'GLASNA TIŠINA MOGA GRADA' Marta Vede i Matija Šajatović: "Većina našeg razreda ne zna tko je David Bowie!"

Preksutra, u petak s početkom u 19.40 sati u pulskom Kinu Valli premijerno će se prikazati 35-minutni dokumentarni film "Glasna tišina moga grada" pulskih maturanata jezične gimnazije Marte Vede i Matije Šajatovića.

Film prikazuje priču o alternativnoj sceni Pule nekada i danas. Kroz priče ljudi koji su bili dio te scene i autentične lokacije, uspoređuje se tadašnja scena s današnjom.

Nekad se živjelo za muziku i izlaske, postojali su brojni klubovi i mjesta koja su oblikovala mlade, dok danas Pula postaje sve tiša. Većina klubova je zatvorena, a mladi nemaju gdje čuti nešto drugačije, alternativnije. Film propituje razloge tog nestanka - od promjene ukusa u glazbi do drugačijeg načina izlazaka. Ujedno otvara pitanje može li se, kako i kada ponovno stvoriti prostor za novu alternativnu scenu u Puli i pružiti prilika današnjim mladima da dožive ono što su nekadašnje generacije živjele.

Uz arhivske materijale, sugovornici u filmu su poznati punker i komičar Zoran Todorović Todor, legendarni DJ Redžo i nagrađivani producent Edi Cukerić. I oni će s autorima prisustvovati premijeri, uz kratki razgovor nakon projekcije.

Ne treba biti prestrog, bitno je da nove generacije zdušno i iskreno, unutar 'uspavanog grada', brane njegove najsvjetlije boje iz prošlosti.

Vedar i kreativan duo Marta i Matija pohađaju isti razred, a prošle su godine pokrenuli inicijativu za otvaranjem rock-kluba "Marelica", koji se trenutno koristi kao skladište. Oboje su aktivni u gimnazijskom Volonterskom klubu, volontiraju u Kinu Valli, a za Volonterski centar Istra kažu da im je kao drugi dom.

Matija se bavi plesom na svili, pohodi Scenski pokret i Suvremeni ples u INK-u. Marta trenira tenis i voli filmsku umjetnost te joj je želja upisati smjer Montaža na Akademiji dramskih umjetnosti.

Kad smo kod scene, muzika je bitan identifikacijski element. Što slušate?

Marta: Pa ja slušam ex yu rock, najviše.

Pod utjecajem roditelja?

Marta: Da, tata mi je bio u tom điru, cijelo djetinjstvo.

Nisi išla kontra staraca?

Ne. To mi se stvarno ful sviđa. Ne mogu slušati ovo što se dominantno sluša.

A ti Matija?

Matija: Također pod velikim utjecajem roditelja. Jako volim ex yu glazbu, pogotovo Azru.

Marta: Ja volim Letu štuke, a od prije također Azru, Haustor, Urbana.

Matija, zašto Azru?

Matija: Imam doma skoro cijelu novu diskografiju. Jako je kvalitetan bend, s odličnim Štulićevim tekstovima. Slušam i pop iz osamdesetih, a i današnji pop.

(Plakat filma - razbijeno staklo u 'Piramidi') 

U naše vrijeme slušatelje popa bi svrstavali u 'šminkere', u teški mainstream. Kako je danas? Prevladavaju cajke.

Marta: Ne znam kako bih to nazvala... Jako, jako malo ljudi zna za alternativnu scenu, za kultne bendove kao što su KUD Idijoti. Ne znaju za Azru.

Matija: Većina našeg razreda ne zna tko je bio David Bowie! Profesorica je jednom pustila pjesmu Queena, a oni nisu znali tko je izvodi.

Kako to tumačite?

Matija: Ne znam.

Svaka generacija se trudila da sazna što više, i a da se ne bruka.

Marta: Mislim da je najviše to zato što sad imamo jedan, dva kluba koji puštaju samo tu određenu vrstu muzike. Mladi nemaju gdje čuti nešto drugo, nešto alternativnije.

