INTERVJU Magdalena Vodopija: "Alan Ford formirao je moj odnos prema životu više od mnogih knjiga!"

Ovogodišnji, 29. Sa(n)jam knjige u Istri otvara se za nepuna dva tjedna, u petak, 24. studenog, i trajat će sve do nedjelje, 3. prosinca. Kao i ranijih godina, Sajam će činiti oko stotinu različitih programa, a središnja tema, pod naslovom “Život u oblacima”, posvećena je stripu o kojem će govoriti eminentni inozemni i domaći autori i autorice.

No, razgovor s direktoricom Magdalenom Vodopija ne otvaramo odmah sa stripom i detaljima bogatog programa, nego s velikim njemačkim avangardnim umjetnikom i magijom književnosti.

Nismo preskočili ni aktualan krvavi sukob u Palestini, gdje poentira: "Ne kontroliram tugu zbog žrtava, niti prezir prema zločincima", a ni aktualne napade na nedavno postavljeni spomenik Miljenku Smoji u Splitu. Idemo redom.

Beuys je kazao da je "umjetnost jedina revolucionarna moć, jer je bazirana na kreativnosti čovječanstva; kroz ideju umjetnosti, demokracija može jednog dana postati stvarnost”. Nepuna tri desetljeća kroz promociju knjige, književnika i književnosti sajam generalno osnažuje vjeru u umjetnost. Što čini magiju dobre književnosti?

Sama magija, a da ju se može objasniti, ne bi bila magija. Ozbiljni pisci i spisateljice znaju da je pisanje, točnije pisanje onoga što jeste književnost, neograničeni prostor slobode. U svakom drugom zakonitosti struke su ujedno i barijere kakvih u književnosti nema. Vi ne možete napisati novinarski tekst na stotinu kartica, dramu koja će na sceni trajati 15 minuta, niti scenarij u kojem glavni junak umre u ekspoziciji i zamijeni ga drugi kao da ništa nije bilo. U književnosti je sve moguće, a umijeće je odrediti koliko od tog slobodnog prostora treba iskoristiti da se, uvjetno rečeno, tekst ne osjeća stiješnjeno ili da se, također uvjetno rečeno, ne izgubi u prostranstvu. Zato književnost jeste i poezija i kratka priča i novela i roman i hibridni žanrovi poput poezije u prozi ili proze koju ne bi bilo pogrešno proglasiti poemom. Zbilja, u književnosti vlada potpuna demokracija: sve su knjige ravnopravne. Istina ne svim čitateljima - ono što je nekome genijalno, nekome drugom je nepodnošljivo, ali tu nitko nikoga ne eliminira i ne poništava - ali svugdje drugo jesu, u knjižari i knjižnici, na policama kućnih biblioteka, gdje god ih se može držati. Uostalom, čak i oni što smatraju jednu knjigu svetom, nisu sami na svijetu. I svetih knjiga, naime, ima više. Književnost vas može, ma koliko precizan bio opis nekog događaja iz srednjeg vijeka, navesti da vizualizirate neki iz prošlog stoljeća, kao što vas može, opisujući djelić sadašnjosti, navesti da pomislite kako ste zaspali u 21. stoljeću, a probudili se u Drugom svjetskom ratu. Pri tome, sve što je umjetnički relevantno, ujedno jeste i angažirano, dok sve što je angažirano nije nužno i umjetnički bitno.

Sajam je posvećen profesoru Miroslavu Bertoši. Pišući u autobiografskoj knjizi "Kruh, mašta & mast" o stripovima koje je čitao ranih 50-ih, Bertoša se prisjetio talijanskih stripova, napose serije "Topolino, cento pagine a colori", ali i stripova Andrije Maurovića "Trojica u mraku" i "Sablast Zelenih močvara", koji su, kako piše, sugestivnošću crteža i zanimljivom fabulom među nama pobuđivali golemo zanimanje, ali su ubrzo bili zabranjeni. Pogođen činjenicom što na kiosku nije više nalazio željno očekivane stripove, napisao je pismo uredništvu s molbom da ga obavijeste kada će se oni ponovno moći kupiti. Primio je brzi, kratki i činovničkim jezikom sročeni odgovor: ‘Obaveštavate se reda radi da je list ‘Strip’ do daljnjega prestao izlaziti”. Piše Bertoša: "Gorkog okusa toga razočaranja dugo se nisam uspijevao osloboditi". Koje ste vi stripove čitali u djetinjstvu i mladosti?

