HEPENING NA BRIJUNIMA Dežulović i srcem i perom za Hajduk, Dr. Fric branio boje 'Istre'

U odličnoj atmosferi, uz puno smijeha i veliku znatiželju, posebno navijača Hajduka starijih generacija, sinoć je u prepunom vrtu Etnografskog muzeja na Velikom Brijunu, u prisustvu autora, održana promocija knjige Borisa Dežulovića "Bili libar - knjiga priča o nogometu, Hajduku, ljubavi i životu".

- U ovoj se knjizi vraćam prvoj ljubavi, i to prvoj ljubavi svih nas balkanskih mužjaka, malih kretena, naravno - nogometu. Kao i svi u Splitu 60-ih i 70-ih godina, ja sam rođen u čuvenom rodilištu preko puta Starog placa, starog Hajdukovog igrališta, i soba u kojoj sam rođen, u kojoj sam ugledao svijet, nalazi se bukvalno 15 metara od sjevernog gola starog Hajdukovog stadiona. Rođenjem smo inficirani balunom i Hajdukom. Kad sam imao 24 sata, majka me odvela na prozor da mahnem ocu, prvi prizor koji su moje dječje oči vidjele, svijet na koji sam došao bio je Hajdukov stadion uokviren u prozorsko okno. Protiv te inficiranosti suvremena medicina još nije našla lijeka, otkrit će lijek za rak, ali za ovo pomoći nema, kaže autor.

Govoreći o identitetu Hajduka koji ne trpi uske nacionalne okvire i koji je - kako je rekao moderator promocije, novinar i urednik Telesporta Aleksandar Holiga - svugdje imao navijače i tu univerzalnu poruku u svom bivstvu, Dežulović je kazao da je Hajduk i po tome poseban.

"On je klub Splita i klub Dalmacije, ali klub koji je imao najširu navijačku bazu u ovom dijelu svijeta", kazao je autor, pročitavši zatim oglas iz 1968. naturščicima s neobičnim vještinama tijela i duha u prvom jugoslavenskom erotskom časopisu Čik, koji je čuveni redatelj Dušan Makavejev objavio za film "Nevinost bez zaštite". Od tisuću koji su se prijavili, njih čak 900 znalo je pimplati glavom, dok je izvjesni Gabor Moldvaj, Mađar iz Novog Sada, imao istetoviran cijeli tim Hajduka na grudima.

- Partizanovi navijači su diljem Jugoslavije mobilizirani među obiteljima vojnih lica JNA na prekomandama od Celja do Srdulice, dok je Zvezda bila klub etničkih Srba u rasejanju od Kosova do Knina. Dinamo je, pak, bio zagrebački, ali hrvatski klub, s navijačima od Dubrave do Zapadne Hercegovine, i od Trešnjevke do Imotske krajine. Hajduk je bio neuhvatljiva iznimka, klub za koji su navijali u svih šest republika i obje jugoslavenske pokrajine, ime koje su tetovirali i etnički Srbi, i etnički Makedonci, i djeca vojnih lica, i Hrvati iz Hercegovine, i bosanski rudari, i albanski zlatari, pročitao je Dežulović ekskluzivno dio svoje još neobjavljene priče iz budućeg nastavka "Bili libar 2".

Među fanatičnim navijačima Hajduka bio je i jedan čovjek iz Beltinca u prekmurskoj Sloveniji, koji je 1953. dobio sina kojem je dao ime Vlado po Hajdukovom, tada najboljem svjetskom vrataru Vladimiru Beari. Tog Vladu, slovenskog kantuautora Vladu Kreslina, Dežulović je pozvao na scenu, da bi zajedno otpjevali staru pjesmu Miše Kovača "Ja ne mogu drugo nego da ga volin", koji je postao obnovljeni hit na Poljudu nakon što su pjesmu ponovno snimili Saša Antić iz TBF-a i Mišo Kovač. 

Vlado Kreslin (ime dobio po Vladimiru Beari) i Dežulović za srčane izvedbe "Ja ne mogu drugo nego da ga volin" Miše Kovača i Saše Antića

U ime domaćina, Teatra Ullysses, Rade Šerbedžija kazao je da je Boris Dežulović, prije svega, jedan hrabar čovjek.

