaljena je svega 50-ak metara od spornog otpada, udaljenog ni 100 metara od pazinskog željezničkog kolodvora.
- Dovoljno je nekome pola minute da baci petardu i da plane požar. Pola Pazina bi tada trebalo evakuirati. Slaven Tintor je rekao da će tu postaviti kamere, portira, ali ništa od toga nije učinjeno. Kad su vatrogasci bili ovdje prije par godina, jedan je kazao: "Ako ovo krene mogu samo čekati da sve izgori". Jer, većinom je to plastika, kaže Guštin, dodajući da bi se u zraku hlapila i plastika i da bi taj crni dim bio opasan.
- Ja sam vidio taj otpad, ima tu i nešto metala, ima papira sjena, ima lijekova s farmi, slikao sam to. To nije infektivni medicinski otpad, nego veterinarski. Većinom je tu plastika, tkanina papir, ima nešto aluminija, folija, kaže on.
"Nisam vidio ovdje opasni otpad. Tu smo u prednosti u odnosu na Gospić, jer otpad kod nas nije zakopan. U hali je i ne može ići dolje", kaže Guštin, kojem kažemo da smo tik do hale naišli na krepanog štakora.
- Mene to ne čudi, što zbog ovog otpada, što zbog spornog, sada zatvorenog pogona čokolade o kojem je pisao vaš portal, dodaje Guštin, podsjećajući da je na mjestu tog pogona za čokoladu prije nekoliko godina tvrtka Techno grupa dugo reciklirala plastiku bez filtera, uz jako agresivne mirise koji su izlazili van.
- Trenutno ne smrdi, trenutno nema ni žohara jer Grad Pazin svako toliko angažira Eko Matić da to dezinficira. No, oni su rekli da to mogu učiniti izvana, dok su legla glodavaca, insekata unutra, dodaje. Vjeruje da će otpad na koncu biti uklonjen, ali sve ide beskonačno sporo, pogotovo što se vlasnik hale sada protivi upisu hipoteke na halu u njegovom vlasništvu.
- To je pat pozicija i to je ono najgore, veli on.
- Meni nije jasno da inspektori nisu to zaustavili kad su ovi krenuli s odlaganjem otpada. Dođe inspektorica, napiše zapisnik, ustanovi da nemaju papire, da nije u skladu s elaboratom koji su predali, da nije u skladu s dozvolom; daje prijedlog za obustavu rada i - ode ča! I čekajte, kažem joj ja, zar ih nećete zaustaviti. "Ne, kaže ona, ja nemam ovlasti za to, mora prvo doći rješenje". I dok je to rješenje došlo, oni su u nekoliko mjeseci iskrcali sve, prepričao je Guštin svoja razočaravajuća iskustva u prošlosti.
Jedanput im je, kaže, inspektorica zapečatila kamione, nakon što je utvrdila da materijal ne odgovara papirima, a ovi su, iako ih je zapečatila, pobjegli preko vikenda.
- Ja joj kažem: 'oni idu ča', a ona: "lako idu ča kad su zapečaćeni, ne smiju”. A ja ih gledam kako odlaze s parkirališta.
Guštin ističe poražavajuću činjenicu da u istom krugu Istraplastike djeluje i carina.
- Oni zaustave nekog tko ima rakiju ili prstace, a ovdje im je pred nosom ulazilo više od deset tisuća tona. Nisu reagirali, nakon naših prijava i prijava inspektorice. Nakon prijava, iskrcavali su još šest mjeseci, kaže on.
Dakako da to budi opravdanu sumnju da su imali pozadinsku institucionalnu zaštitu.
Guštin smatra da je nakon onečišćivača (talijanske tvrtke) idući odgovoran slovenski vlasnik prostora Franc Gregorčič.
"Ako se ne uspiju naplatiti od vlasnika otpada, onda se treba od vlasnika nekretnine", zaključuje susjed Ivan Guštin.
