Ivan Kraljević: „Ima ljudi koji i ne znaju gdje je knjižnica jer im valjda nikad nije trebala“

Biblioteka kao mjesto za vikend izlazak? Zašto da ne?! Pulska Sveučilišna knjižnica ovaj je izazov prihvatila vrlo ozbiljno i prošlog tjedna pokrenula program pod nazivom "Istarski multiverzum: Kultura bez cenzure", seriju intervjua uživo s istarskim umjetnicima, pozvavši goste na druženje u pomalo neočekivano doba za ovakvu vrstu ustanove - petak navečer.

Vrijedi, doduše, reći da je iskorak u večernji termin ova pulska knjižnica napravila odavno, kada je krajem svog radnog vremena proglasila ponoć.

Novim programom, započetim razgovorom ravnatelja knjižnice Ivana Kraljevića s pulskim umjetnikom Željkom Vukičevićem Zhelom, sveučilišna je knjižnica napravila još smjeliji potez, iskoračivši u večernji društveni život grada.

I to uspješno, kaže nam nakon prve večeri ravnatelj knjižnice. Teme koje su se "brstile" na prvom večernjem istarskom multiverzumu, prelile su se tijekom večeri, kaže nam, prvo na hodnike knjižnice, a potom na ulice i, konačno, u kafiće.

S Kraljevićem smo razgovarali o budućim planovima i o tome postoji li čvrsta odluka da novopokrenuta oaza kulture bez cenzure postane trajni "stanar" pulske vikend ponude.

Idealno i ležerno, a edukativnog

Kako se rodila ideja Istarskog multiverzuma? Koji joj je bio osnovni poriv; neka generalna ideja otvaranja necenzuriranog prostora domaćoj kulturi ili ga je inicirala konkretna situacija? Problem? Želja?

Ovo me podsjetilo na Zhelov odgovor kad sam ga pitao kako je nastao Apartman. Rekao je: "Popeo sam se na jedno brdo...", a ja sam se ubacio: "..i onda se zapalio grm."

Nije ni kod njega ni kod mene bilo ništa epifanijski. Obojica smo imali potrebu reagirati. Moja želja je bila privući ljude u knjižnicu, a usput se zabaviti. Naime, knjižnički korisnici dolaze rjeđe dolaze zbog "iks" razloga; digitalni sadržaji su svuda, sve je manje vremena i sve više distrakcija, studenti i učenici sve češće koriste PDF-ove, online baze i AI alate umjesto klasičnih izvora... Pozicija i percepcija knjižnica se mijenja. Ima ljudi koji ni ne znaju gdje je knjižnica jer im valjda nikad nije trebala. I možemo mi trubiti kako knjižnice odolijevaju kao svjetionici znanja, točke susreta i oaze u kapitalizmu, ali one se moraju prilagođavati suvremenim potrebama i nuditi raznolike programe ne bi li privukle zajednicu. Kroz 15 godina "Zelene knjižnice" promovirali smo građansku znanost, educirali i širili svijest o održivosti i zaštiti okoliša. Blizu devet tisuća ljudi je prošlo kroz aktivnosti Zelene knjižnice i taj projekt ide dalje jer je potreban. "Istarski multiverzum: Kultura bez cenzure" je pak nešto novo i drugačije.

Idemo ležerno i zabavno, a opet edukativno. Osnovni poriv je bio realizirati projekt koji bi privukao u knjižnicu ljude koji su možda knjižnicu zaboravili ili im ne treba. Progovaramo o kulturi u Puli, Istri i svijetu, a Istra ima puno toga reći što se kulture i supkulture tiče. Drago mi je da Željko Vukičević Zhel bio prvi gost, jer je mlađima vjerojatno i nepoznat budući da od '99. živi u Londonu. Bio je drugačiji, kakav mu je i umjetnički izričaj. Uspjeli smo 70 minuta držati pozornost publike!

Riječ cenzura je dosta teška, ali ste se odlučili uključiti je u naziv. Trpi li istarska kultura cenzuru ili se ovime serija razgovora jednostavno unaprijed deklarira kao otvorena za sve teme?

