Instalacije Roberte Weissman Nagy kao podsjetnik da za života ostavljamo tragove. Na nama je kakvi će oni biti

- U ovim vremenima treba nam više umjetnika kao što je Roberta, koji promišljaju i postavljaju pitanja, a pritom šire pozitivnu energiju, kazao je večeras županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica prilikom otvaranja izložbe "Imovina" pulske umjetnice i profesorice likovne umjetnosti, Roberte Weissman Nagy u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli.

Njezin novi projekt nastao je prije nekoliko godina i trebao je biti postavljen u galerijskom prostoru Sveta srca u Puli još 2020. godine, no zbog početka pandemije to se nije dogodilo.

Ugostio ga je tako posjetiteljski centar Herman Potočnik Noordung na pulskom Kaštelu.

Sedam dana stvaranja

- U ovom ambijentu provela sam tjedan dana između dva Uskrsa. Bilo je to fantastično iskustvo. Herculanei zahvaljujem na zemlji i znanju, a posuđenu zemlju im vraćam čim se zatvori izložba, rekla je uzbuđeno autorica.

Naime, u prostoru je sijala pšenicu u humke u obliku ljudskih tijela. U svrhu nastanka oblika tijela koristila je žive modele, među kojima je bio i sam ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, Gracijano Kešac. On je, uz pulsku pročelnicu za kulturu Lenu Radunić, također nazočio večerašnjem otvaranju.

Grad Pula podržao je snimanje videouratka naziva "Fear is a common place" koji se, u sklopu instalacije, prikazuje na velikom platnu iznad položenih "tijela". Riječ je o suradnji umjetnice i pulske MedVid produkcije.

Život ostavlja tragove

- Mučilo me pitanje Dokle?, neprestano sam si ga ponavljala. Svjedočimo globalnoj histeriji i svi se pitamo što će na kraju biti. Pšenica koju sadimo za Božić predstavlja plodnost, a poput svakog njenog zrna i mi ostavljamo trag svakom svojom gestom. Tragovi koje ostavljamo otkad dođemo na ovaj svijet mogu biti materijalni ili tek oni u uspomenama, ali jedno je sigurno - iz nas ne može niknuti ono što nemamo u sebi, jasna je Weissman Nagy.

Scena iz videouratka "Fear is a common place"

U videouratku "Fear is a common place" zvuci otkucaja srca i bečkog valcera pojavljuju se u distorziji. Naime, autorica je željela dočarati vječitu borbu prirode i društva u kojem je istina, kako kaže, postala luksuz.

Kritika društva, ne i prirode

- Iako je bečki valcer vrhunac ljudske sposobnosti da proizvodi božansko, svake Nove godine, kada ga slušamo, slavimo uz sve veći kaos. Valcer je, stoga, istovremeno i simbol licemjerstva Europe stvorene na laži, krvi i farizejstvu. Mi to zanemarujemo i pravimo se da je sve super, veli Weissman Nagy o videouratku.

Izložba ostaje otvorena do kraja mjeseca, a u muzeju je postavljena u sklopu obilježavanja Dana Grada Pule. Na letcima koji su dostupni na samom ulazu, nalazi se QR kod kao ulaznica za virtualnu šetnju autoričinim ateljeom u pulskom Rojcu.

Večerašnjem otvaranju izložbe nazočili su i predstavnici Radiotelevizije Srbije koji upravo snimaju dokumentarni film o nekoliko predstavnika istarske kulturne scene, među kojima je i sama Weissman Nagy.