Mi rock stavljamo pod alternativu iako nije alternativa, ali jest spram onog što se danas sluša.

Sviđa mi se naslov vašeg filma, "Glasna tišina moga grada".

Marta: Nismo htjeli da naziv bude banalan, htjeli smo nešto apstraktno, i u kontrastu. Tako smo došli do tišine, a onda do 'glasne tišine'. Jer je stvarno glasno tiho. Jako je tiho u gradu.  Ne samo zato što nema klubova, nego i što se tiče društvenog života općenito. Uklopili smo sve to.

Što vas je potaknulo na temu  alternativne Pule?

Matija: Dobili smo, ali na kratko, priliku iskusiti alternativnu scenu kad se otvorila 'Hotel Pula'.

Marta: Zimi, u 12. mjesecu Pula je prazna. I mi smo doslovno živjeli samo za tu subotu u HP-u. To je bilo jedino čemu smo se cijeli tjedan veselili. I onda se to zatvorilo i odjednom: 'Što ćemo u subotu?' Nemamo di ić. I onda smo pokrenuli to s Marelicom, a nakon toga dogodila se inspiracija da sve to dokumentiramo u filmskoj formi. Da i drugim ljudima ukažemo na problem.

Pula to je - (k)raj

Koji vam je bazični koncept filma?

Marta: Kroz film se vidi kakva je Pula bila prije i kakva je sada. Nema veze jedna s drugom. Vi to najbolje znate jer ste to živjeli. Mi ne znamo, ali kroz sve te snimke jasno je da ova današnja Pula nema veze s onim što je bila prije.

Matija: Znamo i priče od roditelja... Ta je tema danas dosta aktualna među nama mladima. U INK-u su napravili predstavu na tu temu "Our Soundscape".  Cijelo vrijeme mi mladi naglašavamo našu potrebu za izlaženjem u klubove s drugom vrstom glazbe

Marta: Toliko dugo se o tome govori, rade se ankete i na kraju se ništa ne realizira.

Koliko je bilo zahtjevno nabaviti arhivu - fotografije, video snimke, plakate, fanzine?

Marta:  Ja sam u procesu montaže u jednom trenu shvatila da... Ja ne mogu staviti ništa u film što nije moje. I onda došli do Zlatka Gotovca koji nas je baš spasio, donijevši nam 89 DVD-ova s različitim snimcima iz klubova. Njemu idu ogromne zahvale! A snimke su baš jako, jako dobre. Što se tiče fotografija, uzimali smo ih  s Facebook grupe Pula,90-e (alter scena, etc.).

Sugovornici?

Matija: DJ Redžu smo odabrali jer je zaslužan za 'Hotel Pulu', gdje je u njena zlatna vremena puštao muziku, kao i u Piramidi. Edi Cukerić je producent, sa svima povezan, dok je Todor akter punk scene. Svjedočili su tom vremenu i sukreirali scenu.

Što vas je dojmilo u istraživanju nekadašnje scene? 

Marta: Znali smo da je Pula prije imala puno klubova, ali da je baš toliko scena bila jaka, to nismo znali, da je bilo toliko koncerata, da je  toliko mladih bilo uključeno u općenito umjetnost. Ne samo u muziku.

Matija: Mene je na licu mjesta rastužio današnji izgled Piramide, a na fotografijama vidiš kako je to nekada izgledalo. Koliki su ljudi dolazili, i iz drugih država. Mislim, to je baš... tuga kad to gledaš.

Marta: Svaki put kad smo snimali u Piramidi, svaki put bih razmišljala o tome kako je tu bila disko kugla, kako su ljudi tu plesali, ili održavani koncerti, uvijek krcato ljudima.

Uskoro ćete na fakultet. Što očekujete od filma odnosno inicijative za novim prostorima za mlade?

Marta: Nadam da će film  potaknuti neke mlađe generacije da bi nastavili i preuzeli ono što smo mi do sada radili.

