ISTRA TI MILA MATERINA Predstava koja zaslužuje ocjenu 3+... pardon -4

Bez dramskog predloška, bazirana na emocijama, stihovima i proznim crticama specifičnima za Istru, vizualno i glazbeno raskošna predstava "Istra ti mila materina" redatelja Roka Olafa Pečečnika, premijerno izvedena sinoć u INK-u, nudi veliki prostor publici, posebno Istrijanima (zbog dijalekta, običaja, tradicije, povijesnih iskustava), za vlastite doživljaje i interpretacije. No, i evociranja djetinjstva koje je u slučaju redatelja proživljeno na Punteri do Barbana.

Toj emotivnoj suštini i ne pristaje baš provokativan, satiričan naslov predstave, koji se naslanja na zajednički album Francija Blaškovića i KUD-a Idijoti iz 1995. "Istra ti materina", čijoj je političkoj kritici itekako odgovarao. Sjetimo se njhove zabranjivane pjesme Turbo cattolico, peste balcanica.

Završni dugi pljesak i par biseva na kraju jednosatne predstave iskazali su zadovoljstvo publike koju su činile razne generacije, a pored ljubitelja teatra  lijepo je bilo vidjeti lica ljudi iz istarskih sela koje je privukla ljubav prema svome kraju znatiželja kako će umjetnici izraziti njihovu Istru.

To su nekako bili i najdraži, možda i najznačajniji posjetitellji, neopterećeni umjetničkim kriterijima, poticani čistim unutarnjim 'etnološkim' porivima.

Energično i suptilno, strastveno i melankolično, Istru je otpjevala i (prema redateljevoj zamisli) utjelovila jedinstvena Elis Lovrić. Ona potpisuje sugestivnu glazbu, a posebno su bile dojmljive njene žive izvedbe.

Vrhunac večeri bila je njena dirljiva izvedba ionako potresne pjesme Mate Balote "Moja mati", koja je izmamila spontani pljesak publike odmah po izvođenju.

Protutežu patnjama i egistencijalnim borbama pružaju pjesme Drage Orlića iz njegove knjige "Štorice od štrig i štriguni", kao i nešto izravnija narodna pjesma s eksplicitnim seksualnim porukama koja je nasmijala publiku.

Bila je to čakavska varijanta "Crvenog bana", zbirke erotskih narodnih pjesama koje je skupio Vuk Karadžić, koju smo mi davno kao klinci iščitavali u 'Narodnim novinama' u Prvomajskoj ulici, smijuljenjem prikrivajući šok otkrivanja tabuiziranog svijeta spolnosti i putenosti.

Nedostaci predstave? Izloženost Elis Lovrić zasjenila je fizički, neverbalni izričaj petero glumaca (Anuša Kodelja, Ena Jagec, Ivan Čuić, Dominik Dolenc, Ivan Raffaelli). Zahtjevno je istodobno pratiti istaknutu Elis i njihove pokrete i poruke, a iskreno, taj se 'narativ' glumčeva govora tijela istrošio nakon 15-ak uvodnih minuta. Možda i ne bi da je posrijedi bio samo njihov fizički teatar.

Ovako ostaje dojam žanrovske gužve, jednog kolaža koji donekle oslobađa redatelja, ali i dramaturginje Tamaru Damjanović i Antonelu Tošić autorskog iskušenja i odgovornosti za konkretno strukturirano djelo.

Teško je izbjeći i  impresiju mjuzikla, a povremeno i glazbenog lajv spota Elis Lovrić. To dakako ne umanjuje njen iznimno visok umjetnički doseg koji je ostvarila u predstavi, i kao autorica glazbe i kao izvođačica.

Ono što ih spašava, kao i cijelu predstavu u cjelini je impresivna scenografija Branka Hojnika, posebno taj impresivan, pomični strop koji nadvisuje glumce izvođače.

Materijalom, strukturom, lakoćom i osvjetljenom bjelinom suvremeni je kontrapunkt tradiciji kojom je natopljena predstava. Podizanjem otvarajući prostore slobode, ljubavi, bliskosti;  spuštanjem i pritiskanjem prateći poraze, očajanja, usamljenost, uz jedan posebno lijep izuzetak kada dodiruje i pokriva polegnutu neutješnu izvođačicu.

Pohvale zaslužuje i kostimografkiinja Matea Benedetti koja je, kao i Branko Hojnik, istaknuti autor u susjednoj Sloveniji. Njen je rad u ovoj predstavi najdojmljjviji u odjevanju tradicije, točnije desetero svirača, kantadura i plesarina KUD-a 'Mate Balota' iz Raklja, dajući im šminkom lica i 'pomjerenim' kostimima jedan retro element, ali i jedan transcedentalan, onostran duh.

Predstava se izvodi još večeras i sutra u 20 sati u INK-u.