Trenutno živi u kućici u Medulinu * Živim u gradu koji ima 14 i pol milijuna stanovnika. Kažu 'bigger is better' ('veće je bolje'). Ali nije! Veličina Pule i ta socijalna veza koja ovdje postoji, i da se na tome još svi malo potrudimo, ovo može postati mjesto gdje se, uz otvorenost uma, dugo lijepo i mirno živi. * Kratko govoreći o supruzi Miri Furlan, kazao je da je njihova ideja na početku rata bila otići što dalje odavde, što pokazuje nivo traume
Trenutno živi u kućici u Medulinu * Živim u gradu koji ima 14 i pol milijuna stanovnika. Kažu 'bigger is better' ('veće je bolje'). Ali nije! Veličina Pule i ta socijalna veza koja ovdje postoji, i da se na tome još svi malo potrudimo, ovo može postati mjesto gdje se, uz otvorenost uma, dugo lijepo i mirno živi. * Kratko govoreći o supruzi Miri Furlan, kazao je da je njihova ideja na početku rata bila otići što dalje odavde, što pokazuje nivo traume
Goran Gajić, redatelj kultnog filma "Kako je propao rokenrol", rođeni Zagrepčanin, beogradski student, suprug Mire Furlan, Njujorčanin, ali i Medulinac čiji su roditelji od 70-ih uspjeli kroz 30-ak godina izgraditi kuću, time i Puležan koji je kao klinac dolazio na filmove u areni, a ovih tjedana intenzivni posjetitelj Kamenjaka i Galerije Makina, bio je sinoć u pulskom Domu antifašista iza Arene gost povjesničara i filmofila Igora Šaponje u programu "Izvan kadra", u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta - Pododbor Pula na čelu s Milenom Joksimović.
U razgovoru uoči projekcije tog novovalnog generacijskog ostvarenja uoči raspada Jugoslavije - trodijelne omnibus komedije koji su režirali Zoran Pezo, Vladimir Slavica i Goran Gajić, za koju su muziku radili Koja iz Discipline kičme, Vlada Divljan iz Idola i Gile iz Električnog orgazma, Gajić je rekao da se ne osjeća kao muzičar koji se mora vraćati na najveći hit. Njemu, kaže, veliko zadovoljstvo pričinjava činjenica da ovaj film živi nakon toliko vremena i da je ostavio tako dubok trag.
- Projekciju u Areni 1989. događaj je koji pamtim cijeli život. Bilo je fascinantno kako jedna strana arene reagira na jednu foru, a druga na drugu foru. A kad smo kod muzike, taj je film i nastavak našeg druženja s ljudima iz tih bendova. To su i dan-danas moji prijatelji, održali smo kontakte kroz sve ove godine, kazao je.
- A najbolje je to što se sve dogodilo prirodno. Čudna je ta forma omnibusa, tri priče u jednom, tri redatelja debitanta, u skromnim produkcijskim uvjetima. U to je vrijeme Avala Film bacala ostatke neiskorištenih filmskih traka, a od tih 'restolova' smo mi snimili film (smijeh).
Nakon pisanja kratkih priča za Polet i Studentski list, potom književnih, a zatim i muzičkih kritika te intervjue s bendovima za Polet, a onda i snimanja video spotova, upisao je beogradski Fakultet dramskih umetnosti, što se pokazalo sretnim rješenjem, jer je za razliku od zagrebačke akademije, nudio studentima da snimaju par kratkih filmova po godini, uz puno dodatnih praktičnih vježbi.
Osvrnuvši se na svoj film o Laibachu "Pobjeda pod suncem", kazao je da Laibach nikad nije shvaćao kao politički već kao umjetnički koncept, iako su, kaže, 'vjerojatno bili iskorišteni svih ovih godina za nacionalnu identifikaciju".