- On je disident. Kako je rekao naš dobri stari Krleža, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist u odnosu na državu i vlast, na naciju i autoritete. On je razmetnuti sin koji se vrača svom očinskom ognjištu samo da bi ponovno od njega mogao otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta, kazao je Šerbedžija.

Nastavio je nadahnuto Dežulović: "Ja sam šest dana u sedmici relativno razuman, uvjetno rečeno inteligentan i pametan 58-godišnjak i profesionalni demistifikator svih tih režima, prije u Jugoslaviji, sada u Hrvatskoj, međutim sedmi dan ja se probudim kao osmogodišnji mali kreten koji jedva čeka da počne utakmica, vrti kanale, psuje, živčan kad Hajduk gubi, euforičan kad Hajduk dobije. I onda sutradan se opet probudim kao 58-godišnji razmjerno inteligentan i pametan muškarac kojemu je nejasna sva euforija od jučer i koji se protiv takve vrste zabluda, iluzija i mitova bori".

- To je knjiga jednog osmogodišnjaka beznadno zaljubljenog u nogomet, u Hajduk. Ovi koji se zaljubljuju u žene nisu još došli do te razine. To je jedna, zapravo, ljubavna priča. Nije povijesna priča iako ima povijesnih sličica, epizoda, podataka, slika, kaže autor. 

Dobar istup dr. Frica

Koncizno, duhovito, oživljavajući gotovo zaboravljena imena iz navijačke memorije, o knjizi je, a još više o NK Istri i svom navijanju za 'Istru' govorio Dr. Fric.

- Ja sam definitivno navijač Istre otkad znam za sebe. Doslovno sam se rodio blizu igrališta, cijeli svoj život s velikom dioptrijom, onako mali; imao sam, vjerovali ili ne, jako kovrčavu kosu. Subotom i nedjeljom gledao sam utakmice od jutra do navečer, od NK Staklara, NK Šijane, NK Pule, pionire pa juniore i na kraju Istru, čiji je maksimalni doseg bila druga liga, kazao je Fric, a Dežulović pridodao: "Ta Druga liga nije bila zajebancija". 

Fric je kazao da su nedavno slijepe fanatike prijatelje kluba na sastanak pozvali španjolski vlasnici 'Istre' i pitali: "Evo tu smo četvrtu godinu, zašto je sva tako negativno?", na što mu je Fric odgovorio: "Pobijedite, budite osmi, a ne vječno deveti".

- Drago mi je da su ovdje i neki bivši treneri Istre. Ja mislim da je naša ljubav prema Istri jednaka kao i ona navijača Hajduka prema svome klubu, samo što smo mi znatno, znatno manji i znatno najorganiziraniji. U knjizi Boris navodi neke likove koji su duboku urezani u moju prošlost, kao Delivoje Šarenac (nekadašnji golman Proletera i Vardara, op. a.), rekao je Fric.

Navodeći četiri fragmenta iz Dežulovićeve knjige u kojima se govori o 'Istri', Fric je kazao da je Hajduk prije rata više puta gostovao na Malti nego u Puli; da su jedina dva gola koja su u hrvatskoj ligi dali golmani, dana upravo "Istri", i to u 95. minuti.

- Jedan je dao Hajdukov golman Karlo Letica koji je škarama zavukao u 90-tku, a nama visi bod za opstanak, a drugi gol je dao golman Intera iz Zaprešića, koji je navodno protrčao pored klupe 'Istre' i rekao im: "Sad ću vam dati gol".  Inače pamtim sve Hajdukove utakmice, i Saint-Etiennea, i Tottenhama, ali pamtim i Hamburger SV: Hajduk ima još šanse, vodi 3-2; korner puca čovjek iz Pule Damir Maričić (u Hajduku su u doba Jugoslavije u Hajduku još igrali Poldrugovac i Ante Rumora). I ja sad molim boga, daj, naš čovjek iz Pule, centrirat će, kad ono čovjek krkne, napola...

- Dodaje Hrubeschu, uključio se Dežulović, prizivajući svoje traumatsko navijačko iskustvo. 

Ovu prvu istarsku promociju knjige Borisa Dežulovića "Bili libar - knjiga priča o nogometu, Hajduku, ljubavi i životu" organizirali su izdavač knjige - Telegram Media Grupa, Ulysses Teatar i Klub-knjižara Giardini 2.