Gradonačelnica Pazina Suzana Jašić kaže da slovenski vlasnik hale Franc Gregorčič sada skida sa sebe odgovornost iako je kao vlasnik morao voditi brigu što se u tom prostoru događa, a ne samo primati novce za najam prostora.
- Vlasništvo obvezuje! Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru, kako piše u u članku 48. Ustava Republike Hrvatske. On će morati sigurno snositi troškove ako država odustane od sanacije. Nema tko drugi. Grad neće, ne pristajemo na plaćanje ni pet posto troška sanacije, jer zakon kaže da država sanira, član 10. Zakona o gospodarenju otpadom, a drugo, država je itekako prilagodila propise u cijeloj ovoj priči s otpadom. Državna nadležna inspekcijska tijela nisu dobro radila i nakon toga se godinama, sve do 2025. loptaju s nama tko je odgovoran, inspektorat ili ministarstvo.
- Nećemo platiti. Mi smo žrtve, ja ću dati novce dati za školu, za Dom za starije, a ne za tuđi otpad, za koji je odgovorno (ne)činjenje države, i kroz inspekcije i kroz propise koje je ministar Tomislav Ćorić prilagođavao 2019. i 2020. godine, ističe gradonačelnica Pazina Suzana Jašić.
Na tvrdnje slovenskog vlasnika da nije ni Grad Pazin nevin jer je svojedobno dao pozitivno mišljenje na projekt s otpadom, gradonačelnica podsjeća da je Istarska županija dala dozvolu za gospodarenje otpadom, a da nadležni pazinski odjela izdao samo mišljenje da je lokacija za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom planirana dokumentima prostornog uređenja, de facto potvrdu da Prostorni plan dozvoljava tu djelatnost.
- Odjel je samo potvrdio da se katastarska čestica nalazi unutar područja proizvodne namjene i da Prostorni plan dozvoljava postrojenje za obradu i oporabu neopasnog otpada, zaključila je gradonačelnica Jašić.
Karmen Gašparini živi s obitelji u blizini hale više od 30 godina. Prije pet godina, u ljeto, 2021. godine, suočili su se sa zastrašujućim iskustvom pojave žohara u njihovoj kući. Bili su posvuda, u spavaćoj, sobi, kuhinji, WC-u. Bilo je toliko nepodnošljivo da su iselili s djecom kod djeda i bake. Što nam danas svjedoči?
- Samim time što sve stoji, i da je otpad i dalje u hali, govori da je sistem prespor, loš. Kad slušate sve strane, svaki zvuči da je u pravu, ali oni sa sebe prebacuju svaku odgovornost. Izgubiš volju i vjeru da će to biti riješeno, kaže ona.
- Piše se i govori, ali nitko osim nas ne živi tu direktno kraj smeća. Trenutno ne osjećamo smrad, nemamo poteškoća s insektima , ali naravno da nije ugodno živjeti pokraj toga. Postoji rizik od požara, pogotovo za ovakvih vrućina, nastavlja Gašparini.
"Zamislite da ste prvi susjed gospićkog smeća ili od Kašijuna. Možete vi dubite na glavi, ali takav je sustav: ili ćete odseliti ako imate opciju ili ćete tu živjeti, do smeća. Nije da se mi mirimo s ime, jer to nije u redu, ali mi susjedi sigurno nećemo s lopatama krcati smeće u kamione i negdje to voziti. To nije u našoj moći. Ne šutimo, govorimo već šest godina, ali zasad sve stoji", zaključuje susjeda Karmen Gašparini.
Kako muškarac unatoč upozorenjima nije prestao s protupravnim ponašanjem, policijski službenici su ga uz uporabu sredstava prisile priveli u policijsku postaju gdje je nastavio prijetiti smrću
Nakon 11 odigranih kola Miroslav Žufić i slovenski junior FM Jernej Kozlovič (Tajfun – ŠK Ljubljana), skupili su najviše i jednaki broj bodova, a dodatni kriteriji presudili su u korist Žufića te je Kozloviču pripalo drugo mjesto
Mladi hrvači pulskog kluba pokazali su puno borbenosti, truda i želje
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
