Helenistički grad pod morem u pulskoj Galeriji C8. Tajne Sikula otkriva koautorica izložbe Ivanka Kamenjarin

Pulska Galerija C8 nije velika, ali nije ni tako mala kao što izgleda otkad je u njoj izložba „Potopljeni Sikuli“.

Izložba o drevnom helenističkom gradu koji je završio pod morem Kaštelanskog zaljeva ispunila je prostor eksponatima s tog iznimno obilnog, zanimljivog i vrlo poetičnog nalazišta. Potopljeni Sikuli, pomalo kao Atlantida i svi drugi potopljeni gradovi - fiktivni ili stvarni - nisu samo arheološke zagonetke, već su i vječna poticaj ljudskoj mašti.

O Sikulima smo razgovarali s Ivankom Kamenjarin, koautoricom izložbe, arheologinjom i voditeljicom antičke i srednjovjekovne zbirke u Muzeju grada Kaštela, otkud je ova izložba i i stigla k nama. Kamenjarin je 1991. godine započela istraživanja u Sikulima.

- Što su Sikuli i gdje se nalaze?

- To je močvarno područje pored Kaštel Štafilića koje danas zovemo Resnik, a nalazi se uz istoimeni potok. Možemo ga usporediti s rijekom Jadro, koja se nalazi na istočnoj strani kaštelanskog polja. Naziv Sikuli imalo je naselje koje se na tom prostoru nalazilo u antičko doba, od 2. stoljeća prije Krista pa negdje do 5. stoljeća naše ere. Resnik i Sikuli nisu istoznačnice. Naziv „Resnik“ podrazumijeva močvarno područje, imamo npr. Resnik kraj Ljubljane. Sikule vezujemo uz domorodački narod koji je živio u antičkom razdoblju na Siciliji: Sikuli, Sikuloti. Sirakužani, odnosno Sicilijanci su osnovali grčko naselje Issa na današnjem
otoku Visu a kasnije, kada su malo ojačali, širili su se na kopnu. Sigurni smo da su osnovali današnji Trogir, onodobni Tragurium i današnji Stobreč odnosno Epetium.

A po svemu su osnovali i naselje u Resniku za koje smatramo da se zvalo Sikuli, a spominje se samo, i to
svega jednom rečenicom, kod Plinija Starijeg. Kad nabraja naselja i gradove na istočnoj obali Jadrana, nakon što spomene Trogir kaže: „Sikuli, mjesto gdje je božanski Klaudije naselio svoje veterane“, a naredno naselje koje navodi je Salona, glavni grad rimske provincije Dalmacije. Božanski Klaudije je car Klaudije koji je nakon Skribonijanove pobune veterane 9. i 11. rimske legije koje su mu ostale vjerne nagradio zemljištima na području današnjeg Kaštelanskog polja.

- Tragurium nam je vrlo poznat, Salona kao rimski lokalitet još poznatija. Zašto o Sikulima znamo tako malo?

- Zato što je u 5. stoljeću po svemu sudeći naselje prestalo živjeti, izgleda da rimsko naselje nije imalo bedeme, to su nesigurna vremena seobe naroda i stanovništvo se naprosto odselilo i nikada poslije se tu nije živjelo, nije se osnovalo novo naselje. Mi imamo današnja Kaštela, to je mjesto, grad koji se sastoji od sedam naselja koja su se podignuta kako sam naziv kaže unutar kaštela, odnosno utvrda, međutim na području Resnika nikada se nije ništa izgradilo, tako da je to palo u zaborav.

Poslije je došla poljoprivreda, vlasnici zemljišta bi znali pronaći ulomke nekakve keramike, pokoji novčić, ali kako u Kaštelima do 1991. nije bilo muzeja, nije bilo ljudi iz Kaštela koji su se intenzivnije bavili arheološkom baštinom, lokalitet je ostao na neki način konzerviran, odnosno zaboravljen i neotkriven.

- Sikuli su danas dobrim dijelom pod vodom, sama se izložba zove „Potopljeni Sikuli“. S kojim bismo istarskim arheološkim nalazištem mogli usporediti ovaj lokalitet?

- Možda bi bilo najsličnije situaciji u Medulinu, gdje imamo rimsku vilu koja je dijelom potopljena, pola je na kopnu, pola je pod morem. Tako je i s našim Sikulima.