Kad bolje razmislim, pola mi je djetinjstva i mladosti prošlo negdje oko kioska u iščekivanju omiljenih stripova. Kao i svi krenula sam sa Zagorom i Tex Willerom. U ranim adolescentskim danima naletjela sam na Barabarellu. Bio je to moj prvi sudar s erotikom. A onda je došao Alan Ford koji je formirao moj odnos prema životu više od mnogih knjiga. Puno kasnije, na Frankfurtskom sajmu knjiga objašnjavala sam jednom njemačkom izdavaču da je naš Sajam vrlo sličan Cvjećarnici iz Alan Forda. Rekao mi je da ne zna tko je Alan Ford. Smatrala sam ga potpuno neobrazovanim i još mu odbrusila da se u principu ne družim s ljudima koji nisu čitali Alan Forda. Tek kasnije, shvatila sam da je jedna od najvećih privilegija odrastanja u bivšoj Jugoslaviji bila upravo mogućnost da odrasteš uz Alana Forda. Nesretni Nijemci, i ne samo oni, nisu imali tu priliku i baš mi ih je žao. Predugo bi trajala moja priča o stripu pa ću još samo spomenuti moju neustrašivu junakinju Modesty Blaise, bez koje bi odrastanje također bilo tužno, Corta Maltesea, s kojim još uvijek, u mašti, plovim morima i moje omiljene autore - Huga Pratta i Mila Manaru. I eto, poslije toliko godina Manara dolazi na Sajam. Zajedno sa svim poštovateljima Mila Manare mogu samo reći: Beati noi!

Ekipa Sajma knjiga

Zadržao bih se još malo na profesoru Bertoši. Na sajmu će se predstaviti njegova posljednja autobiografska knjiga "Trošenje života". Bertoša je svojedobno napisao: “Knjiga se ne čita samo ’izvana’, po pukome sadržaju, već u prvome redu ‘iznutra’. Čitamo je poticani nekim neobičnim i teško objašnjivim ‘fluidom’ koji iz nje izbija, a mi ga prihvaćamo, upijamo i dalje kreativno razgrađujemo. Zato se često događa da u knjizi ne uspijevamo uočiti neke njezine dimenzije, ‘pronalazimo’ i ono čega u njoj nema! Čitanje je slojevit i višedimenzionalni čin’. Koja je knjiga (ili knjige) najviše utjecala na vas u formativnom razdoblju?

Osjećam se privilegiranom jer sam odrastala u vremenu u kojem je čitanje bilo stvar prestiža. Mi se nismo dijelili na one što u večernji izlazak idu s prosječnom plaćom u džepu i one što imaju za kavu, već po tome što i koliko čitamo. Ja sam čitala i ono što je primjereno mojim godinama i ono što nikako nije, praveći se da razumijem. Kasnije sam se nekim knjigama vraćala i otkrivala kakav je bio grijeh čitati ih u tim famoznim formativnim godinama, iako zapravo ne znam niti koje su, jer se karakter gradi do 45., a ukusi mijenjaju svakih sedam godina. Ipak, lijepo se sjetiti vremena u kojem sam vjerovala da sam shvatila svijet jer sam pročitala nešto ili trijumfalistički pričala o svom doživljaju Dostojevskog, iako mi je tada čitanje tog genijalnog pisca bilo bolnije od loma ruke. Velika književnost utječe na čovjeka uvijek, čak i kada nije dovoljno zreo da shvati njezinu slojevitost, a ona loša nikada.

Prošlih par godina planetarno smo bili zdravstveno, psihološki, medijski ‘progutani’ koronom (vi i uz silne organizacijske izazove), da bi je prvo posve potisnuo rat u Ukrajini, a sad brutalni sukob u Palestini. Koliko u tom medijskom udaru informacija, i navijanju za ovu ili onu stranu uspijevate kontrolirati vlastite osjećaje (i treba li ih kontrolirati), koji znaju skliznuti u mržnju i isključivost?

Znate, kada je sve vijest, onda više ništa nije važno. Mi sa Sajma smo se protiv korona-histerije borili planirajući kao da Covid ne postoji, a radili kada smo mogli, poštujući sve epidemiološke mjere. Što se tiče ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku, naravno da pratim vijesti, a osjećaje mi, da tako kažem, određuju oni što o tome znaju puno više od prosječnog konzumenta medijskih sadržaja. Moji vodiči za Bliski istok su kolumnist izraelskog Haretza, Gideon Levy - redovito ga prevode i prenose na portalu Peščanik - i Zlatko Dizdarević, bosanski novinar i kasniji diplomat BiH, a za rusko-ukrajinske odnose, uz ostale, Navid Kermani i njegova knjiga "Uzduž rovova". Ne kontroliram osjećaje. Ne kontroliram tugu zbog žrtava, niti prezir prema zločincima.

Kako podnosite količinu mržnje i otvorenog fašizma na mrežama pa i u stvarnost? Evo u nas se piša, bljuje, baca farba na novi spomenik Miljenku Smoji.