Oznaka "kultura bez cenzure" naglašava otvoren, neposredan i iskren pristup razgovoru, u kojem se gostima omogućuje da govore o svom radu, procesu stvaranja, kontekstu djelovanja i izazovima kulturne produkcije bez uljepšavanja i zadanih narativa. Mislim da su cenzura i autocenzura oduvijek prisutni svuda, pa tako i u Istri. Koliko je to izraženo pokušavamo dokučiti kroz razgovor. Smisao umjetnosti, ili makar angažirane umjetnosti, jest upirati prstom, boriti se protiv nepravde, uperiti svjetlo na zamračeno, prikazivati stvari iz različitih kutova i ne plašiti se. Kako je to bilo nekad, a kako danas i kako je to u Istri, a kako drugdje - otkrivamo kroz razgovor. Kuda će nas to odvesti, ne znam, jer smo tek na početku priče. Danas se teško probiti kroz buku autora i proizvoda, pa zato dodatan trud kroz brendiranje projekta - od bombastičnog naslova, provokativnog podnaslova, superherojskog logotipa i na kraju kvalitetnog i, za sada, zanimljivog sadržaja, bez kojeg bi sve ostalo bilo samo lijepi paket. 

Znači li to da ne postoje nedodirljive teme?

Tako je zamišljeno. Mislim da su cenzura i autocenzura oduvijek prisutni svuda, pa tako i u Istri. Koliko je to izraženo pokušavamo dokučiti kroz razgovor. Smisao umjetnosti, ili makar angažirane umjetnosti, jest upirati prstom, boriti se protiv nepravde, uperiti svjetlo na zamračeno, prikazivati stvari iz različitih kutova i ne plašiti se.

Hoće li se u sklopu Istarskog univerzuma predstavljati samo suvremeni umjetnici ili se može očekivati i doticanje tema i biografija iz prošlosti?

Zamisao je da "Istarski multiverzum" afirmira suvremenu istarsku umjetnost, potiče kritičko promišljanje i pozicionira knjižnicu kao aktivnog sudionika kulturnog života zajednice. S glazbenicima, piscima, likovnim umjetnicima, performerima i drugim akterima istarske kulturne scene razgovarat ćemo o njima i njihovom radu, ali sigurno da ćemo se dotaknuti i tema i aktera iz prošlosti.

Odlučili ste se za dinamičnu verziju razgovora sa sugovornikom pred publikom i otvaranje knjižnice u "neobično" doba - petak navečer. Je li ovo dio nekog većeg "paklenog" plana da Sveučilišna knjižnica postane otvoreno  mjesto susreta s kulturom, poput Gradske knjižnice? Postoje li planovi (barem u najavi) i za neke druge aktivnosti i događaje?

Jedna smo od rijetkih, ako ne i jedina, obrazovno-znanstvena, ali i kulturna ustanova u Istri, koja je radnim danom otvorena do ponoći. Cijelo vrijeme mi je bila želja da se taj noćni rad knjižnice bolje iskoristi. Čini mi se da je termin dobro pogođen jer petkom navečer počinje vikend i razveselio me je što su se teme koje smo otvorili nastavile na hodniku knjižnice, na ulici, u kafiću. Jedan od ciljeva projekta je pozicioniranje knjižnice kao aktivnog sudionika kulturnog života zajednice, a to je i naša prirodna pozicija jer smo u službi znanosti, obrazovanja i kulture od 1949. godine, kad smo osnovani. Osim Istarskog multiverzuma i Zelene knjižnice, knjižnica je cijelo vrijeme krcata događanjima. Pogledajte našu web stranicu. 

Prvi gost, Željko Vukićević-Zhel iz filmskog je svijeta što jasno najavljuje da se program neće držati isključivo književnosti. Što se još može očekivati u sklopu programa?

Osobno mi je ovo uzbudljiv projekt jer ne znam što očekivati. Trudit ćemo se biti zanimljivi, edukativni i zabavni. Za Zhela sam recimo znao da je odličan autor i glazbenik, ali tek kroz strip formu Apartmana upoznao sam se s njegovim širim umjetničkim izričajem. Nastavit ćemo otkrivati kroz razgovore sve oblike umjetnosti u Istri ili inspirirane Istrom.

Jesu li poznati neki budući gosti?

Poznate su neke moje želje koga bih sve volio ugostiti, ali još ne znam tko će biti idući gost. 

Koliko će se često održavati susreti i hoće li svi biti u istom formatu?

Ideja vodilja je da se Istarski multiverzum održi barem jednom mjesečno. Nećemo se držati strogo istog formata. Ako neki gost bude imao želju da organiziramo izložbu, performans, projekciju pa čak i koncert, potrudit ćemo se u tom smjeru. Ovo je početak. Projekt je fazi modeliranja. Istarski multiverzum će se širiti zajedno s gostima i publikom u samo njemu znanim smjerovima.

Kakve su vam impresije nakon prve večeri?

Odlične. Stvarno sam jako zadovoljan. Od publike i znanaca su stizale samo riječi hvale. Postoji i snimka koga zanima.