- Živim u gradu koji ima 14 i pol milijuna stanovnika. Kažu 'bigger is better' ('veće je bolje'). Ali nije! Veličina Pule i ta socijalna veza koja ovdje postoji, i da se na tome još svi malo potrudimo, ovo može postati Arizona (smijeh), mjesto gdje se, uz otvorenost uma, dugo lijepo i mirno živi.
Uoči samog rata, 1990. godine, snimio je turistički film 'Ovdje nema nesretnih turista' za turističku zajednicu Rapca, snimajući tada i iz helikoptera (nije bilo dronova) , konceptualno je osmislivši kao ljubavnu priču u kombinaciji mjuzikla i slapsticka, u kojoj su glumili beogradski glumac Nebojša Bakočević i, u svojoj prvoj ulozi, Elis Lovrić. Muziku je napisao Neno Belan.
- Počinjao je rat i ljudi iz TZ-a su film stavili u ladicu. I prije tri godine Toni Juričić i njegov kolega pretraživali su u podrum i našli taj film. Jako im se svidio ne samo zato jer je dobar film, već i zbog toga što sam ja za neke uloge zvao lokalne ljude, pa su se prepoznavali ljudi koji su prije 30 godina bili mladi i zgodni. I onda se napravila premijera koja se, eto, održala 33 godine poslije nastajanja, nasmijao je Gajić prisutne.
Kratko govoreći o supruzi Miri Furlan, kazao je da je njihova "ideja bila otići što dalje odavde, što pokazuje nivo traume".
Mira i on su, kako je rekao, tek nakon deset godina osjetili poriv za povratkom na ove prostore.
- Nažalost, ne vidim velike pomake. Vidjet ćemo da li će se taj dominantni narativ potrošiti i da li će krenuti u nešto drugo. Vidjet ćemo hoće li nešto donijeti studentske promjene, kao što mi je jako bitno ovdje podržavati prosvjed u Kaštijunu, i ovo što se događa s otpadom u Hrvatskoj, kazao je.
Za njihovih godina u New Yorku, Gajić se prisjetio razdoblja kad im je sin imao tek godinu dana. Mira je radila rastavu, a on televizijsku seriju pa su za čuvanje sina pozvali njegovu majku koja nije govorila engleski. Svoje prijatelje pitali su koliki je to problem, a oni su im rekli da pola New Yorka ne govori engleski.
- Taj grad ima tu osobinu da čovjek kad stane na njegovu ulicu istodobno postane Njujorčanin, bez obzira što i taj grad ima puno nivoa, kaže.
Kasnije je, među ostalim, snimao epizode američkih televizijskih serija poput silno gledanog "OZ-a", "Babylon 5" i "Level 9", a zatim i seriju "Vratiće se rode", čiju popularnost je vezao uz nostalgiju.
Režirao je u Los Angelesu kazališnu predstavu "Antigona" , koju je glumila Mira Furlan, da bi poslije od toga napravio filmsku doku-tragediju, koja je premijerno prikazan ljetos na Sarajevskom filmskom festivalu. No, sami počeci u SAD-u nisu bili bajni, kada je bio i radnik na selidbama.
No i s time se Gajić sinoć šalio jednom šarmantnom kombinacijom skromnosti, iskrenosti i opuštene duhovitosti.
Razgovor će završiti možda najstarijim pitanjima od svih: vremenom, starenjem, konačnošću i smislom. Ako nam znanost omogući dulji život, hoćemo li znati što učiniti s tim vremenom? I bismo li, da smo besmrtni, uopće imali potrebu stvarati umjetnost?
Izgraditi će se i staza kako bi pješaci iz Vrtlarske ulice, kao i sa ovog parkirališta mogli sigurnije pristupiti najbližem pješačkom prelazu, dok će se sve slobodne površine iskoristiti za sadnju stablašica, izvijestili su iz Pula parkinga
U rujnu su pulske osnovne škole raspisale natječaje za ukupno 34 radna mjesta od čega se najveći broj odnosi na učitelje i pomoćnike u nastavi
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
