Rovinjcima se korak od kuće nalazi se jedan od najuzbudljivijih istarskih arheoloških nalazišta: Monkodonja ili Moncodogno. Uz cestu prema Balama, kod naselja Kokuletovica tek prometni znak ukazuje na skretanje ulijevo. Istina, uz dvojezični toponim ugrađena je i tabla koja ukazuje da je riječ o arheološkom nalazištu no, možda je to ipak premalo. Naravno, razmišljam o turistima obzirom da domicilno stanovništvo nema neku posebnu predispoziciju za arheologiju.
Prijatelj Damir Matošević je po zanimanju arheolog i priča mi o intenzivnim radovima koji su se odvijali tijekom prethodnog desetljeća. Govori mi da je sve trebalo završiti osnivanjem arheološkog parka ali da je sve stalo i da se ne zna kada će i kako opet mašina proraditi.
S gledišta struke Monkodonja je apsolutna arheološka vrijednost jer se radi o jednom od značajnijih središta iz brončanog doba i to na europskoj razini. Zidinama zaštićeno gradinsko naselje nastaje oko 1800. godine pr. Kr. a zadnji su ga stanovnici napustili iz nepoznatih razloga oko 1200 godine pr.Kr.
Monkodonja je bila opasana s tri pojasa zidova
Trgovački centar na razmeđu između Sredozemlja i kontinentalne Europe
Monkodonja je starija od grčkih bogova a poznato je da su njegovi žitelji trgovali s grčkim otocima, plovili su duž istočne obale Jadrana sve do Egejskog mora. Današnjim bi govorom rekli da su im geostrateške koordinate bile sasvim jasne. Damir mi objašnjava da je Monkodonja bila stanica preko koje su se proizvodi sa grčkih tržišta kopnom prebacivali do Akvileje odakle su odlazila na tržišta srednje Europe.
Žitelji Monkodonje sagradili su obrambene zidove svoje gradine 1800 godina pr. Kr.
Na uzvisini od nekih 80-tak metara nalaze se ostaci grada, odnosno civilizacije koja je jednako kao i mi doživljavala istarski prostor kao nešto cjelovito i određeno, kao poluotočnu cjelinu koja je bila usmjerena kako prema mediteranskom jugoistoku tako i prema europskom središtu i sjeveru.
Jedan od dva ulaza u prapovijesnu gradinu
Imovinski odnosi prepreka vrednovanju nalazišta?
Gradina Monkodonja otkrivena je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, a čast otkrića pripada arheolozima Borisu Baćiću i Branku Marušiću. Tada se nije toliko marilo za otkriće, nakon sitnih iskopa 1953. i 1955. godine gradina je napuštena a sustavni interdisciplinarni rad pokrenut je tek 1997., kada je nastala suradnja hrvatskih i njemačkih arheologa.
Veli Damir da je i Monkodonja doživjela imovinsku parcelaciju: jedan dio prastare utvrde nalazi se na zemlji u vlasništvu države a drugi dio na privatnom posjedu. Privatnici ne mogu koristiti zemljište jer je to zaštićeno područje, stoga bi svoju zemlju najradije prodali ali trenutno se ne zna da li bi država to kupila i potom na terenu uredila arheološki park.
S gradine pruža se jedinstven pogled na rovinjsko otočje
Mitovi i zablude oko naziva „Istra“
U svakom slučaju, valja posjetiti uzvisinu, valja se kretati pored masivnih zidina čija je starost jednaka grčkoj mikenskoj civilizaciji. S akropole pruža se jedinstven pogled na rovinjsko i brijunsko otočje. Pratio sam Giannija tokom snimanja i prilikom izbora slika razmjenili smo podatke o grčko-istarskim srednjobrončanim vezama. Otvorio sam malu knjižicu rovinjskog povjesničara Bernarda Benussija koji, glede naziva našeg poluotoka, nudi jednostavnu priču koja je ugrađena u grčku mitologiju:
Argonautski vođa Jason, nakon što je oteo zlatno runo, pobjegao je vodeći sa sobom Medeju, kćer Eetea, kralja Kolhide. Kralj, ogorčen tim bijegom naoružao je flotu pod vodstvom sina Apsirta.
Neprestano na tragu Argonauta, savladao je uzvodnu struju rijeke Istro-Histar (Dunav) te iz nje uplovio u Savu i potom u Ljubljančicu te stigavši do izvora iste, nemogavši nastaviti put rijekom, naredio je svojima da nose brodove na ramenima slijedeći primjer bjegunaca. Tako su Kolhiđani prešli obronke Julijskih Alpa da bi stigli do Jadrana...
Bernardo Benussi objašnjava da mit o Jazonu počiva na geografskim zabludama starih Grka:
“Vjerovali su da su velike rijeke spajale mora pa, kao što su Pad, Rajna i Rona spajale Jadransko, Tirensko i Sjeverno more, tako je po njima, Histar- Dunav, spajao Crno more sa Jadranskim. Obzirom da su poznavali razvedeno ušće Dunava u Crno more pretpostavljali su da se velika rijeka na jednak način slijeva u Jadransko more. Zato je Istra dobila naziv po rijeci Histar-Dunav.”
Dakle, naziv našeg poluotoka plod je krive procjene, ali je plemenitog kova kao i zidine Monkodonje.