Ma koliko se činilo, društvene mreže nisu odraz stvarnosti, niti je stvarnost inscenacija procesa s mreža. Vjerovali ili ne, ali poznajem ljude koji uopće ne koriste društvene mreže, a pri tome su informiraniji od većine. Imam previše godina da ne bih birala društvo, a u mom mržnje nema, što ne znači kako se pravimo da ne postoji. Mada se u nekim slučajevima govorom o manifestnim oblicima mržnje zapravo čini usluga društvenom talogu koji skrnavi spomenik Smoji ili koristi mreže da se deklarira kao za dom spreman, a ima 37 godina i živi kod mame i tate. Za razliku od stvarnih fašista koji trebaju oružje, ovi naši s mreža i iz odvratnih akcija poput splitske, trebaju pažnju. Kao takvi su uvreda i za fašizam, da parafraziram Andreja Nikolaidisa. Internet, dakle i društvene mreže, jesu alat i ja ih na taj način koristim: da se informiram i komuniciram, dok Sajmu služe za oglašavanje i - to je to. Što misle oni kojima je poligon za iživljavanje, e to me zbilja ne zanima.

Foto: Matija Šćulac

Rekli ste da će jedan od ključnih događaja Sajma biti izložba „Između stripa, književnosti i filma“ počasnog gosta Sajma Mila Manare, jednog od najpoznatijih autora stripa na svijetu. U čemu je važnost, kvaliteta (koncept) te izložbe, (naime, za autora znaju svi upućeni)?

S Manarinom izložbom imamo kulturni događaj koji nadrasta i naš grad i Sajam. U Puli ćemo imati umjetnika impresivnog opusa, fascinantne estetike i nevjerojatnog iskustva. Onoga trenutka kada smo potvrdili Manarin dolazak i definirali programe posvećene njemu, ja sam, jer tako Sajam funkcionira, svaki segment povjerila onima koji to znaju raditi. Tako je, dakle, i izložba nešto o čemu može govoriti kustosica Paola Bristot, kao što Aljoša Pužar može govoriti o tome kakav će biti 'Doručak s autorom' na kojem će gostovati Milo Manara. Ono u čemu smo se složile kustosica izložbe i ja jest da ova izložba treba biti u jednom svom segmentu povezana s literaturom i time i sa Sajmom. To i nije bio poseban zadatak jer Manara u Pulu dolazi sa svojim posljednjim stripom "Il nome della rosa"/"Ime ruže", dakle donosi nam kroz strip kultni roman Umberta Eca kojeg Pula nije zaboravila.

Koje biste inozemne, a koje domaće pisce izdvojili?

Nama su svi autori jednako važni. Ove godine s glavnom temom strip u Pulu dovodimo sam vrh svjetske, regionalne i hrvatske strip scene. Uz Mila Manaru, ovu moćnu družinu umjetnika predvodi Danijel Žeželj, autor kojem se i sam Manara divi. U svojoj maniri svjetla i sjene Žeželj nam u Pulu donosi Kafku, kroz strip "Kao Pas"“ i izložbu "Umjetnik u gladovanju", a crtat će i uživo u performansu "Šesto čulo" Anje Zag Golob, uz glazbu Drage Ivanuše.

Dolazi nam i Dubravko Mataković, legendarni autor čiji su radovi obilježili generacije. Predstavljamo njegovu monografiju koja je već doživjela drugo izdanje i izložbu "Juft!" u pulskoj Gradskoj galeriji. Ponovno je s nama Mirko Ilić, ilustrator svjetskog glasa, čiji se počeci vezuju uz strip i kultni Novi kvadrat, a sada se na određeni način vraća stripu. S nama će biti i trenutno najjača imena nove generacije strip umjetnika, ilustratora i animatora. U programima Hop-Lektira i Pop-Lektira, koji su namijenjeni mladima, nastupit će Korina Hunjak, Irena Jukić Pranjić, Marko Dješka, Saša Paprić, Marijana Stojčić i Đorđe Balmazović, Ena Jurov i Helena Janečić. Iz Novog Sada dolazi Zoran Janjetov, svjetski poznati autor koji će govoriti i o svojoj suradnji s Alejandrom Jodorowskim, a iz Beograda stiže veliki ilustrator Boban Savić Geto.

Veliki interes vlada za susrete s britanskim autorom, velikim umjetnikom i aktivistom rođenim u Pakistanu, Tariqom Alijem, čija će knjiga „Sjene narova drveta“ biti predstavljena na Sajmu. S radosnim uzbuđenjem čekamo pjesnika, dramskog pisca i glumca Darka Cvijetića koji dolazi sa zbirkom pjesama "Nakupine straha". S nama će biti i svjetski putnik iznimni umjetnik Braco Dimitrijević koji na Sajmu predstavlja autobiografiju "Louvre moj atelje, ulica moj muzej". Veliko ime je i Mario Desiati, prošlogodišnji dobitnik Strege, koji će predstaviti knjigu "Razdomljeni".