No, osim rock i disko klubova, Pula je imala jaku nezavisnu scenu elektronske glazbe,  sa sjajnim, gotovo ilegalnim privatnim partyjima, pa je tu bio Valkane Beach Festival, da bi sve kulminiralo s Outlook i Dimensions festivalom. Nije da to mora biti alternativni rock.

Marta: Nama nije cilj da se napravi rokerski klub. Nama je cilj napraviti klub koji će puštati sve žanrove. Neka je jedan vikend rock večer, drugu punk, treći pop... ne znam.

Matija: Pa muzika 2000-ih, zatim muzika 80-ih. I da su zastupljeni svi žanrovi. Jasno, najkvalitetnija glazba pojedinog žanra!

Koji je ovo prostor?

Kako doživljavate cajke?

Marta: Sve su to manje više isti tekstovi. Nije da se u te pjesme ulaže puno truda.  Nema tu nikakvih instrumenta, ničeg. Najjednostavnije i najbrže.

Matija: Usko je to povezano s našim društvom i našim ovdašnjim mentalitetom.  Mislim da je to usko povezano. Pa vidite kakva je danas...

Politička situacija?

Matija: Da.

Koliko vam je kao maturantima bilo izazovno režirati  i producirati film?

Marta: Bilo je zahtjevno. Osim snimanja u prostorima klubova, iz višesatnih intervjua trebalo je naknadno odlučiti što će ostati u filmu. Meni osobno najzahtjevnija je bila montaža jer je jako puno sati materijala trebalo zgusnuti u pola sata, a da pritom ima koncept, priču i poruku.

Jesi li imala mentora, mentoricu?

Da, Elenu Radošević, blisku prijateljicu koja je završila montažu. Ona je iz Pule, a radi u Zagrebu. Neke su stvari bile vizualno ružne, koje nisam znala pokriti i onda mi je ona tu pomogla u finalizaciji.

Matija: Ja sam više pomagao na terenu, tijekom snimanja ili u realizaciji ideje, ali većinu toga je Marta napravila. 

Kako doživljavate Rojc?

Matija: Znam tu i tamo otići u Rojc, ali tamo je opet nekako više pank đir. Bude dobrih koncerata i evenata u Kotaču, dubstepa, techna...

Marta: U Rojcu ima koncerata, ali mi nemamo klub gdje ćemo ovu subotu ići plesati. Mi nemamo to. Nemamo klub u kojem mi možemo svaki vikend plesati. I to je problem.

A voljeli biste plesati.

Da, i plesati i pjevati.

Matija, baviš se plesom na svili. Kako si se time počeo baviti?

Bio sam u puno individualnih sportova, a otkako znam za sebe se penjem.

To me ne čudi s obzirom da ti znam tatu.

Da, bavio sam atletikom, veslanjem, plivanjem, bio sam u školi jedrenja. No kada sam se u osmom razredu okušao u plesu na svili, odmah sam znao da je to to. Spaja sve te elemente koje sam tražio i u kojima sam uživao u sportovima.

Matija, želja ti je upisati cirkusku akademiju? Riječ je o suvremenom cirkusu, bez životnija.

Matija: Želim dalje razvijati sebe u umjetničkom smjeru. Jako je zahtjevno, ima puno zahtjevnih disciplina, jako su napredni programi. Ciljam pripremnu godinu u Francuskoj, gdje bih naučio francuski jezik, što je dosta bitno u tom svijetu. Tek nakon toga bih upisao akademiju. Osim Francuske alternative su mi Španjolska, Nizozemska i možda Italija.

Marta: Ja sam fokusirana na smjer montaže na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, s možda naknadnim diplomskim studijem u inozemstvu.  

Tko vam je radio glazbu za film?

Bojan Crnogorčić i Gabriel Radović. Napravili su stvarno jako dobru muziku, puno im hvala na tome.  

Nešto za kraj?  

Marta: Nakon projekcije filma after je Circolu, gdje će muziku puštati Zlatko Gotovac.

Ex yu?

Marta: Da, da.