U jednoj od najpoznatijih crkava u Istri Isus Krist pojavljuje se bez brade. No u jednom trenutku sve se mijenja: pogledajmo zašto
U jednoj od najpoznatijih crkava u Istri Isus Krist pojavljuje se bez brade. No u jednom trenutku sve se mijenja: pogledajmo zašto
Zašto se Isus Krist u povijesti umjetnosti, a kasnije i u filmovima, najčešće prikazuje s bradom, premda nije poznato kako je zapravo izgledao? Ni evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, niti Josip Flavije, jedini povjesničar suvremenik Krista, ni jednom riječi nisu fizički opisali Isusa. Otkud onda brada?
Uvodno valja reći da se prvih godina nakon raspeća nitko nije usudio prikazivati Isusa Krista. Razlog je tomu to što je rano kršćanstvo bilo duboko ukorijenjeno u židovskoj religiji (sam Krist nikada nije namjeravao osnovati kršćanstvo, već samo obnoviti i pročistiti judaizam), a židovska religija, kao kasnije i islam, strogo zabranjuje prikazivanje Boga u ljudskom liku.
Da je sve ovisilo samo o svetom Petru, Krist nikada ne bi bio prikazan. Naime, vođa apostola smatrao je da se Isusovo učenje treba dijeliti samo među Židovima. Sveti Pavao, pravi utemeljitelj kršćanstva, bio je taj koji je odlučio da se Kristova riječ mora širiti i među nežidovima.
Krenuvši u misiju, sveti Pavao odlazi u Siriju, Tursku te, što je najvažnije, u Grčku i Rim. Od tog trenutka Biblija se širi Europom u grčkom prijevodu, ali je za priču o Isusovoj bradi bitno to da su Grci i Rimljani voljeli prikazivati bogove, često prema idealu ljepote. Dovoljno je sjetiti se kipova Atene na Partenonu ili Zeusa u hramu u Olimpiji, djela kipara Fidije, kao i rimske umjetnosti koja je preuzela i etruščanske elemente kojima se slavio ljudski lik.
Drugim riječima, među europskim narodima, kod koji je kršćanstvo dospjelo kroz grčki filtar, postojala je snažna potreba da se Bogovi prikaže vizualno, nakon prijelaza iz politeizma u kršćanstvo to je vrijedilo i za Sina božjeg. Nakon što je godinama bio simbolično prikazivan kao riba, u 3. stoljeću pojavljuju se prvi slikovni prikazi Isusa Krista. Budući da nastaju u rimskom svijetu pod snažnim utjecajem grčke umjetnosti, uzor je bio Apolon, pa je Isus prikazivan kao mladić bez brade, što je tada bilo prihvatljivije od kasnije „hipijevske“ verzije.
Ideja da je Isus imao bradu pojavljuje se 593. godine, kada bizantski povjesničar Evagrije Skolastik (Evagrius Scholasticus) u svojoj „Povijesti crkve“ (Historia ecclesiastica) spominje Mandylion, poznat i kao „Slika iz Edese “ ili „Sveta slika“. Riječ je o platnu s Kristovim licem koje, prema predaji, nije izradila ljudska ruka (grčki Acheiropoetos bukvalno znači “ne izrađen rukom”), već je nastalo božanskim putem.
Evagrije preuzima priču koju je u 4. stoljeću zabilježio Euzebije iz Cezareje: kralj Edese (današnji grad Şanlıurfa u Turskoj) Abgar bio je bolestan te je, čuvši za Isusova čuda, zatražio njegovu pomoć. Budući da Isus nije mogao otići njemu osobno, poslao mu je preko učenika to platno s otiskom svoga lica. Nakon što ga je dodirnuo, kralj je ozdravio. Kasnije su pravoslavni vjernici prihvatili tu sliku kao svetu ikonu, koja je, nakon nekoliko peripetija kroz Carigrad i Pariz, nestala tijekom križarskih ratova.
Kada je Euzebije oko 330. godine pisao o tome, nije vidio tu sliku, a Isus se i dalje prikazivao bez brade. Tek više od 250 godina kasnije Evagrije je vidio Mandylion (ili njegovu kopiju) i proširio ideju da je Isus imao bradu.
Zanimljivo, nedugo prije toga nastali su mozaici u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, gdje je Krist još uvijek prikazan bez brade, kao i u poznatoj bazilici Sant’Apollinare Nuovo u Ravenni koja je nastala gotovo istovremeno
U Eufrazijevoj bazilici u Poreču,iz 6. stoljeća, Isus Krist još je uvijek prikazan bez brade
U najstarijim očuvanim istarskim freskama, u crkvi sv. Agate u Kanfanaru (11. stoljeće) i crkvi sv. Foške u Batvačima (123. stolječe), Krist se po prvi put prikazuje s bradom.
U crkvi svete Foške u Batvačima, vidljiv je jedan od ranijih prikaza Isusa Krista u freskama u istarskim crkvama: potječe iz 12. stoljeća
Od 7. stoljeća nadalje Isus Krist se redovito prikazuje s bradom: mirna lica u bizantskoj umjetnosti, stroga i bezizražajna u romanici, te izrazito emotivna u gotici. S bradom se pojavljuje i u poznatom filmu „Isus iz Nazareta“ Franca Zeffirellija te u velikim djelima talijanske renesanse, uz jednu sjajnu iznimku.
Michelangelo: „Posljednji sud“ iza oltara Sikstinske kapele u Rimu (1531-1541.). Isus je iznimno prikazan bez brade
Naime, u fresci „Posljednji sud“ iza oltara Sikstinske kapele, Michelangelo je između 1531. i 1541. prikazao Krista bez brade, nakon što je gotovo 900 godina uvijek prikazivan s bradom. No Michelangelo, umjetnik koji je revolucionirao umjetnost i volio prkositi pravilima, to si je mogao priuštiti.
Kako je sjajni Slovenac prije dva tjedna po prvi put u karijeri osvojio utrku Milano-Sanremo, postao je prvi biciklist nakon više od pola stoljeća koji je osvojio prva dva od pet monumentalnih klasika u sezoni. Prije njega je to napravio legendarni Belgijac Eddie Merckx daleke 1975
Kroz Hormuški tjesnac prolaze brodovi koji prevoze širom svijeta ogromne količine nafte
U prvoj uskrsnoj poruci novi papa upozorio na ravnodušnost prema nasilju, dok su slavlja od Vatikana do Jeruzalema obilježena ograničenjima i strahom zbog sukoba na Bliskom istoku
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