I ove godine Sajam ima ekskluzivna, premijerna predstavljanja niza domaćih autora i autorica. Već prvi dan s nama će biti Kristian Novak, kojeg smo dugo čekali, a već se „stoji u redovima“ za njegovo premijerno predstavljanje romana „Slučaj vlastite pogibelji“. Premijeru, kako kritičari ističu iznimno uspješnog romana „Plan savršenog neuspjeha“ ima i naš dragi suradnik Emir Imamović - Pirke.

Puno smijeha i radosti očekujemo i na premijeri novog romana „Otmica razreda za književnost“ Ivice Ivaniševića, koji je inače i naš glavni izbornik za temu strip. Boris Dežulović i pulska publika se vole javno, a on nam dolazi s nogometnom temom - "Bilim librom 2". Malo je naših sajmova na kojima nije bio također miljenik pulske publike Andrej Nikolaidis, a ove godine imamo premijeru njegove knjige "Antonije napušta Boga".

Pozornost publike zasigurno će privući i gostovanje uvaženog sociologa i filozofa Ozrena Žuneca koji dolazi s iznimnom knjigom "Gutaljinščik: Pasternak, Macbeth i logika Staljinove apsolutne diktature", kao i Borisa Rašete koji će predstaviti knjigu "Tito: osobno i intimno".

'Dolaze nam slavna američka spisateljica Susan Orlean i nova europska zvijezda iz Bugarske Rene Karabaš'

Što biste još izdvojili iz ovog ovogodišnjeg programa?

Raduje me što se i u ovogodišnjem programu Sajma prožimaju različiti aspekti identiteta žene. Ugostit ćemo zaista velike autorice koje promišljaju važne društvene, umjetničke i intimne teme.

Među njima je Rene Karabaš, spisateljica, kazališna redateljica i glumica iz Bugarske, nova europska zvijezda čije su knjige prevedene na brojne svjetske jezike. U Slavenskom đardinu predstavit će knjigu „Ona koja ostaje“ u kojoj piše o ostajnicama, virdžinama u Albaniji, ženama koje su živjele u ulozi muškaraca u patrijarhalnim sredinama, a to je i tema okruglog stola „Nesvrstane: od virdžina do težakinja“.

Gošća programa 'Moć žene' ugledna je njemačko-francuska spisateljica i prevoditeljica Anne Weber. U Pulu stiže s knjigom „Annettte, epska junakinja“. Suvremeni je to ep o nevjerojatnom životu Anne Beaumanoir znanoj pod imenom Annette, sudionici francuskog pokreta otpora i alžirskog pokreta za nezavisnost. S „Knjigom o knjižnici“ dolazi nam Susan Orlean, slavna američka književnica i publicistkinja, nagrađivana autorica brojnih bestselera. Autorica romana „Kradljivac orhideja“ po kojem je snimljen film „Adaptacija“ s Nicholasom Cageom i Meryl Streep u glavnim ulogama. Naša gošća je stalna dopisnica New Yorkera, a surađuje s časopisima Vogue, Rolling Stone, Outside i Esquire. Ona je i scenaristica koja u svojoj kolekciji ima i nagradu Emmy.

Veliku temu izvanvremenske ljubavi na Sajam donosi Magdalena Blažević koja dolazi sa svojima novim romanom „Sezona berbe“, koji je pun senzualnosti. Cijelu našu sajamsku ekipu posebno veseli premijera knjige „Rasprizorenja“ Leonide Kovač, naše sugrađanke i dugogodišnje suradnice.

Kakav će biti jubilaran 30.sajam? Je li koncepcijski donekle osmišljen ili je sve još na bazičnim idejama?

Sajam ima svoje zadane gabarite i programske formate koji se pokazuju dobrim, što ne znači da neće biti i novih. Imamo i temu za naredni, njezin naslov je ‘Mikrokozmos’ i bit će, u najkraćem, posvećena mikrokozmosu Sajma, a to je Istra. Istina, 30 godina nije malo, a kada smo kretali izgledalo je nedostižno. Ipak, mi sada radimo 29 Sa(n)jam knjige i bilo bi i nepristojno i nepošteno prema publici da ga koristimo kao trening za slavljenički. Dakle, trenutno nam je ovaj važniji nego jubilarni i to nemjerljivo, a mi ćemo, vjerujem, o 30. sajmu razgovarati kada za to dođe vrijeme.

Helena Vodopija s poklon torbom Litar literature