- Što još očekujete da ćete tamo pronaći?

- Dubina na kojoj se nalazi antički sloj je svega dva do tri metra, ali lokalitet se prostire i na dio gdje je bilo naselje iz mlađeg kamenog doba, po prilici 10.000 godina prije naše ere. Prve je sjedilačke kulture tamo vjerojatno privukao potok, današnji Resnik, koji je snažan i nikad ne presušuje. Uz sam potok imamo nalaze drvenih stupova, zabodeni su kao kolci i pretpostavlja se da su to ostaci sojenica iz tog perioda.

Resnik pod morem i na kopnu, ali prvenstveno pod morem, zauzima oko četiri hektra površine i obuhvaća nalazišta iz četiri razdoblja. Peleolitik ili starije kameno doba, potom su nađeni ostaci kuća odnosno otpadnih jama iz neolitika, potom helenističko pristanište zajedno s dijelom grada gdje se nalazilo, od kojeg je u moru pronađen jugoistočni bedem, i imamo taj rimski, čisto rimski sloj, negdje iz prvog stoljeća poslije Krista, kada dolaze Klaudijevi veterani.

Iz drugog i trećeg stoljeća je teže nešto pronaći, ali iz razdoblja od kraja trećeg pa do početka petog stoljeća imamo u moru pristanište, nije mul jer ne strši u moru, ali jest operativna obala, i to je noviji podatak koji imamo o povijesti Resnika, taj kasnoantički sloj.

- Možemo li prema dimenzijama infrastrukture kalkulirati koliko je stanovnika u pojedinim razdobljima područje Sikula odnosno Resnika imalo?

- Kada smo na kopnu radili nekakve kalkulacije, izračunali smo da je naselje bilo veće nego što je najveće naše kaštelansko naselje, to je Kaštel Stari. Teško je izračunati koliko veći jer nemamo još sve gabarite, sve četiri strane, ali pretpostavljamo po svemu da bi moglo biti nešto veće, a nama je svima u Kaštelima i Srednjoj Dalmaciji pojam Kaštel Stari kao najstariji i najbolje urbanistički izgrađeno naselje. On je imao, negdje oko 500 stanovnika u srednjem vijeku, u doba antike to je bilo puno, puno više, možda nekoliko tisuća.

- Ovdje u Istri nemamo, koliko znam, ostataka helenističke ili posredno grčke kulture?

- Najsjevernije što se pojavljuje su Kvarnerski otoci, iako je u Nezakciju pronađena i pronalazi se helenistička i grčka keramika jer je imao jaku trgovinu. Grci tu nisu živjeli, ali trgovali jesu, dolazili su tu, donosili su robu, na Nezakciju je pronađena i klasična grčka keramika, helenistička, dok mi recimo početak naselja Sikuli smještamo u drugu polovicu drugog stoljeća prije Krista upravo po odsustvu takve keramike, jer klasične crnofiguralne i crvenofiguralne kod nas nema. To znači da naselje nije izgrađeno u petom ili šestom stoljeću prije Krista.

Dio helenističke keramike, recimo takozvani „fish plate“, doslovno tanjur za ribu koji je karakterističan po udubini u sredini, također ne postoji na Resniku, a takvi su tanjuri vezani uz način prehrane u trećem i negdje do sredine drugog stoljeća prije naše ere. Tako smo zaključili da je period kada su nastali Sikuli još kasniji, a to potvrđuje i novac koji smo pronašli na lokalitetu.

- Ako uspoređujemo urbanizam helenističkih i rimskih naselja, u čemu je osnovna razlika?

- Rimska naselja većinom imaju četvrtast ustroj, i kuće i gradovi, dok se helenistički urbanizam prepoznaje po izduženosti; izdužene su prostorije, kuće, sve su naše ulice, a nađeno ih je deset, orijentirane sjever - jug, nijednu još nismo našli istok - zapad, mogu se pojaviti ali nije učestalo kao u Rimu. Takav je npr. Milet (grad u današnjoj Anatoliji, op.S.B.), i Prijene. I po tome znamo da Sikuli nisu rimski, iako je to vremenski, kad gledate u Italiji, već kasna republika, a ovdje još uvijek imamo utjecaj Grka, odnosno helenističkog načina života. Mi uvijek malo kaskamo.

- Nema ni pompoznog glavnog trga, Foruma?

- Nismo našli ni forum ni agoru, niti bilo šta slično. Ali ako pretpostavimo da je naselje nalikovalo Issi, ona je sve glavne gradske sadržaje imala posve uz more, a s obzirom da na Resniku udara vrlo jak jugo koji nosi sve pred sobom, moguće je da to nećemo nikad ni naći, jer pretpostavljamo da je nakon što je taj dio grada nestao pod morem more tako izvrnulo i raznijelo to kamenje da ćemo ga teško pronaći.

- Među nalazima iz Sikula su i tipične helenističke posude za posluživanje i ispijanje vina. Između grčke i rimske kulture uživanja u vinu velika je razlika?

- Grci i svi oni koji su se povodili za njima smatrali su da piti čisto vino užasan barbarizam i da je nužno vino miješati s vodom. Inače su antička vina bila puno jača nego današnja, radila su se na malo drugačiji način i imala su veći postotak alkohola, tako da si ih morao razvodniti da te ne ubiju. I ove takozvane megarske posude kojih smo jako puno pronašli u Sikulima potvrđuju da se tu dosta pilo vino, da se pilo na grčki način, miješali su ga s vodom i dodavali začine.

Premda su začine u vino Rimljani dodavali još i više, Grcima je ono bilo i piće i namirnica.

Kada se je počelo piti s jednom rukom, bez drški, mijenja se i kultura pijenja: drugom rukom je moguće jesti, nešto dohvaćati. To je napredak u običajima koji onda prihvaćaju i Rimljani, koji također koriste posude odnosno čaše i staklene i keramičke bez drški.

- Što su daljnji planovi za Sikule?

- Planovi su da nastavimo s istraživanjima. To je ono čemu se nadamo, obzirom da su podvodna istraživanja uvijek jako skupa. U prvom redu da nastavimo istraživanje neolitskog naselja, da se istraži jedna kuća. Da se vidi šta je s tim rimskim, kasnoantičkim pristaništem jer jedna cesta vodi prema kopnu, pa bi bilo interesantno vidjeti i na kopnu gdje taj put završava. A helenistički dio, on je dosad najbolje istražen, ali bi ga trebalo možda obraditi s ovim novim metodama, 3D skenerima i tako, da se dobije oblik tog mula i da se vide u stvari njegove dimenzije, možda bolje vidjeti kako je to sve bilo izgrađeno i šta je sve nađeno, da li možda ima neki potopljeni brod sačuvan uz njega ili uz ovaj rimski dio.

- Je li se razmišljalo da se jednog dana lokalitet prezentira javnosti?

- Underwater Muse projekt u kojem smo sudjelovali ima za cilj da se popularizira i prezentira podmorski dio lokaliteta široj javnosti, bilo uz pomoć obučenih ronioca koji će kao vodiči pokazivati zainteresirani turistima sam lokalitet, bilo uz korištenje VR naočala kroz koje će se uz već snimljeni materijal koji postoji, i ovdje predstavljenu animaciju koja je rekonstrukcija lokaliteta, napraviti i simulacija kako bi oni koji stave te naočale imali osjećaj da rone i da prolaze preko lokaliteta. Sve su to nekakvi planovi za u budućnost.

- Je li područje Sikula pod zaštitom?

- Jest, područje je zaštićeno 1991. godine Zakonom o zaštiti nepokretne spomeničke baštine RH, a 2008. godine je prilikom revizije registra spomeničke baštine podijeljen na dvije zone: zonu A, koja sadržava uže helenističko naselje, zajedno sa pripadajućim ostacima u moru. Tu je zabranjena bilo kakva graditeljska aktivnost. Zona B zahvaća šire, i tu je moguće da bude odobrena gradnja nakon prethodno provedenih arheoloških istraživanja.

Lokalitet ipak jest ugrožen, već zbog toga što se nalazi unutar područja hotela kojem se često izmjenjuju vlasnici. Zbog toga trenutačno ne kopamo, pregovaramo s novim vlasnikom i čekamo razvoj situacije.

Razgovarala Slađana Bukovac